RDW 24. XI. MAĐARI-BIVŠE TAJNE SLUŽBE

NJEMAČKI RADIO - RDW 24. XI. 1999. Mađarska i njezina potisnuta prošlost - zanimanje za akte bivše mađarske tajne službe je suzdržano, iz Budimpešte osvrt Harriette Ferenczi. "Zanimanje mađarskih građana za stare tajne akte vrlo je suzdržano. Deset godina nakon političkih promjena Mađari imaju očito drugih problema. Od otvaranja arhiva u rujnu 1997. samo je oko četiri tisuće građana predalo zahtjev za uvid u dokumente bivše tajne službe, djelomično smještene u uredu za povijest u Budimpešti. S obzirom na 10 milijuna stanovnika Mađarske i oko 160 tisuća akata - vrlo skroman interes. Voditelj ovog ureda Gyoergy Marko objašnjava zašto je to tako: = Mađarska je krajem sedamdesetih godina bila drugačija od ostalih socijalističkih zemalja. O tabu temama postojao je prešutni dogovor između komunističke vlasti i naroda. I tko se nije bavio tim temama - primjerice vodećom ulogom partije, mađarsko-sovjetskim prijateljstvom, narodnim ustankom 1956. - taj je mogao uživati određene slobode u okviru naše 'blage diktature'. Dokumenti pohranjeni u trezorima ministarstva unutarnjih poslova su nepotpuni jer su komunisti neposredno prije promjena obavili svoj posao uklanjanja na tone dokumenata vrlo temeljito, posebice akte državne sigurnosti i dokumente zloglasnog odjela 3 kroz 3 koji se bavio suzbijanjem tzv. 'državnih neprijatelja'. = U Njemačkoj ured za tajne dokumente uskladištio je 180 kilometara akata, u Mađarskoj je to tek tri kilometara. Dok je broj špijuna u istočnoj Njemačkoj iznosio milijun i 200 tisuća, u Mađarskoj ih je bilo tek 22 tisuće, naglašava voditelj ureda za tajne dokumente starog mađarskog režima. Nakon političkih promjena u Mađarskoj djelatnici bivše socijalističke tajne službe morali su se preškolovavati jer se nisu mogli svi suradnici odjednom otpustiti. U Mađarskoj je ukinuta samo politička policija. Obavještajna služba, državna i vojna služba sigurnosti ostale su funkcionirati i nakon političkih promjena. Jedan prihvaćeni zakon u Mađarskoj dopušta građanima uvid u akte bivše tajne službe, ali predviđa da se imena bivših špijuna izbrišu, a razlog je tomu što Mađarska želi spriječiti takozvano spaljivanje vještica. = Većinu ljudi ne smeta što ne mogu saznati tko ih je uhodio i prijavljivao. Oni obično žele samo saznati je li ih netko špijunirao ili ne. I rezultat im pomaže da s prošlošću budu na čisto - i to smiruje, izjavio je voditelj ureda za tajne dokumente bivšeg mađarskog sustava. Jedna mlada žena ima sasvim drukčije mišljenje. Ona takvo rješenje drži polovičnim bavljenjem prošlošću i zahtijeva javno bavljenje tim slučajevima, kao što je to u Njemačkoj, i postavlja pitanje: 'Zašto se javno ne priopće imena špijuna? Zasigurno se kod nas mnogi političari upravo toga pribojavaju?' Pa ipak arhiv bivše tajne službe katkad posluži kao samoposluživanje: dogodi se da dokumenti iz trezora 'dobiju noge' i postanu argumenti za traženje ostavke od nevoljenih političara. Tako je jedan desnoekstremni stranački političar pokušao svrgnuti s vlasti liberalnog gradonačelnika Budimpešte. Prema mađarskom zakonu, u akte imaju pravo uvida i bivši agenti. I u tom slučaju se brišu imena drugih osoba, dakle njegovih žrtava. Takva praksa ne služi samo zaštiti podataka, već se želi spriječiti da bivši agenti padnu u nostalgiju. (RDW)