BBC 28. XI. WTO I OKOLIŠ

BRITANSKI RADIO - BBC 28. XI. 1999. U utorak u Seattleu započinje ministarska konferencija Svjetske trgovinske organizacije. Istoga dana nevladina organizacija za zaštitu okoliša, aktivisti za ukidanje duga trećeg svijeta i slične skupine, sazvale su prosvjede širom svijeta, a žarište će im biti - Seattle. Cilj prosvjeda je pokazati ljudima kako je Svjetska trgovinska organizacija neprijatelj stanovnika Zemlje. Snježana Galović objašnjava tko su strane u sukobu i što su im ciljevi. "Ovo je doba globalizacije, dominacije novca i svemoći multinacionalnih korporacija. Svjetska trgovinska organizacija idućeg tjedna održava ministarsku konferenciju u Seattleu. Mnogi ljudi smatraju da globalizacija tržišta, koju promovira Svjetska trgovinska organizacija, uništava prirodne resurse, a dominacija privatnog vlasništva kvalitetu života milijuna ljudi. Široki pokret eko-boraca aktivno djeluje u promicanju svijesti o negativnim stranama globalizacije. Ironično, riječ je o globalnoj akciji. David je član skupine 'Vratimo ulice' iz Londona, koja od početka 90-ih djeluje izravnom akcijom: = Prosvjedi su organizirani putem mreže koja se zove 'Ljudska globalna akcija', što je niz slobodno udruženih skupina diljem svijeta, kao što su radikalni poljoprivrednici u Indiji, ili 'Vratimo ulice' u Londonu. Njihove akcije su organizirane putem letaka, poštom i, odnedavno - internetom. Internet se pokazao kao zahvalan medij putem kojega eko-borci izravno prenose svoje poruke, a E-mail neuhvatljiv i brz način komuniciranja. Jesmo li na pragu nove moderne revolucije? Tako je na trenutak barem izgledalo, barem 18. lipnja, kad su eko- aktivisti izišli na ulice londonskoga Citya i zapriječili promet i rad mnogih kompanija tog dana. Deset tisuća ljudi odazvalo se pozivu na 'Karneval protiv kapitalizma', kako je prosvjed bio nazvan i ulice su se usred radnoga dana pretvorile u teatar pjesme, plesa, šarolikih kostima i kreatura. Policija je sve to pratila budnim okom. I u onom trenutku kad su se previše gorljivi eko-borci probili u neke od zgrada kompanije i počeli uništavati prostorije i opremu, malo što su mogli učiniti. Neki ljudi su uhićeni, a neki su se izgubili u masi ljudi i danas se skrivaju pred policijskom potragom. Mediji su reagirali izvještajima o nasilju i neredima, tek ovlaš osvjetljujući pozadinu i motive toga događaja. Aktivisti ističu da se incidenti nisu dogodili, mnogi se ne bi niti upitali zašto su tisuće izišle na ulice. A izišle su, kako David kaže, zbog općeg nezadovoljstva kvalitetom života u uvjetima kapitalizma. Jedan od glavnih negativaca protiv koga se aktivisti bore je Svjetska trgovinska organizacija. David kaže da je vodeći princip WTO-a da omogući multinacionalnim korporacijama slobodnu trgovinu i da interese novca stavlja ispred humanih: = Najvažniji princip ovog trenutka na svijetu jest - prvo, da svim ljudima osiguramo zadovoljavajuću kvalitetu života i da pritom očuvamo planet na kome živimo. WTO vjeruje da je ekonomski rast jedini način da se izvučemo iz velike rupe. No ako već jesmo u rupi, prva stvar je da prestanemo kopati, a Svjetska trgovinska organizacija kopa još dublju rupu. Svjetska trgovinska organizacija je tijelo koje promiče slobodno tržište i osigurava sustav zakona prema kojima zemlje članice trebaju riješiti međusobne trgovinske konflikte, poput nedavne prepirke oko uvoza banana u Europu. Pregovorima nastoji ukloniti sve zapreke slobodnoj trgovini. No osnovni problem, kako ga eko- borci vide, jest što WTO u promicanju slobodnog tržišta promiče konzumerizam i sve širu eksploataciju prirodnih resursa i ljudi. Svjetska trgovinska organizacija iz cijelog planeta je rezervoar kapitala. Šume mogu biti prodane u svrhu turističkog razvoja, pri čemu se uništavaju eko-sustavi, biljke uzgajane stoljećima bivaju zamijenjene genetski modificiranim patentima velikih korporacija. Žene i etničke manjine ostaju i dalje najeksploatiranije skupine. Richard Pate, ravnatelj Međunarodne trgovinske komore koja u WTO-u zastupa interese tih