RU-N. GAZETA 20.11.RUSIJA I OESS

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 20. XI. 1999. Rusija pobijedila Zapad u istanbulskoj partiji "Rusija je ustrajala i pobijedila. Na susretu OESS-a na vrhu, Zapad nije uspio dobiti od Moskve nikakve načelne ustupke u svezi s čečenskim pitanjem; dapače, ruski su diplomati zapravo uspjeli spasiti europski skup od prijetnje neuspjeha i pri tome ispuniti zadaće koje su si postavili, obraniti državne interese. To su zapravo najvažniji rezultati susreta šefova država i vlada zemalja članica OESS-a, jučer završenog u Istanbulu. Dokumenti sa susreta, ponajprije Povelja o europskoj sigurnosti, koja se pripremala dvije godine, i prilagođeni sporazum o običnim oružanim snagama u Europi, ipak su jučer potpisani nakon dugih rasprava i žestokih prepirka. (...) Susret koji je, kako se činilo, svakog časa mogao završiti neuspjehom, završio je, prema riječima Igora Ivanova, uspjehom. 'U Istanbulu zapravo počinje nova povijest, povijest sigurnosti i suradnje na golemom prostoru od Vankuvera do Vladivostoka. Prihvaćanje Povelje o europskoj sigurnosti stvara uvjete za izgradnju novog sustava. Mnogi su Moskvu grubo napadali, no bez rezultata. Rusko je stajalište podupro tek bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko. Drugi Jeljcinovi 'prijatelji' nisu bili tako raspoloženi. Na koncu se u završnoj izjavi s istanbulskog susreta nije čula osuda ruskog djelovanja u Čečeniji, na kojoj su nastojali mnogi vođe državnih izaslanstava. To je, možda, jedna od najvažnijih ruskih pobjeda. U završnom dokumentu na mnogo stranica, stanju na sjevernom Kavkazu posvećen je jedan odlomak. U njemu se riječ 'Čečenija' pojavljuje samo jedanput. 'U svezi s najnovijim događajima na sjevernom Kavkazu, odlučno izjavljujemo da u potpunosti priznajemo teritorijalnu cjelovitost Ruske Federacije i osuđujemo terorizam svake vrste. Ističemo potrebu poštivanja propisa OESS-a. Slažemo se da je zbog humanitarnih prilika važno pomoći civilima, među ostalim i tako da se stvore povoljni uvjeti za međunarodne udruge koje žele pružiti humanitarnu pomoć. Slažemo se da je političko rješenje potrebno i da bi pomoć OESS-a mogla olakšati postizanje tog cilja. Mi pozdravljamo želju OESS-a da pomogne u uspostavi političkog dijaloga. Pozdravljamo spremnost Ruske Federacije da primi sadašnjega predsjedatelja. Potvrđujemo postojeći mandat skupine za pomoć Čečeniji (ona je sada u Moskvi, op. D.G.). U svezi s time također pozdravljamo želju Ruske Federacije da pooštri mjere koje će pridonijeti uspostavi uvjeta za stabilnost, sigurnost i gospodarski procvat tog područja. Zapad nije dobio ustupke ni za jednu od ovih točaka. A htio je, podsjetimo, kako je rekao sadašnji predsjedatelj OESS-a Knut Vollebaek, ponajprije da se otvori stalni ured organizacije u Ingušetiji, drugo, da se u Čečeniju pošalje izaslanstvo OESS-a i, treće, da OESS posreduje u rješenju čečenskog sukoba. (...) U strategijskom je smislu jako važna pobjeda koju je Rusija uspjela postići u svezi s Poveljom o europskoj sigurnosti. Moskva je, kao prvo, nastojala da se potvrdi kako je OESS glavna organizacija za mirno rješavanje sukoba na njezinu području i glavni čimbenik za sprječavanje sukoba, svladavanje kriza i obnovu poslije sukoba. Tj. upravo to na čemu smo nastojali mi, a čemu su se protivili Amerikanci. (...) Drugo, u Povelji se nijednom ne spominje NATO. Dapače, tvrdi se da 'u sklopu OESS-a nijedna država, skupina država ili organizacija ne može imati veću odgovornost za očuvanje mira i stabilnosti na području OESS-a, niti može bilo koji dio tog područja promatrati kao zonu svoga utjecaja.' Treće, OESS će i dalje djelovati na temelju konsenzusa, kao što je zahtijevala Rusija, a ne na načelu 'konsenzus manje jedan' koji su zagovarali Amerikanci kako bi mogli opravdati svoje miješanje u unutarnje stvari neugodnih država, što su pokazali tijekom napada NATO-a na Jugoslaviju. Tako je Moskva zapravo uspjela spriječiti razvitak zamisli o 'humanitarnom upletanju' koje bi washingtonski stratezi htjeli izravno primijeniti i na Rusiju u svezi s čečenskom krizom. Prilično je važan događaj bilo i jučerašnje potpisivanje sporazuma o prilagodbi sporazuma o običnim oružanim snagama u Europi. Sada su u Europi postavljene nove granice za obično naoružanje i ispravljena je nepravda u ravnoteži snaga uspostavljenoj nakon raspada Organizacije varšavskog sporazuma. Bjelorusija, Češka, Poljska, Slovačka, Njemačka, Mađarska, Rusija, Moldova i Ukrajina pripremile su posebnu izjavu uz prilagođeni sporazum, u kojoj su utvrđeni parametri njihovih oružanih snaga. (...) Kada je riječ o prilagođenom sporazumu o običnim oružanim snagama u Europi, treba reći da je američki Predsjednik izjavio kako on taj sporazum neće podnijeti na odobrenje Kongresu sve dok Rusi ne smanje svoje snage na sjevernom Kavkazu, što zapravo znači da je priznao pobjedu Rusije u Istanbulu, budući da je Bill Clinton najvjerojatnije mislio kako će do smanjenja snaga doći tek nakon konačnog poraza čečenskih banda. (...) K tome su u završnu izjavu sa susreta na vrhu na prijedlog Moskve u zadnjem trenutku unesene rečenice kojima se osuđuju događaji koji su doveli do sloma srpskog i drugih nealbanskih naroda na Kosovu i u kojima se ističe potreba da se spriječi stvaranje etnički čiste tvorevine na tom području, kao i potreba poštivanja UN-ove rezolucije o Kosovu br. 1244. Tako je Rusija, boreći se za svoje interese u svezi s čečenskim pitanjem, obranila i položaje na Balkanu. Vođa srpske oporbe koji je bio u Istanbulu, Vuk Drašković, zahvalio je Igoru Ivanovu što su, zahvaljujući njegovim naporima, interesi Srba na Kosovu obranjeni u obliku prikladne odredbe Istanbulske izjave. Općenito, možemo pohvaliti rusko čelništvo u ovoj fazi - pobijedilo je u glavnom krugu dvoboja sa Zapadom. Dakako, velik je utjecaj imala i osobna nazočnost Borisa Jeljcina. On je pri tom pokazao bojnu spremnost, barem u dvorani gdje se održavala sjednica i na bilateralnim susretima. Moskva je bila odlučna i dosljedna i prisilila je partnere iz OESS-a da u stvari priznaju ispravnost postupaka i stajališta Moskve kako na sjevernom Kavkazu, tako i u izgradnji sustava europske sigurnosti", piše Dmitrij Gornostaev.