FRANCUSKA-LE MONDE OD 13.11.99.KOSOVO

FRANCUSKA LE MONDE 13. XI. 1999. Kosovo, zabranjena tema neovisnosti "Treba li proglasiti neovisnost Kosova? Pitanje muči mnoge zapadne dužnosnike. No u UN-u, u Moskvi, u Washingtonu i u europskim prijestolnicama ono se neće postaviti. To je zabranjena tema, beskorisna rasprava, zamka, kažu. Međutim, postoji stanovita opasnost od prešućivanja tog pitanja. A ta je da UN-ovo izaslanstvo za Kosovo (UNMIK) koje predvodi Bernard Kouchner, Kosovari s vremenom počnu doživljavati kao okupacijsku silu. O toj se opasnosti nije nikada govorilo a da se istodobno nije spomenula mogućnost da UNMIK i KFOR, međunarodne snage koje jamče sigurnost na Kosovu, postanu cilj najradikalnijih pristaša neovisnosti Kosova. Crna predviđanja koja se također vrzmaju po diplomatskim glavama. Iako postoje sumnje o tome treba li proglasiti neovisnost te južne srpske pokrajine, nema, naprotiv, nikakve dvojbe glede raspoloženja njezinih stanovnika: pretežna većina Kosovara albanskog podrijetla - više od 90 posto od nekih dvaju milijuna stanovnika - želi neovisnost. Druga činjenica: Kosovo je u stvari odvojeno od Srbije. Takvo je jednoglasno mišljenje stručnjaka i visokih američkih i europskih dužnosnika koji su se koncem listopada okupili na simpoziju u Parizu koji je organizirao Aspen Strategy Group. Kosovo je odvojeno od preostalog dijela Srbije. Beograd tu nema nikakvu vlast. KFOR nadzire 'granice' pokrajine. Automobilske pločice, predbrojevi telefona i pošte još nose oznake jugoslavenskog suvereniteta. No novac je njemačka marka; UN izdaje kosovske osobne iskaznice; UNMIK priprema drugačiji pravosudni sustav i uvodi kosovsku upravu. Sigurnost je u rukama KFOR-a i međunarodne policije. Enklave u kojima živi oko 70 do 80 tisuća Srba - dok ih je prije NATO-ova djelovanja bilo dvjesto tisuća - pod zaštitom su KFOR-a. Stvarno, ako ne pravno, to se zove protektorat. On se temelji na rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti UN-a. 'Postoji pravo proturječje između stanja na terenu i rezolucije koju moram i koju ću provoditi', primjećuje g. Kouchner. Predstavnik UN-a na Kosovu zadužen je da odvoji pokrajinu od ostatka Srbije; no to bi trebao učiniti zadržavši Kosovo, barem formalno, pod jugoslavenskim suverenitetom... Rezolucija 1244, donesena nakon dolaska NATO-ovih postrojba na Kosovo, ne govori o neovisnosti. Ona ne predviđa referendum o budućem statusu pokrajine. (...) Odatle i opravdano pitanje: ako se zapravo priprema odcjepljenje pokrajine od ostatka Srbije, nije li bolje odmah poticati njezinu neovisnost, nego se jednoga dana naći u škripcu pod pritiskom Kosovara? Službeno, nijedan član Vijeća sigurnosti ne pristaje uz to rješenje. Rusi već osuđuju politiku UNMIK-a u ostvarenju samouprave Kosova. Između Amerikanaca i Europljana postoje manja neslaganja koja bi mogla prerasti u razlike. James Rubin, službeni predstavnik State Departmenta, kaže za 'Le Monde': 'Mi ne podupiremo neovisnost Kosova, mislimo da to ne bi bilo dobro za stabilnost Balkana.' No, u Washingtonu brane politiku prikrivene podjele koju provodi UNMIK, a koja u Europljana izaziva suzdržanost. U Londonu, Parizu i Berlinu ističu niz jakih razloga protiv neovisnosti. U sadašnjim se okolnostima pokrajinom ne bi dalo upravljati, njezina bi sigurnost i gospodarski opstanak u potpunosti ovisili o UN-u; ona je bez ustanova, osjetljiva na jak utjecaj mafije. Bila bi to sićušna država pod infuzijom UN-a. Neovisnost bi bila poguban presedan za to područje. Pružila bi dokaze bosanskim Srbima iz republike srpske u Bosni i Hrvatima iz te zemlje, da zatraže neovisnost - ili pripojenje Beogradu, tj. Zagrebu. Ona bi također makedonske Albance potaknula na odcjepljenje, a Crnu Goru na izlazak iz SRJ. Amerikanci i Europljani ističu da se o budućnosti Kosova ne može odlučivati neovisno o budućnosti ostatka Srbije. Kada Slobodan Milošević ode, hoće li oblik visokog stupnja samostalnosti biti prihvatljiv za Kosovare? Na to čak i najrazboritiji Kosovari poput Vetona Surroia, odvažnog uvodničara dnevnog lista 'Koha Ditore', odgovaraju da stanovnici pokrajine neće nikada pristati da se vrate pod okrilje - makar i simbolično - Beograda. U stvari, neovisnost ima svoju unutarnju zakonitost. U sukobu između Beograda i Kosovara Zapad je stao na stranu onih - napose oružanog pokreta OVK-a - koji otvoreno traže neovisnost pokrajine. Koliko će im dugo još moći govoriti 'ne'? Pristaše neovisnosti kažu da Kosovo ne može beskrajno živjeti u nekakvoj pravno-diplomatskoj magli, u zakonitom no man's landu. To bi stvorilo ozračje nesigurnosti koje bi unaprijed spriječilo sve napore na ulaganju. Takva bi loša budućnost potaknula radikale među kosovskim nacionalistima. 'Stvorimo najprije demokratske ustanove', odgovara g. Surroi. Počnimo raditi na oživljavanju pokrajine, dodaju čelnici UNMIK-a. Općinski izbori u proljeće ili u ljeto mogli bi utvrditi i potvrditi kosovske dužnosnike koji će preuzeti dio odgovornosti u upravljanju Kosovom. Osuđen da živi na živom pijesku rezolucije 1244, g. Kouchner kao da kaže svojim naredbodavcima: Kosovari će podupirati UNMIK - neće ga, dakle, smatrati okupacijskom silom - sve dok obavlja svoju zadaću pružanja pomoći. Za to mu je potreban novac, inače neće moći spriječiti ljude da se 'uteknu mafiji', primjećuje. To je izričit uvjet kako se pitanje neovisnosti ne bi postavljalo žurno, već naknadno, u širim regionalnim prilikama", pišu Afsane Bassir Pour i Alain Frachon.