US 29. XI. IHT PFAFF SEATTLE

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 29. XI. 1999. Toliko o tome da trgovina može bez politike "Velika neslaganja i međunarodni prijepori koji prijete da će onemogućiti milenijski krug svjetskih trgovinskih pregovora u Seattleu već su dokazali važnu činjenicu: trgovinu se ne može tretirati kao da je ona samo pitanje ekonomike", piše William Pfaff. "U industrijskim zemljama prevladava pretpostavka da trgovinska pitanja treba promatrati odvojeno od društvenog i političkog konteksta i posljedica. Ta je zamisao doživjela udarac od kojeg se neće oporaviti. S jedne su strane sindikati i skupine za ljudska prava, ekolozi, politički kritičari i ekonomisti-odmetnici, koji tvrde da treba razmotriti štetu koje je proširenje trgovine nanijelo radnim standardima, kakvoći života u sektorima razvijenog svijeta kao i svijeta u razvoju, ekologiji i resursima, društvenoj i političkoj stabilnosti. S druge se strane nalazi većina vlada razvijenoga svijeta, međunarodne gospodarske agencije, međunarodne banke i korporacije, koje upozoravaju na gospodarski rast, veće mogućnosti i sektorski prosperitet koji je deregulirana trgovina donijela u posljednje vrijeme. Oni uglavnom tvrde da tržište ne može funkcionirati punom djelotvornošću, niti proizvoditi najveće koristi za sve ako se čimbenicima koji nisu posve ekonomski dopusti da utječu na tržišnu razmjenu. Njihov argument, koji je pravovjeran, počiva na akademskom tumačenju funkcioniranja gospodarstva. Riječ je o teoretski obranjivu sudu - no samo to, budući da nijedno stvarno gospodarstvo ili tržište, ni prošlo ni buduće, nije posve lišeno deformacija koje donose politika, društvo i sam život. Oni koji se koriste tim argumentom zapravo to čine u polemičke svrhe. Uzmite kao primjer poljoprivredu, najveći predmet međunarodnoga neslaganja. Sjedinjene Države napadaju Europu zbog zaštite cijena, subvencioniranja izvoza i 'kompenziranja' poljoprivrednika za smanjenje proizvodnje. Europljani odgovaraju da Sjedinjene Države subvencioniraju izvoz poljoprivednih proizvoda, pružaju žurnu pomoć poljoprivrednicima (posebno u 'žurnom slučaju' gubitka tržišnog udjela) i podupiru mnoge izvozne proizvode tako što dopuštaju da njihovu naplatu provode podružnice američkih kompanija smještene u inozemnim poreznim rajevima. Nijedna strana zapravo ne pokušava ponovno izgraditi (odnosno, izgraditi) tržište bez iskrivljenja. Svaka želi izopćiti metode podupiranja izvoza one druge, a zadržati one koji joj idu u korist. Europljani tvrde da brane 'multifunkcionalnu' poljoprivredu. 15 članica Europske unije kaže da njihova poljoprivreda cijeni potrošača, stoku i okoliš. Oni kažu da ih zapravo zabrinjava sigurnost hrane. Britanci su se tako sukobili s Francuzima i Nijemcima o pitanju sigurnosti britanske govedine za izvoz. Tako Europska unija opravdava bojkot hormonima hranjene sjevernoameričke govedine i genetski modificiranog žita i soje. Europski bi slučaj izazivao više poštovanja kad bi europska poljoprivreda bila tako sigurna kao što njezini branitelji žele da bude uvoz koji stiže u Europu. Istražitelji su u europskoj stočnoj hrani opetovano pronalazili ogavne i često zakonom nedopuštene sastojke. Europske trgovine i supermarketi u posljednje su vrijeme sve više opskrbljeni žilavim i neukusnim povrćem i voćem koje, ako nije genetski modificirano, jedino bi se tako moglo poboljšati. I zapadna Europa i Sjeverna Amerika već su odavno prešle na megaproduktivnu industrijsku poljoprivredu, uvelike premašujući vlastite potrebe i boreći se za sve veće udjele na inozemnim tržištima. O tomu se radi u poljoprivrednim ratovima. Obiteljska poljoprivreda i ogranička poljoprivreda su marginalizirane, a tradicionalna je poljoprivreda u svijetu u razvoju potkopana. Bit 'globalizacije' također nije samo u trgovini. Deregulacija, u praksi, ima mnogo više veze s financijskim transakcijama nego s trgovinom robom. Ukupna vrijednost financijskih derivata kojima se trgovalo 1997. iznosila je dvanaesterostruku vrijednost čitavoga svjetskog gospodarstva. Prije globalizacije, trgovalo se uglavnom robom. Sad trgovina stvarima, koje ljudi koriste, blijedi pored međunarodnog financijskog tržišta, od kojeg je dobar dio špekulativan (iako i to nosi koristi). Sve je to u najvećoj mjeri političke prirode. Tijekom posljednjih nekoliko godina, deregulirana financijska burza i špekulativni ulagački tokovi, zajedno sa zloporabama koje su provodile neregulirane korporacije, izazvali su procvat i slom gospodarstava, uništene valute, bacili neka azijska gospodarstva na koljena, oštetili tradicionalnu poljoprivredu i obrt, destabilizirali vlade i izazvali nasilje i društvene preokrete - istodobno koristeći razvijenim gospodarstvima i mnogim sektorima zemalja u razvoju. Sve je to bilo u ime boljeg života za sve, no koristi su otišle uglavnom u razvijene zemlje. Prijepornost milenijskog kruga pokazala je da u pregovorima treba uzeti u obzir i netrgovinske čimbenike. Njih nije moguće odvojiti od gospodarskih pitanja. Obratiti pozornost na njih znači obratiti pozornost na stvarnost. Ne učinimo li to, stvarnost će nam se osvetiti."