IT-E-gospodarstvo-banke-stranke IT-4. XII.-LA REPUBBLICA-DUISENBERG ITALIJALA REPUBBLICA4. XII. 1999.Duisenbergova ljutnja zbog neoprotekcionizma slabog kancelara"Iza pada eura stoji njemačka drama koja se odvija između Frankfurta i
Berlina. Drugi put od rođenja jedinstvene valute došlo je do rata između Europske središnje banke (BCE), koju vodi nizozemski socijaldemokrat o čijem su imenovanju odlučili Nijemci, i crvenozelene vlade Gerharda Schroedera. (...)Danas guverner eura, Wim Duisenberg, optužuje Schroedera, a s njime i model 'porajnskog kapitalizma'. Što je neočekivani ishod za europsku superbanku iz Frankfurta, koju se često smatralo nasljednicom Bundesbanke i instrumentom njemačke hegemonije u Eurolandiji.Duisenberg ne želi biti žrtveni jarac za pad eura, koji je i jučer skliznuo ispod vrijednosti dolara. Nakon što je tjednima bio izložen ruganju anglosaksonskog tiska i kritikama zbog slabe transparentnosti BCE-a, prešao je u protunapad. U četvrtak je iskoristio tiskovnu konferenciju nakon sastanka svoga upravnog odbora u Frankfurtu kako bi krenuo u ofenzivu na Schroedera: spašavanje građevinskog diva Holzmanna (250 milijarda državne
ITALIJA
LA REPUBBLICA
4. XII. 1999.
Duisenbergova ljutnja zbog neoprotekcionizma slabog kancelara
"Iza pada eura stoji njemačka drama koja se odvija između
Frankfurta i Berlina. Drugi put od rođenja jedinstvene valute došlo
je do rata između Europske središnje banke (BCE), koju vodi
nizozemski socijaldemokrat o čijem su imenovanju odlučili Nijemci,
i crvenozelene vlade Gerharda Schroedera. (...)
Danas guverner eura, Wim Duisenberg, optužuje Schroedera, a s njime
i model 'porajnskog kapitalizma'. Što je neočekivani ishod za
europsku superbanku iz Frankfurta, koju se često smatralo
nasljednicom Bundesbanke i instrumentom njemačke hegemonije u
Eurolandiji.
Duisenberg ne želi biti žrtveni jarac za pad eura, koji je i jučer
skliznuo ispod vrijednosti dolara. Nakon što je tjednima bio
izložen ruganju anglosaksonskog tiska i kritikama zbog slabe
transparentnosti BCE-a, prešao je u protunapad. U četvrtak je
iskoristio tiskovnu konferenciju nakon sastanka svoga upravnog
odbora u Frankfurtu kako bi krenuo u ofenzivu na Schroedera:
spašavanje građevinskog diva Holzmanna (250 milijarda državne
pomoći) 'ne pomaže Eurolandiji u izgradnji slike tržišnog
gospodarstva'. (...) Tko traži krivca za devalvaciju, neka ne gleda
u Frankfurt, nego u Berlin. Schroder za sada nije odgovorio, pravi
se miran i distanciran. Utoliko prije što su tržišta iz toga izvukla
jedinu moguću posljedicu: lijevoj vladi slab euro savršeno
odgovara. To je oružje u trgovinskom ratu sa Sjedinjenim Državama.
Poticaj njemačkoj lokomotivi koja se teško pokreće, jer je otežana
krutošću i poreznim pritiskom. Kako nema političke snage da bi
učinio strukturalne reforme, Welfare i tržište rada,
socijaldemokratski kancelar pribjegava starom 'talijanskom
receptu': drogi devalvacije koja čini konkurentnim, rastu kojega
vuče izvoz. Pomaže mu Francuska: Chirac je pad eura prokomentirao
istom dobrohotnom ravnodušnošću. Između Schroedera i Jospina
odnosi su postali idilični. Zaključen je incident Trećega puta,
čuvenog liberalističkog proglasa kojega je kancelar potpisao 8.
lipnja s Tonyjem Blairom. (...) Krug se zatvara.
Francusko-njemačka osovina ponovno se spaja u obrani porajnskog
modela: protekcionistički kapitalizam, s golemim dozama državnog
upravljanja.(...)
Guverner BCE-a gleda kako se iza slabosti eura ostvaruje jedno
drugo proročanstvo središnjih bankara, koje su više puta
objavljivali Tietmeyer i Padoa Schioppa: jedinstvena valuta rođena
je kljasta, odsutnost političkog jedinstva ima svoju cijenu.
Sjećajući se ove prve godine života eura, Duisenberg se prisjeća
izgreda koji su ju protkali. Lafontaienovih neumjerenih napada na
BCE i kakofonije političkih komentara na monetu. Duge krize
Europskoga povjerenstva sa Santerovom ostavkom. Rata na Kosovu i
nadmoćne američke prevlasti. I na kraju žestoke rasprave glede
poreznog usklađivanja s vetom Londona, koji štiti City i ne želi
udariti porez na financijske dohodke. To je sukob koji potiče
otrovnu kampanju engleskih masovnih medija protiv eura i naglašava
bijeg kapitala s Kontinenta. Jedan središnji bankar ne može mnogo
toga učiniti protiv tog zbroja slabosti. Može samo čekati da prođe
strah od milenijskoga buga i poreze digne u 2000. Može i umnožiti
svoje propovijedi vladama o strukturalnim reformama. Možda će i
biti koristi; barem u Njemačkoj riječi iz Središnje banke ne odlaze
u prazno. One mogu premještati glasove. A Schroeder se u svibnju
suočava s jednim vrlo riskantnim regionalnim izborima", piše
Federico Rampini.