IT-4. XII.-LA REPUBBLICA-DUISENBERG

ITALIJA LA REPUBBLICA 4. XII. 1999. Duisenbergova ljutnja zbog neoprotekcionizma slabog kancelara "Iza pada eura stoji njemačka drama koja se odvija između Frankfurta i Berlina. Drugi put od rođenja jedinstvene valute došlo je do rata između Europske središnje banke (BCE), koju vodi nizozemski socijaldemokrat o čijem su imenovanju odlučili Nijemci, i crvenozelene vlade Gerharda Schroedera. (...) Danas guverner eura, Wim Duisenberg, optužuje Schroedera, a s njime i model 'porajnskog kapitalizma'. Što je neočekivani ishod za europsku superbanku iz Frankfurta, koju se često smatralo nasljednicom Bundesbanke i instrumentom njemačke hegemonije u Eurolandiji. Duisenberg ne želi biti žrtveni jarac za pad eura, koji je i jučer skliznuo ispod vrijednosti dolara. Nakon što je tjednima bio izložen ruganju anglosaksonskog tiska i kritikama zbog slabe transparentnosti BCE-a, prešao je u protunapad. U četvrtak je iskoristio tiskovnu konferenciju nakon sastanka svoga upravnog odbora u Frankfurtu kako bi krenuo u ofenzivu na Schroedera: spašavanje građevinskog diva Holzmanna (250 milijarda državne pomoći) 'ne pomaže Eurolandiji u izgradnji slike tržišnog gospodarstva'. (...) Tko traži krivca za devalvaciju, neka ne gleda u Frankfurt, nego u Berlin. Schroder za sada nije odgovorio, pravi se miran i distanciran. Utoliko prije što su tržišta iz toga izvukla jedinu moguću posljedicu: lijevoj vladi slab euro savršeno odgovara. To je oružje u trgovinskom ratu sa Sjedinjenim Državama. Poticaj njemačkoj lokomotivi koja se teško pokreće, jer je otežana krutošću i poreznim pritiskom. Kako nema političke snage da bi učinio strukturalne reforme, Welfare i tržište rada, socijaldemokratski kancelar pribjegava starom 'talijanskom receptu': drogi devalvacije koja čini konkurentnim, rastu kojega vuče izvoz. Pomaže mu Francuska: Chirac je pad eura prokomentirao istom dobrohotnom ravnodušnošću. Između Schroedera i Jospina odnosi su postali idilični. Zaključen je incident Trećega puta, čuvenog liberalističkog proglasa kojega je kancelar potpisao 8. lipnja s Tonyjem Blairom. (...) Krug se zatvara. Francusko-njemačka osovina ponovno se spaja u obrani porajnskog modela: protekcionistički kapitalizam, s golemim dozama državnog upravljanja.(...) Guverner BCE-a gleda kako se iza slabosti eura ostvaruje jedno drugo proročanstvo središnjih bankara, koje su više puta objavljivali Tietmeyer i Padoa Schioppa: jedinstvena valuta rođena je kljasta, odsutnost političkog jedinstva ima svoju cijenu. Sjećajući se ove prve godine života eura, Duisenberg se prisjeća izgreda koji su ju protkali. Lafontaienovih neumjerenih napada na BCE i kakofonije političkih komentara na monetu. Duge krize Europskoga povjerenstva sa Santerovom ostavkom. Rata na Kosovu i nadmoćne američke prevlasti. I na kraju žestoke rasprave glede poreznog usklađivanja s vetom Londona, koji štiti City i ne želi udariti porez na financijske dohodke. To je sukob koji potiče otrovnu kampanju engleskih masovnih medija protiv eura i naglašava bijeg kapitala s Kontinenta. Jedan središnji bankar ne može mnogo toga učiniti protiv tog zbroja slabosti. Može samo čekati da prođe strah od milenijskoga buga i poreze digne u 2000. Može i umnožiti svoje propovijedi vladama o strukturalnim reformama. Možda će i biti koristi; barem u Njemačkoj riječi iz Središnje banke ne odlaze u prazno. One mogu premještati glasove. A Schroeder se u svibnju suočava s jednim vrlo riskantnim regionalnim izborima", piše Federico Rampini.