ŠV-LE TEMPS 1.12.UVODNIK O SEATTLEU

ŠVICARSKA LE TEMPS 1. XII. 1999. Svi za, svi protiv "To je priča s pamučnim majicama kratkih rukava za deset franaka. Svi smo za i svi smo protiv. Svi smo za kada ih kupujemo, made in Tajvan. Svi smo protiv kada potpisujemo peticije za zabranu dječjeg rada i protiv delociranja proizvodnje. Tako je s WTO-om. Tako je i s njegovim protivnicima. Želimo zrelu rajčicu sa Sicilije i sretne seljake u kantonu Valais. Želimo da se očuva domaća industrija i rast proizvodnje u siromašnim zemljama. Želimo plaće u švicarskim francima i velike robne kuće u francuskim francima. Želimo stotinu televizijskih kanala i kulturnu posebnost. Globalizacija nije ništa drugo do borba tih proturječja koja svi doživljavamo svakodnevice, razapeti između naših interesa i naših ideala, ako ih imamo. S eksplozijom rasta, naša je vlastita shizofrenija sve veća i izaziva pobunu, poput one 'siromaha iz Seattlea', skupa koji je doveo u nepriliku otvaranje ministarske konferencije Svjetske trgovinske organizacije gdje zbrda-zdola hodaju sindikalisti, poljodjelci, potrošači, ekolozi i buntovnici bez imena. No ti neprijatelji globalizacije nose majice s kratkim rukavima za deset franaka, imaju prenosive telefone i PC-je koje su stekli samo zahvaljujući globalizaciji. Njihovi su interesi različiti, kao i interesi ministara zemalja članica WTO-a. Dakle, borba u Seattlu je teška. Činjenica je da vlade ne idu u WTO uime dogme, već uime interesa. Pascal Couchepin branit će švicarsku izvoznu industriju (otvaranje granica!) i višefunkcionalnost švicarskih poljodjelaca (zaštita!). Bill Clinton želi socijalna prava za radnike u trećem svijetu, kao i američki sindikalisti koji prosvjeduju pod njegovim prozorom, ali ih odbacuju Indija i Egipat. I tako dalje. WTO je trgovište. Na općim sjednicama, kao i na ulici. Udružujući neujednačene snage, prosvjednici jamačno neće promijeniti tok pregovora, ali su zato potvrdili svjetske razmjere borbe, dijaloga i nagodbe. Nemiri u Seattleu nisu uništili globalizaciju. Naprotiv, oni su je zauvijek potvrdili", u uvodniku lista piše Jean-Jacques Roth.