U PONOĆ ISTJEČE MANDAT ZASTUPNIČKOM DOMU

ZAGREB, 27. studenoga (Hina) - Odrađene 44 sjednice, gotovo 500 donijetih zakona, više stotina prihvaćenih odluka, niz usvojenih deklaracija, rezolucija, zaključaka, programa... Rezultati su to rada trećega na višestranačkim izborima izabranoga saziva Zastupničkoga doma kojemu noćas u ponoć istječe četverogodišnji mandat. Mandat Zastupničkom domu, konstituiranom 28. studenoga 1995., istječe temeljem Ustava koji utvrđuje da se zastupnici u domove Hrvatskoga državnog sabora biraju na vrijeme od četiri godine. #L# Za vrijeme četverogodišnjega rada zastupnici su razmotrili više od 1.150 akata, donijeli njih više od 970. Da bi sve to odradio ovaj je saziv na plenarnim sjednicama u Velikoj vijećnici radio 268 dana, odnosno gotovo punih devet mjeseci. Pribroje li se tome i dani rada u odborima, te na klubovima zastupnika, zastupnici su tijekom četvero godišnjega manadata u samom Saboru proveli gotovo godinu dana. Statistički gledano Zastupnički je dom po sjednici prosječno donio oko 11 zakona, a svaka je sjednica u prosjeku trajala oko šest dana. Međutim, najkraća je sjednica trajala samo jedan dan, a bila je to upravo posljednja, 44. sjednica. Nasuprot tomu, rekordan broj dana trajala je 38. sjednica - čak 18. Zastupnici su je, okupljajući se uobičajeno srijedom, četvrtkom i petkom na plenarnim sjednicama, odradili kroz šest tjedana i "protegnula" se od 27. siječnja do 26. ožujka 1999. Izabran u mirnijem razdoblju, nakon akcija "Bljesak" i "Oluja" u kojima su oslobođena ranije okupirana hrvatska područja, ovaj je saziv Zastupničkog doma nizom svojih odluka pridonio i završetku mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja (15. siječnja 1998.), čime je Hrvatska ostvarila suverenost na svom cjelokupnom teritoriju. Kroz protekle četiri godine Zastupnički je dom donio i niz izuzetno važnih zakona, uz ostalo i zakone kojima je zaokružio mirovinsku, poreznu, reformu kaznenog sustava i sl. No, najviše zakonodavno tijelo Hrvatske u ovom će sazivu ostati zapamćeno i po prvim izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske. U "božićni Ustav" iz 1990., dakle iz vremana kada je Hrvatska još formalno-pravno bila u sastavu bivše SFRJ, ugrađena je ustavna zabrana pokretanja postupaka u saveze s drugim državama u kojima bi udruživanje dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga zajedništva, odnosno neke balkanske sveze u bilo kojem obliku. Sabor je to učinio 12. prosinca 1997. s dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a takvom je većinom, oko dvadeset mjeseci ranije (19. travnja 1996.), usvojen i jedan od tri iznimno važna ustavna zakona - onaj o suradnji s Haaškim sudom. I posljednji zakon kojeg je usvojio ovaj saziv Zastupničkog doma Ustavni je zakon o privremenoj spriječenosti Predsjednika Republike da obavlja svoju dužnost. Nakon neuspješnih razgovora i pokušaja postizanja konsenzusa većinske i stranaka oporbene šestorke, taj je zakon izglasan na posljednjoj, 44. sjednici s točno 85 glasova koliko iznosi potrebna dvotrećinska većina. Nasuprot tome, već u fazi izrade prijedloga bio je postignut konsenzus oko novog Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. Taj je zakon u rujnu ove godine dobio jednoglasnu potporu svih stranaka, a zanimljiv je i po činjenici da su se po prvi puta u parlamentarnoj praksi u uvodnim i završnim izlaganjima izmjenjivali HDZ-ovac Vladimir Šeks i SDP-ovac Mato Arlović. No, iako je više od 200 zakona u Sabornici donijeto jednoglasno, niz ih je izazvalo žestoke polemike između vladajuće stranke i oporbe, posebice stranaka oporbene šestorke. Uz žestoke kritike sa saborske govornice, zastupnici šestorke su tijekom četiri godine svoje nezadovoljstvo nekim zakonima i temama, njihovim odbijanjem ili uopće odbijanjem da se o njima raspravlja u Velikoj vijećnici izražavali i korišenje drugih instituta parlamentarne borbe - izlascima iz Sabornice, bojkotima pojedinih rasprva ili glasovanja. Šestorka je svoj protest izrazila i ostavkama na sve saborske dužnosti, osim zastupničke. Učinila je to 12. studenoga prošle godine izražavajući time nezadovoljstvo odbijanjem prijedloga kojim je zatražila osnivanje istražnog povjerenstva o mogućoj zlouporabi tajnih službi. Ostavke su se odnosile i na članstvo u radnim tijelima, kao i na potpredsjedničke dužnosti. Na sve dužnosti šestorka se