DE-RU-YU-HR-PREMIJERI-Vlada-Organizacije/savezi RDW 25. XI. 100 PUTINOVIH DANA NJEMAČKI RADIO - RDW25. XI. 1999. Na valovima rata do samoga vrha - prvih sto dana Vladimira Putina na dužnosti ruskoga premijera komentira Bernd Johann.
"Šef ruske vlade Vladimir Putin sto dana je na dužnosti premijera. I u tom kratkom razdoblju uspjelo mu je da se na ljestvici popularnosti ruskih političara popne do samoga vrha. Razlog tomu nije njegova gospodarska politika, već njegovo čvrsto stajalište oko sukoba u Čečeniji kojeg se drži unatoč svim kritikama iz inozemstva. A zapravo bi se Putin morao usredotočiti na gospodarske probleme u Rusiji. Jer oni su još golemi, premda je, kako je premijer pred skupštinom u bilanci prvih sto dana svoje vlade naglasio, konjuktura od krize rublje u ljeto 1998. sada nešto bolja. Veću dobit u državnom proračunu može se objasniti prije svega većim cijenama na svjetskom tržištu nafte i plina, a ove dvije sirovine su najveći izvor deviza Rusije. Međutim, čini se da se ta dobit vrlo brzo topi i pretvara u izdatke za rat u Čečeniji. Brzi kraj vojnog pohoda na kavkasku republiku nije na pomolu. Putin, ili kako ga još zovu ratni premijer, zna da u borbi protiv muslimanskih pobunjenika u Kavkazu ima potporu ruske javnosti. Svoj gospodarski talent za
NJEMAČKI RADIO - RDW
25. XI. 1999.
Na valovima rata do samoga vrha - prvih sto dana Vladimira Putina na
dužnosti ruskoga premijera komentira Bernd Johann.
"Šef ruske vlade Vladimir Putin sto dana je na dužnosti premijera. I
u tom kratkom razdoblju uspjelo mu je da se na ljestvici
popularnosti ruskih političara popne do samoga vrha. Razlog tomu
nije njegova gospodarska politika, već njegovo čvrsto stajalište
oko sukoba u Čečeniji kojeg se drži unatoč svim kritikama iz
inozemstva.
A zapravo bi se Putin morao usredotočiti na gospodarske probleme u
Rusiji. Jer oni su još golemi, premda je, kako je premijer pred
skupštinom u bilanci prvih sto dana svoje vlade naglasio,
konjuktura od krize rublje u ljeto 1998. sada nešto bolja.
Veću dobit u državnom proračunu može se objasniti prije svega većim
cijenama na svjetskom tržištu nafte i plina, a ove dvije sirovine su
najveći izvor deviza Rusije. Međutim, čini se da se ta dobit vrlo
brzo topi i pretvara u izdatke za rat u Čečeniji. Brzi kraj vojnog
pohoda na kavkasku republiku nije na pomolu. Putin, ili kako ga još
zovu ratni premijer, zna da u borbi protiv muslimanskih pobunjenika
u Kavkazu ima potporu ruske javnosti. Svoj gospodarski talent za
sada još nije pokazao i dokazao.
Putinov koncept sastoji se iz neke vrste mješavine tržišnog
gospodarstva i gospodarstva koje regulira država. Težište u svemu
tome trebalo bi imati moderniziranje i proširenje vojne
industrije. Zbog rata u Čečeniji takvi planovi mogli bi naići na
odobravanje javnosti, a osim toga velikodušno se povećava i dio
novca iz proračuna za vojsku; dodatna financijska sredstva za ruske
postrojbe već su odobrena. Pozornost budi obrazloženje koje je
Putin već u utorak dao u govoru pred industrijalcima.
Situacija na svjetskoj političkoj sceni, naglašava Putin, nije se
razvila onako kako su to predviđali njegovi prethodnici. I premda
Putin na tom mjestu nije bio nešto konkretniji, bilo je ipak jasno
da je pri tom aludirao na sve lošije odnose između Rusije i zapadnih
zemalja. Ne radi se samo o razmiricama između Moskve i Zapada zbog
događaja u Čečeniji, što se jednostavno nije moglo prikriti na
prošlotjednom sastanku na vrhu šefova država i vlada članica OESS-
a. Između Rusije i zapadnih se zemalja nagomilao čitav niz spornih
točaka koje otežavaju odnose - počevši od proširenja NATO-a na
istočnu Europu, prijepora oko međunarodne politike prema
Jugoslaviji i prema Kosovu, pa sve do rusko-američkog spora oko
razoružanja strateškoga nuklearnog oružja.
Popis prijepornih područja je dug. A ratom u Čečeniji na popisu se
našao još jedan, ali bitan čimbenik koji kvari odnose na relaciji
Rusija - Zapad. Iza ruskog vojnog pohoda u Kavkazu skriva se i
interes Rusije da drži otvorenim prilaz velikim nalazištima nafte i
plina na Kaspijskom moru. Naime, naftovod prolazi kroz Čečeniju i
Dagestan pa sve do ruske crnomorske luke Novorosijsk. Međutim oko
potezanja oko tog naftovoda Rusija je upravo na sastanku OESS-a
pretrpjela strateški poraz. Predsjednici Azerbajdžana, Gruzije,
Turske i američki predsjednik Bill Clinton potpisali su prilikom
istanbulskog sastanka na vrhu ugovor o izgradnji novoga naftovoda
koji bi od luke Baku u Kaspijskom moru, preko Gruzije povezivao
jednu tursku luku u Sredozemlju.
Moskva već odavno kritizira da Sjedinjenje Američke Države Kavkaz
označuju svojom zonom utjecaja kako bi preuzele nadzor nad
resursima te regije. Iz ruskog vidokruga potpisivanjem ugovora o
izgradnji naftovoda priložen je još jedan dokaz. Moskva će stoga i
ubuduće odbijati kritiku Zapada na račun rata u Čečeniji. Činjenica
da će početkom prosinca u Čečeniju otputovati izaslanstvo OESS-a,
malo će promijeniti stvarnost: to putovanje neće zaustaviti rat.
Rusija se u prema Zapadu povukla u svoje ježevo klupko."
(RDW)