NJ 22.XI.-SZ-DAŠAK HLADNOGA RATA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 22. XI. 1999. Dašak hladnoga rata "Kad američki vrhunski političari gledaju unatrag na prvo postsovjetsko desetljeće koje se bliži kraju, ne mogu biti uistinu zadovoljni. Jedan od stupova na kojem se trebao temeljiti novi poredak poslije svršetka hladnoga rata, 'strategijsko partnerstvo' s Rusijom, pokazuje neprevidljive pukotine. Na vrhu OESS-a u Istanbulu pokazalo se koliko su već velike. Na govor američkog predsjednika Billa Clintona njegov je ruski kolega Boris Jeljcin reagirao uzbuđeno i navodno s uvredama. To što Rusija ipak nije bila spremna na ustupke o pitanju Čečenije, ne treba pogrješno tumačiti: razumijevanja za zapadnu, a ponajprije američku kritiku kavkaskoga rata Moskva jamačno nema. Ruski ministar obrane Igor Sergejev ide tako daleko da SAD-u podmeće 'nacionalni interes' u sukobu na Kavkazu. Premijer Vladimir Putin govori o 'proturuskoj kampanji koju su započeli neki politički krugovi u SAD-u'. U prilogu za New York Times izravno se obratio američkom narodu kako bi mu objasnio svoju inačicu istine o kavkaskom sukobu. 'Ni jedna vlada ne može promatrati kad udari terorizam', napisao je Putin. Za to bi baš Amerikanci morali imati razumijevanja. Čečenija je samo najnovija na dugom popisu rusko-američkih prijepornih točaka koji počinje proširenjem NATO-a na Istok, nastavlja se s kosovskim ratom i optužbama ruskih političara za korupciju, kao i sukobom oko američkih planova za progam proturaketne obrane. Izborne borbe u obje zemlje baš ne olakšavaju odnos. Iduće godine Rusi, kao i Amerikanci, biraju novog predsjednika. Ni tu ni tamo kandidati ne mogu izbjeći odnos s bivšim neprijateljem. Baš zato što ga vrlo dobro poznaje, ponajprije je za američkog potpredsjednika Ala Gorea koji želi naslijediti Billa Clintona, to opasno područje. 'Strategijsko partnerstvo' s Rusijom proteklih je godina bilo njegovo područje. No s rezultatima se nipošto ne može pohvaliti. Rusko-američki problemi ne mogu se riješiti samo s aktualnom politikom. Oni zadiru dublje. Amerika se u Rusiji jako angažirala. Sada razočaranje Rusa tržišno-gospodarskim reformama znači i razočaranje hvaljenom zemljom kapitalizma. Strategijsko partnerstvo boluje i od nedostatka zajedničkih strategijskih interesa. To se razvidno pokazuje u srednjoj Aziji, gdje se Rusija i Amerika odavno nadmeću za naftu i plin. Pukotine poput te mogu se zalijepiti. Rusi i Amerikanci sve češće uzajamno razgovaraju bez razumijevanja. Tom navikom iz doba hladnoga rata partneri opet lako mogu postati protivnici" - drži Daniel Broessler.