vratila tek u rujnu ove godine. Tada je, opet nakon višemjesečnih neuspješnih pregovora, počela i procedura donošenja novog izbornoga zakonodavstva. Kroz protekle četiri godine u političkom su životu zaživjele i neke nove institucije. Javnost je tako preko Zastupničkog doma po prvi puta imala prilike čuti izvješća o radu državne revizije i pučkog pravobranitelja. I dok je državna revizija sa Šimom Krasić na čelu pobrala nesumnjive simpatije zastupnika nakon svoga prvog izvješća podnijetog u veljači 1996., zastupničke su kritike mjesec dana kasnije (28. ožujka 1996.) nagnale prvog pučkog pravobranitelja Branka Babca da podnese ostavku. Pohvale i visoke ocjene zastupnika dobila su pak izvješća i rad njegova nasljednika Ante Klarića. Veliko zanimanje javnosti čitavo je vrijeme pobuđivao i odnos izvršne i zakonodavne vlasti. U protekle četiri godine pred Zastupničkim je domom, tražeći povjerenje, "prodefilirao" gotovo cijeli jedan novi Vladin kabinet. Naime, od članova Matešine Vlade koji su prisegnuli na konstituirajućoj sjednici u studenome 1995. mjesta su do sada zadržala četiri potpredsjednika - Škegro, Granić, Radić i Mintas-Hodak, te samo dva, odnosno tri ministra - Božo Biškupić i Joso Škara. U Matešinoj "momčadi" ostao je i Ivan Penić, koji je samo fotelju ministra privatizacije zamijenio onom ministra unutarnjih poslova. Oporba je pak u dva navrata pokušala nagovoriti Zastupnički dom da dade "crveni karton" čitavoj Vladi. Ni jedan put to joj nije pošlo za rukom, a nije to uspjela ni u svojih sedam, osam pokušaja rušenja pojedinih ministara. Zanimljivo je da su se na meti oporbe najčešće nalazili ministri poljoprivrede, uprave i unutarnjih poslova. Na meti oporbe, posebice IDS koji je pokrenuo i pitanje nepovjerenja, često se nalazila i ministrica prosvjete Ljilja Vokić. No, osim po svojoj neposrednosti, Ljilja Vokić ostat će zapamćena i po svom zadnjem ministarskom potezu - ostavci koju je 27. veljače prošle godine obznanila upravo pred Zastupničkim domom. U sazivu izabranom na trećim višestranačkim parlamentarnim izborima donji je saborski dom imao 127 zastupnika, među njima po prvi put i 12 zastupnika hrvatske dijaspore. Većinu u Domu imao je HDZ. Iz te je stranke i zastupnik s najkraćim saborskim stažom. To je Mirko Ramuščak koji je u saborske klupe ušao na posljednjoj, 44. sjednici svega sat vremena prije njenog završetka. Time je Ramuščak popunio prazno HDZ-ovsko mjesto nastalo odlaskom Smiljka Sokola za suca Ustavnog suda, odnosno dužnost nespojivu sa zastupničkom. Zbog nespojivosti dužnosti tijekom četiri godine HDZ je zamijenio dvadesetak svojih zastupnika koji su prisegu položili na početku mandata. No promjena je bilo i u drugim strankama, a svakako su bile najzanimljivije promjene stranačkih boja što je u Sabor uvelo i neke nove političke stranke i donekle promijenilo njegovu stranačku strukturu. Tako su unutarstranačke razmirice u HSLS-u krajem 1997. i početkom 1998. rezultirale osnivanjem posve nove stranke - LS-a čiji su osnivači bili upravo neki saborski zastupnici. I događaji u HSS-u rezultirali su pojavljivanjem nove stranke u Saboru - HSNS-a na čije je čelo došao bivši HSS-ovac Joško Kovač. Zanimljivi su i slučajevi Luciana Delbianca, koji je nakon izlaska iz IDS-a i ostavke na mjesto istarskog župana u Sabor uveo IDF, te Slavka Vukšića koji je bez zastupnika ostavio SBHS i u parlament uveo svoju novu Stranku hrvatske ravnice. Nikakvih pak promjena u četiri godine nije bilo u vodstvu Zastupničkog doma. Za predsjednika Sabora na konstituirajućoj je sjednici jednoglasno izabran akademik Vlatko Pavletić. Tri potpredsjednika Doma izabrana su iz redova HDZ-a - Vladimir Šeks, Žarko Domlja i Jadranka Kosor, a po jedan - Dražen Budiša i Stjepan Radić iz HSLS-a, odnosno HSS-a. Na ovotjednoj, posljednjoj sjednici Dom je odlukom potvrdio da će predsjednik i potpredsjednici svoje dužnosti obnašati do konstituiranja novog saziva Zastupničkog doma. On će biti izabran na predstojećim, četvrtim višestranačkim izborima od 1990. koji su raspisani za 3. siječnja 2000. Odluku o raspisivanju izbora potpisao je predsjednik Sabora akademik Pavletić koji od 26. studenoga ove godine, temeljem Ustavnog zakona o privremenoj spriječenosti, zamjenjuje privremeno spriječenog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tuđmana. Priredile: Marija Babić i Nevenka Brčić (Hina) sšh