korporacija, kaže da je to iskrivljena slika stvari: = Uopće nema govora o omalovažavanju pitanja zaštite okoliša ili radne snage. O tome se svakako raspravlja. No potom dodaje: = Uz uvjet da nitko ne postavlja pitanje okoliša u ugovore kao zaštitnu mjeru. Ta pitanja moraju biti postavljena izvan konkretnog konteksta u jasnim okvirima. To potvrđuje i Andrew Walker, dopisnik BBC-a za ekonomska pitanja: = Svjetska trgovinska organizacija prihvaća da zemlje imaju pravo ograničiti trgovinu kada jesu u pitanju razlozi koji se tiču zdravlja ili okoliša. No želi spriječiti da se time služe kao izgovorima. Jedna od inicijativa WTO-a jest liberalizacija tarifa koja bi, primjerice, uključivala šumarstvo i ribarstvo, prirodna bogatstva kojima u situaciji neograničenog iskorištavanja prijeti uništenje. Andrew Walker priznaje da ta mogućnost postoji, iako vlade mogu zakonima osigurati zaštitu tih bogatstava. No ističe i da u tom kontekstu WTO djeluje protiv diskriminacije kompanija: = Uloga dogovora u takvom slučaju bi vjerojatno bila da spriječi članice da donose zakone koji bi diskriminirali multinacionalne kompanije. Naravno da se može raspravljati gdje je granica između istinske zaštite prirodnih resursa i diskriminacije između različitih zemalja. Preliminarni sastanak predstavnika WTO u Ženevi nije doveo do željenog dogovora o tome što bi se trebalo raspraviti u Seattleu. Nesumnjivo će glavni predmeti rasprave biti poljoprivreda i usluge, pri čemu se očekuju daljnje prepirke između Europske unije i SAD-a oko toga treba li Europa ukinuti dotacije svojim poljoprivrednicima. Naime, velike korporacije SAD-a, Australije i Brazila lobiraju za ukinuće dotacija, čime bi se europski poljoprivrednici, koji ovise o pomoći države, našli u nemogućnosti da se uz proizvodnju brinu i o očuvanju okoliša i ruralnog stila života. Takva i druga bitna pitanja rješavat će se iza zatvorenih vrata, ističu aktivisti i navode da ljudi koji donose globalno važne odluke nisu demokratski izabrani. Dopisnik BBC-a priznaje da su rasprave zatvorenog karaktera: = Ove odluke Svjetske trgovinske organizacije nisu otvorene testu javnosti. Javljeno je da se pregovori o dnevnom redu za ministarsku konferenciju odvijaju po sistemu 'green room', gdje samo neke ključne zemlje odlučuju što će se raspravljati uz isključenje nekih manjih zemalja. Jedna od zemalja koje nemaju prava glasa u rastućoj globalizaciji je i Hrvatska, iako i kod nas djeluju ekološke organizacije poput 'Zelene akcije', koja vodi između ostalog kampanju za zabranu uvoza genetski modificirane hrane. Prosječan građanin ima vrlo blijedu ideju o značenju liberalizacije tržišta, ili o tome kakvu sudbinu planetu kroje velike korporacije. Toni Vidan iz 'Zelene akcije' kaže: = Hrvatska javnost je, bojim se, vrlo slabo upućena u problematiku i Svjetske trgovinske organizacije i sličnih mehanizama, budući da se naša politika s tim mehanizmima bavi na jedan prilično površan i gotovo iracionalan način. Tako da u toj diskusiji pro i kontra hrvatskog učlanjenja u te organizacije nemaju ustvari ozbiljnih i detaljnijih informacija, koje su na raspolaganju hrvatskoj javnosti, tako da je moj osjećaj da Hrvatska nešto malo zna o tome. Iako Hrvati imaju nekih prečih briga, u Seattleu i Londonu ljudi će u utorak izići na ulice i diskusijama, plesom i kazalištem oglasiti svoj stav. Oni će se založiti za ono što im je najvažnije, a to je kako žive i što osjećaju na svojoj koži: stres, konzumerizam, sve veća napučenost koja uzrokuje sve nehumanije odnose, sve veći stupanj ljudske zamjenjivosti. To su aspekti života u doba globalizacije, uz rastuću otuđenost i nemogućnost uspostavljanja intimnog ljudskog kontakta u velikim gradovima gdje se stanovništvo sve više koncentrira. Nužne posljedice toga bit će sve veći broj nezadovoljnih ljudi, dok velike multinacionalne kompanije zgrću novac. I čak da su namjere u cjelini dobre, oni su svjetlosnim godinama udaljeni od egzistencije jednog zemljoradnika u Hrvatskoj ili Indiji, ili malog stanovnika milijunskih metropola." (BBC)