US 18. XI. NYT ČEŠKA BARŠUN.REVOL.

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 18. XI. 1999. Česi obilježavaju 10 godina baršunaste revolucije Alison Smale piše: "(...) Jan Bubenik, jedan od vođa praških studenata, koji su se 17. studenoga 1989. sukobili s policijom i započeli pobunu, rekao je: 'Jednom u životu, doživio sam taj trenutak u kojem sam točno znao što je dobro a što zlo. On se više nikad neće vratiti, jer je sada sve nekako sivo. No tad sam se zaista osjećao poput viteza na bijelom konju.' Bubenik je u srijedu govorio na jednoj od mnogih komemoracija koje su organizirali studenti, vođe revolucije i njihovi inozemni prijatelji, kako bi obilježili obljetnicu kraja komunizma. Margaret Thatcher je otkrila spomenik Winstonu Churchillu. Predsjednik Bush, koji je proslavio prvu obljetnicu baršunaste revolucije u Pragu, primio je počasni doktorat i pohvalio ono što je nazvao promijenjenim svijetom koji je nastao nakon hladnog rata. U nevjerojatno veličanstvenom okružju golema praškoga dvorca, Havel se pridružio Bushu, Margaret Thatcher, Mihailu Gorbačovu, Helmutu Kohlu, bivšem poljskom predsjedniku Lechu Walesi, Danielle Mitterrand, udovici pokojnog francuskog predsjednika Francoisa Mitterranda, u prisjećanju na pobunu i okolnosti koje su do nje dovele. Zatim im je dodijelo najvišu državnu počast, Red bijelog lava. (...) Raspoloženje se u desetljeću koje je uslijedilo nakon baršunaste revolucije pokvarilo; zemlja se raspala, gospodarsko bujanje koje je stiglo s kapitalizmom rasplinulo se u stagnaciju. Nezaposlenost je niska, 6%, ali raste. Mnogo je nedovršeno i nesavršeno, a velike nade koje se nisu ostvarile prožele su čak i proslavu . 'Komunistički poredak ušao nam je u pore, i veoma se teško toga riješiti', zaključio je Pavel Zacek, još jedan vođa praških studenata 1989. (...) Ipak, ako stvari nisu baš kao što su se mnogi nadali da će biti, veoma malo Čeha kaže da bi vratilo prošlost, u dane kad su morali ispunjavati desetke obrazaca kako bi, recimo, dobili kukavnu količinu čvrste valute. (...) Revolucija je 'najbolja stvar koja nam se mogla dogoditi', rekla je Eva Hadkova, 29. 'Kad pogledam svoje roditelje, njihovi su životi zapravo gotovo potraćeni, mnogo drukčiji od onoga što su mogli imati. No ja nemam problema - iako znam da se dosta ljudi žali - mogu dobiti veoma dobar posao, mogu putovati.' Vladimir Valenta, 45, pazikuća, kaže da je živio bolje prije revolucije, ali ipak se ne bi vratio u to doba. 'Zaboravljamo da smo stvari koje sad svaki dan gledamo na ulici - dobri automobili, pristojna odjeća - nekad mogli vidjeti možda dvaput godišnje', rekao je. (...) Jedna od najopipljivijih promjena koje je revolucija donijela jest da su njezini graditelji razbacani u različitim područjima, širom svijeta. Jedan od njih koji u srijedu nije bio u Pragu je Jiri Dienstbier, koji je boravio u zatvoru s Havelom. Nakon revolucije bio je ministar vanjskih poslova. Sad je predavač u Sjedinjenim Državama i UN-ov posebni izvjestitelj o ljudskim pravima u bivšoj Jugoslaviji. Dienstbier je priznao da su se u proteklom desetljeću raspršila mnoga očekivanja, ali je istaknuo da je sretan što je njegov narod opet dio svijeta. (...)"