DE-HR-PROMJENE-Vlada-Politika NJ 29.XI.-DER SPIEGEL-ZNAK ZA OBRAT NJEMAČKADER SPIEGEL29. XI. 1999. Znak za obrat"Balkanski je despot uvidio da mu se bliži kraj. Pozvao je k sebi svoj vjerne i od njih zatražio da narodima Jugoslavije
obznane njegovu smrt tek kad partija iznova učvrsti svoje strukture. Tako je i bilo: Titova je klinička smrt nastupila 7. ožujka 1980. no kao dan smrti komunističkog utemeljitelja države proglašen je 4. svibanj.'Povijest se ponavlja, kao što znamo, drugi put kao farsa', mudruje Vjekoslav Vidović, 80, bivši funkcionar KP-a i za vrijeme maršala Tita okružni sudac u glavnom gradu Zagrebu. Tamo je krajem pošlog tjedna bio na umoru predsjednik Hrvata Franjo Tuđman, 77 - a možda je već bio mrtav. 'Tko zna', proriče Vidović, 'kada će nas Tuđmanov režim izvijestiti o smrti Velikog Predsjednika?'Vidović, sada predsjednik hrvatske sekcije međunarodne skupine za ljudska prava 'Helsinki Watch', pozna Tuđmana odavno. Za njegova stupanja na dužnost bio je imenovan predsjednikom ustavnoga suda, ali je uskoro pao u nemilost. Sada još samo želi nadživjeti Tuđmana.
NJEMAČKA
DER SPIEGEL
29. XI. 1999.
Znak za obrat
"Balkanski je despot uvidio da mu se bliži kraj. Pozvao je k sebi
svoj vjerne i od njih zatražio da narodima Jugoslavije obznane
njegovu smrt tek kad partija iznova učvrsti svoje strukture. Tako
je i bilo: Titova je klinička smrt nastupila 7. ožujka 1980. no kao
dan smrti komunističkog utemeljitelja države proglašen je 4.
svibanj.
'Povijest se ponavlja, kao što znamo, drugi put kao farsa', mudruje
Vjekoslav Vidović, 80, bivši funkcionar KP-a i za vrijeme maršala
Tita okružni sudac u glavnom gradu Zagrebu. Tamo je krajem pošlog
tjedna bio na umoru predsjednik Hrvata Franjo Tuđman, 77 - a možda
je već bio mrtav. 'Tko zna', proriče Vidović, 'kada će nas Tuđmanov
režim izvijestiti o smrti Velikog Predsjednika?'
Vidović, sada predsjednik hrvatske sekcije međunarodne skupine za
ljudska prava 'Helsinki Watch', pozna Tuđmana odavno. Za njegova
stupanja na dužnost bio je imenovan predsjednikom ustavnoga suda,
ali je uskoro pao u nemilost. Sada još samo želi nadživjeti
Tuđmana.
On se, također stari komunist, na kraju okrenuo vjeri. Krajem
listopada otputovao je u Rim da bi u Vatikanu otvorio izložbu o
kristijanizaciji Hrvatske u VIII. stoljeću. Poslije kratke
privatne audijencije kod Pape, drugi je dan puta proveo u krevetu.
Kad se vratio na domaće tlo, vođa Hrvata porekao je svoju
zdravstvenu slabost, deset je minuta govorio za televiziju teško
dišući o 'povijesnoj ulozi hrvatstva u kršćanskom ujedinjenju
Europe' i o 'velikom gospodarskom uzletu u budućem mileniju'.
Bolestan? 'Što je u tomu ako je čovjek uz tako puno termina jedanput
umoran i odmara se, budite čovječni, budite čovječni Hrvati a ne
poput onih tipova koji žele Hrvatsku vratiti na Balkan.'
Bile su to zadnje Tuđmanove javne riječi. Dva dana kasnije državna
je izvještajna agencija Hina javila da je Tuđman zbog upale
potrbušnice prebačen u zagrebačku kliniku Dubrava, 'Predsjednik se
osjeća dobro'.
Svakoga jutra u 10 sati liječnički je konzilij stanje Predsjednika
uglavnom ocjenjivao kao 'zadovoljavajuće', često
'stabilizirano', rijetko kao 'zabrinjavajuće'. I uvijek s dodatkom
da je 'ozdravljenje na vidiku'. Političari šute, članovi obitelji
izbjegavaju javnost, do prošlog petka nije bilo nikakvih
obavijesti o vrsti bolesti i - za razliku od Tita - ni jedne slike s
bolesničkog kreveta.
Pri tomu narod već odavno šapće da Tuđman neizlječivo boluje od
raka. Zagrebom se čak širi glasina da tata Franjo, kako ga često
nazivaju stariji ljudi u zemlji, uopće više nije živ.
Jer bivši partizanski general, devet godina predsjednik Republike
Hrvatske, šef vladajuće stranke Hrvatske demokratske zajednice
(HDZ) i vrhovni zapovjednik vojske, i u teškoj bi bolesti, takvo je
mišljenje u narodu, preko svojih podčinjenih poslao poruku.
Na televiziji i radiju vijesti su prije uvijek počinjale s
najnovijim aktivnostima vođe ili njegovim općenitim pogledima na
stanje u svijetu. Jedva je koje izdanje strogo nadziranog
stranačkog ili vladinog tiska prošlo bez više Tuđmanovih slika. Na
posljetku je zavladala šutnja o promoviranom povjesničaru koji se
1967. odvojio od ideologije Titovog komunizma i zbog
nacionalističkih zastranjivanja ispaštao pet godina zatvora.
Poslije raspada jugoslavenske mnogonarodne države, na čelu
neovisne Hrvatske oponašao je naravno svojeg starog neprijatelja
Tita koji je kao šef države vladao poput baroknog kneza - pa je i
svoju smrt podredio pitanju vlasti.
Konvertit Vidović je uvjeren: 'Tuđman neće preživjeti, a s njim ni
HDZ-ova vlada, zemlja će dobiti nove čelnike'. U Zagrebu se već
osjećaju znakovi političke promjene. Predsjednik nogometnog kluba
Croatia Zlatko Canjuga pozvao je na preimenovanje Croatie u
omiljeno ime iz Titova doba, Dinamo, koje je Tuđman ukinuo.
Canjuga je glasnogovornik HDZ-a. On kao i drugi spretnici traži
priključak oporbenom savezu 'šestorice', savezu
socijaldemokrata, liberala i manjih stranaka. Po knjižnicama već
skidaju Tuđmanove portrete, knjižare Predsjednikova sabrana djela
odnose u skladišta.
No u parlamentu se nitko nije usudio glasovati za trajnu Tuđmanovu
nesposobnost obavljanja dužnosti. Ustavni je sud u petak
Predsjednika proglasio 'privremeno' nesposobnim, boležljivi
predsjednik parlamenta Vlatko Pavletić može glumiti prijelaznu
ulogu.
'Sve se strane ponašaju poput kukavica', žali se borac za ljudska
prava Vidović, 'čekaju i čekaju dok stari ne umre.' Pisci grafita
shvatili su dvojbu: 'Zamislite, Tuđman ode a nitko ne dođe'" - piše
Roland Schleicher.