NJ 15.XI.-FAZ-BIRAČI

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 15. XI. 1999. Birači nisu logični "Jesu li birači nelogični? Ako ne svi, barem presudan dio - o tomu analiza pet ovogodišnjih pokrajinskih izbora ne dopušta nikave dvojbe. Pitanje je samo znaju li ti birači da prosuđuju i glasuju proturječno. Čini se da većina njih to barem naslućuje. Bila bi najveća pogrješka birače držati glupima. Iza njihove nelogičnosti nerijetko se skriva sustav, dakle logika u stanovitoj mjeri. Uzmimo na primjer izjave birača o najvažnijim zadaćama i mjerodavnost stranaka za rješavanje problema. Prevladava trokut borbe protiv nezaposlenosti, poticanja gospodarstva i socijalne pravde. Mnogi birači godinama SPD-u pripisuju sposobnost smanjivanja nezaposlenosti, a uniji snagu za unaprjeđivanje gospodarstva - kao da između tih dviju zadaća uopće nema nikakve veze. Socijalisti tradicionalno očekuju da radna mjesta stvori država. SPD-u njegovi pristaše prigovaraju da stvaranje radnih mjesta čini zadaćom države jednako kao i težnju za socijalnom pravdom. Sve dok SPD ne snosi nikakvu odgovornost vlade, iluzija se može održati. No ako to ne uspije, prvi će radnici prijeći iz SPD-a u uniju. Ali zašto? U svojoj upravo objavljenoj knjizi 'Kampa' o klimi mišljenja i djelovanju medija u izbornoj borbi za Bundestag 1998., Noelle- Neumann, Kepplinger i Donsbach okrivljuju škole i masovne medije za to što toliko puno birača nije uvidjelo povezanost između oživljavanja gospodarstva (a time i tržišta rada) i prevladavanja nezaposlenosti. Zapravo je znanje većine državljana o gospodarskim pitanjima nedostatno, za što bi mogle biti odgovorne škole. Točno je nadalje, da masovni mediji ističu negativni razvitak tržišta rada i ne spominju uvijek povezanost s gospodarskim uvjetima kao što su konjunktura, visina plaće, socijalni uvjeti i slično. To je možda pridonijelo stvaranju iluzija. No ako je iluzija samo zavaravanje a ne i dobro došlo samozavaravanje, ne može se pojasniti zašto baš radnici kao prvi napuštaju maštu i mijenjaju naočale. I to ne prvi put. Birači najjasnije kod prosudbe gospodarskoga stanja pokazuju da ga baš ne žele prihvatiti s logikom. Godinama već Institut za demoskopiju u Allenbachu i mannheimska istraživačka skupina izbora utvrđuju da većina Nijemaca svoje osobno gospodarsko stanje ocjenjuje kao dobro ili barem zadovoljavajuće. No mnogi od njih istodobno opće gospodarsko stanje ocjenjuju kao loše. Da su se zbrajale pojedinačne izjave o vlastitom stanju, zbroj bi bila realna, pozitivna slika. No u modi je zacrnjivanje općeg dojma u javnom mišljenju. Što veći odmak određene biračke skupine drže od demokratske države i tržišnog gospodarstva, to su veće razlike kod prosudbe osobnog i općeg gospodarskog stanja. Među pristašama PDS- a proturječje opet ispada osobito ekstremno. Komentari koji poslije najnovijih berlinskih izbora dobre rezultate CDU-a u zapadnom dijelu glavnoga grada i uspjeh PDS-a u istočnom dijelu pokušavaju pojasniti time što su s ove strane živjeli korisnici a s druge žrtve, vode u zabludu. Svaki drugi istočni Berlinčanin prije izbora navodio je institutu Forsa da mu je danas bolje nego prije preokreta, ali isto je govorio tek svaki peti zapadni Berlinčanin. Zanemarivo mali dio govorio je da mu je sada lošije. Pristaše PDS-a svoj su sadašnji položaj ocijenili čak razvidno boljim nego birači drugih stranaka. Neki se od njih mogu odrediti kao gubitnici ponovnog ujedinjenja samo ako žale zbog gubitka političkih povlastica. No iz toga se ne smije zaključiti da su svi birači PDS-a ideologijski paralizirani. Osobito se na pokrajinskim izborima u Tiringiji i Saskoj pokazalo da se birače PDS-a više ne može nazivati čak ni njegovim pristašama. Mnogi od njih su jednostavno birači prosvjednici. SPD-u koji ih je razočarao, pripisuju još uvijek više ovlasti nego PDS-u - logično u nelogičnom. Stranka nasljednica SED- a ima najslabiji profil ovlasti. Pogotovo birači prosvjednici u njoj ne vide odgovornu stranku. Stoga je i lakoumno govoriti o tomu da je PDS na istoku smijenio SPD kao narodnu stranku. Kao narodnu stranku može se označiti samo jednu stranku za koju se vjeruje da će u slučaju promjene vlasti preuzeti odgovornost. To čak ni u Saskoj ni u Tiringiji ne bi bio PDS nego SPD, iako to možda u ovom trenutku ne izgleda tako. Svjesno nelogično birači reagiraju na sudbinsko pitanje treba li štedjeti. Velika većina uviđa da drugog put nema. No svi zahtijevaju da se reže negdje drugdje - samo ne kod njih. Na izborima za Bundestag birači su odlučili konzervativno, kad su svoje glasove dali onima za koje se činilo da od njih najmanje traže. Čim se ispostavi da i nova savezna vlada od državljana traži žrtve, birači ju kažnjavaju na 'međuizborima'. Zamislimo da i dalje ide tako: svaka vlada koja se odvaži na štednju, bila bi smijenjena - čak i uz na široko rašireno mišljenje da slobodu djelovanja mogu dobiti samo oni koji su štedjeli. Nelogičnost sa sustavom spriječila bi budućnost" - zaključuje komentator Kurt Reumann u uvodniku lista.