US 22.XI.WP:ZAPAD-POMOĆ PRIVR.BALKAN

anje/financije-Strana pomoć SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 22. XI. 1999. Preuređivanje Balkana "Posjet predsjednika Clintona Balkanu bit će vjerojatno fokusiran na politička i sigurnosna pitanja. No, istinska stabilnost teško će biti uspostavljena ne bude li riješena i gospodarska strana jednadžbe. Čitava regija trpi negativne posljedice beznačajne i narušene industrijske baze, neprimjerenih ili nepostojećih financijskih institucija, raširene korupcije, nediscipliniranih državnih proračuna i nefunkcionalnog pravnog sustava. Prosječni brutto društveni proizvod po stanovniku iznosi tek 7 posto zapadnoeuropske razine. Treba učiniti daleko više od popravka nekoliko mostova i štete koje su nanijele bombe. Nedavni obilazak regije jasno pokazuje da su neki ostaci nekadašnje Jugoslavije u osnovi primatelji socijalne pomoći. Motor kosovske privrede su novčani prilozi kosovske dijaspore i pomoć više od 200 organizacija. Na Kosovu se ništa ne proizvodi. Ne postoji bankovni sustav; prima se samo gotovina - i to u njemačkim markama koje ulaze na Kosovo iz Njemačke a distribuira ih vojni konvoj. Rumunjska, najveća zemlja u regiji koja se naizgled približila razbijanju blokade odnosa s Međunarodnim monetarnim fondom, može dobiti kredite na tržištima kapitala samo uz kamate od oko 17 posto. Slaba koalicijska vlada ima pak teškoća s nadzorom potrošnje i smanjenjem raširene korupcije, a godišnja stopa inflacije iznosi 50 posto. U tom mraku ipak se nazire i pozitivna moć globalizacije. Najveću pozornost privlači prihvaćanje ideje da privredni prosperitet (a u nekim slučajevima i opstanak) ovisi o kapitalističkom modelu privlačenja privatnih ulaganja i o kompetitivnosti dok suprotni pol čini utjecanje socijalizmu, protekcionizmu ili nekom drugom iluzornom rješenju. Na monetarnoj razini, spremnost zemalja poput Bugarske da prihvate novac vezan uz njemačku marku donijela je određenu dozu makroekonomske stabilnosti. No, očitovanje odanosti tržišnim rješenjima nije dovoljno samo po sebi. Ključna je daleko odlučnija spremnost na strukturne reforme kao i djelotvorniji potezi Zapada. Što se tiče Sjedinjenih Država, uočavamo višak koordinatora, manjak novca i nepovezanost ta dva čimbenika. Zapadna je Europa pak bila jako spora u jačanju uloge eura i još sporija u artikuliranju konkretne vizije za integraciju Balkana u ostatak Europe. Zapad se mora usredotočiti na dugoročna rješenja - na socijalnu pomoć radi stvaranja uvjeta za rad a ne na socijalnu pomoć samu po sebi. Neki su zahtijevali Marshallov plan, ali zapadna Europa imala je prije Drugoga svjetskog rata funkcionalne institucije te je američka uloga bila obnova. Kao bivše komunističke države sa siromašnom tradicijom tržišne privrede, balkanske države trebaju pomoć pri uspostavi institucija i procesa kao i pri obnovi infrastrukture. Dobro navigacijsko oruđe za donositelje političkih odluka bilo bi usmjeravanje napora na stvaranje klime koja će privući strana ulaganja, kao - danas gotovo nepostojeći - bitan sastojak buduće vitalne balkanske privrede. Taj zahtjev minimalno podrazumijeva političku stabilnost, mir i funkcionalan pravni sustav, uključujući jasna vlasnička prava. U nekim dijelovima Balkana čak će i privatni poduzetnici tek uz veliku cijenu i velike teškoće otpustiti radnike. Proces privatizacije loše je usmjeravan - državna poduzeća nemarno su predana radnicima ili su prepuštena na milost i nemilost političkim interesima. Na mnogim su područjima banke zarobljenici vlada i državnih poduzeća i osiguravaju jako malo kapitala privatnom sektoru. Te probleme ne može riješiti dramatičan potez poput uspostave monetarnog povjerenstva. Pristup Međunarodnog monetarnog fonda, obilježen teškim uvjetima, jest nužan, ali vjerojatno neće biti dovoljan jer neke balkanske države nemaju političke ni tehničke kapacitete koji bi im omogućili da reagiraju na taj pritisak. Potreban je organiziran, fokusiran napor Zapada koji će pružiti jako potrebnu tehničku pomoć i istodobno održati pritisak na balkanske vlade i potaknuti ih da provode reforme, a po potrebi ih i zaobići. Tijekom strukturnih reforma moramo nastojati otvoriti balkanske države jednu prema drugoj i - što je još važnije - integrirati ih u zapadnu Europu, što će će od Europske unije zahtijevati privrednu državničku vještinu - posebno u sferi trgovine. Iznad svega, ne možemo dopustiti da se ta regija privredno raspadne po etničkim crtama. Moramo se i dalje truditi - i to više nego dosad", napominje Steven Rattner, zamjenik predsjedatelja Lazard Freres & Co. i Michael B. G. Froman, viši član Vijeća za međunarodne odnose i njemačkog Fonda Marshall, istodobno predsjedatelj i ravnatelj projekta Council Task Force on the Balkan Economies.