FR LE MONDE 12.11.TUĐMAN

FRANCUSKA LE MONDE 12. XI. 1999. Ozračje kraja vladavine u zemlji Franje Tuđmana "Hoće li Hrvatska, osam godina nakon stjecanja neovisnosti, okrenuti novu stranicu svoje povijesti? Ima velike izglede da to učini. Od konca listopada, pitanja u svezi sa zdravljem predsjednika Tuđmana koji je žurno operiran, miješaju se u političku raspravu. Ali, prije njegova odlaska u bolnicu, predviđanja za sljedeće izbore za parlament u velikom su broju bila nesklona njegovoj stranci HDZ-u, sučeljavajući Predsjednika s neugodnom mogućnosti kohabitacije. Čovjek koji je od 1990. htio utjeloviti junačke vrjednote u Hrvatskoj, danas je predmet nesklonosti, kako se smatra, većine njezinih građana, kao da je predugo rabio rat kao izliku koja je pukla zbog rastezanja. To su, dakako, tek predviđanja i istraživanja s kojima treba biti oprezan. No što god se dogodilo na izborima, Hrvatska se očito želi osloboditi teške dvoličnosti režima koji ju je doveo do neovisnosti: režim, junak narodnog otpora beogradskoj hegemoniji, također je nositelj zabludjelog nacionalizma koji zemlja u ovom času skupo ispašta. Nezadovoljstvo je ponajprije socijalne naravi u zemlji koja govori o 18 posto nezaposlenih, iako zapadni diplomat misli da je 'ta stopa zapravo 29 posto, ako se računaju radnici koji ne dobivaju plaću, a postotak je puno veći među mladima'. Hrvatska je, istina je, imala 'osobite teškoće', kako je istaknuo premijer Zlatko Mateša, podsjetivši da se ona morala sučeliti s posljedicama rata, gubitkom stotine tisuća radnih mjesta i dolaskom više stotina tisuća izbjeglica 'u času kada je svoje napore morala usmjeriti na tranziciju'. No ti razlozi koji traže razumijevanje inozemstva, nerado su prihvaćeni u samoj Hrvatskoj gdje, kako kaže pripadnik oporbe, 'svi dobro vide da vlast nije uspjela u prijelazu na tržišno gospodarstvo i da je privatizacija sasvim ozloglašena zbog korupcije'. Stečaj Dubrovačke banke prošle godine bio je velik pokazatelj u tom smislu. On je puku pokazao slabosti sustava privatizacije koji je uveden prije nekoliko godina s jedinom svrhom da bude materijalna potpora ratu koji su Hrvati vodili protiv Muslimana u susjednoj Bosni, u Hercegovini: sustav koji nipošto nije poticao modernizaciju gospodarstva i pokretanje proizvodnje, po završetku rata služio je samo bogaćenju vrlo jakog 'hercegovačkog' lobija koji je bio blizak Predsjedniku. S godinama, nacionalističke su teme - proslava pobjede nad srpskim okupatorom, sustavna i često krajnja pristranost prema bosanskim Hrvatima - izgubile svoju moć skretanja i pokretanja u velikom dijelu puka koji je bio izložen stalnim teškoćama svakodnevice. Uostalom, krilo HDZ-a bliže stvarnosti to i priznaje, dok stranku muče duboke nutarnje podjele koje povećavaju njezine teškoće. Najnovija odluka predsjednika Tuđmana bila je provedba izbora za parlament ... 22. prosinca. Ta odluka (koja se još mora potvrditi sljedećega tjedna) izazvala je zajedljive šale oporbe koja se pitala je li njegova stranka u tako lošem stanju da pokušava iskoristiti blagdanske dane kada građani (veći protivnici nego seljaci) odlaze na odmor, kada se Hrvati iz inozemstva (većinom nacionalisti) vraćaju u zemlju, kada međunarodne organizacije zadužene za praćenje glasovanja trebaju biti na dopustu itd. Ta je odluka također ojačala pritužbe stranih zemalja koje Hrvatskoj zamjeraju da nije uvijek 'na visini' kada je riječ o demokraciji. Režim u Zagrebu zapravo je podvrgnut strogom nadzoru. Svaka četiri mjeseca OESS sastavlja temeljito izvješće o stanju u područjima koja se smatraju bitnima: uvjeti u kojima se provodi povratak osoba protjeranih tijekom rata, reforma izbornog zakona, sloboda obavješćivanja i suradnja s Međunarodnim sudom iz Den Haaga. Zadnje izvješće iz sredine listopada bilo je još uglavnom negativno. Hrvatska će, dakle, dok se ne odluči drugačije, uz Srbiju biti jedina zemlja bivše Jugoslavije koja je isključena iz europskih programa za suradnju, kao što je Phare; i dalje će biti izložena prigovorima i prijetnjama SAD-a. Zbog takva međunarodnog nadzora, u vlasti dolazi do podjele uloga. Dok ljudi poput predsjednika vlade Zlatka Mateše i ministra vanjskih poslova Mate Granića odobravaju ciljeve međunarodne zajednice i nastoje istaknuti postignuti napredak, predsjednik Tuđman, naprotiv, slabo mari za taj oblik skrbništva. Koncem listopada on je pristao da primi skupinu stranih novinara čiji je posjet Zagrebu organizirala osoba iz njemu bliskih krugova, očito u nakani da popravi sliku zemlje u inozemstvu. Taj je trenutak odabrao da bi najavio nadnevak parlamentarnih izbora i da bi bacio nekoliko izbornih mamaca namijenjenih najvećim nacionalistima. Obraćajući se ponajprije Hrvatima iz Hercegovina (koji imaju dvojno državljanstvo, hrvatsko i bosansko i glasuju u obje zemlje), rekao je kako je sklon 'očuvanju Bosne i Hercegovine, ali samo kao države triju posebnih entiteta', dajući tako naslutiti kako je potrebno temeljito preispitati Daytonske sporazume prema kojima je Bosna federacija dvaju entiteta, srpskog i hrvatsko- muslimanskog. Obraćajući se krajnjoj desnici koja mrzi haaški sud, kazao je u biti kako Hrvatska ne želi biti 'jedini žrtveni jarac' međunarodnog pravosuđa i dao na znanje da postoje granice u suradnji s ICTY-em: operacija 'Oluja' kojom je hrvatska vojska u kolovozu oslobodila krajinu koju su zauzele srpske snage, ne može biti predmet istrage Den Haaga, smatra Predsjednik; 'rat je rat', generali koji su ga vodili bili su 'osloboditelji' i 'nitko od njih neće ići u Den Haag', rekao je. ICTY još čeka da mu se izruči 'Tuta', bosanski Hrvat optužen za ratne zločine nad Muslimanima. Taj čovjek koji je u Hrvatskoj pritvoren zbog umorstva, u listopadu je proglašen nesposobnim za izručenje iz zdravstvenih razloga. Nedvojbeno je da će, kao i drugi, završiti u Haagu; ali tek nakon dugog romana u nastavcima kojim hrvatska vlast želi sačuvati popularnost u zemlji, dok sve više gubi međunarodni ugled. 'Tuta je mafijaš iz Mostara. Ljudi ovdje malo mare za njega', kaže strani promatrač u Zagrebu. Naprotiv, bili bi jamačno zaprepašteni kada bi bio optužen zapovjednik operacije 'Oluja'; no za sada nema govora o takvim optužnicama: ICTY samo traži - uzalud - da mu se omogući istraga o zločinima počinjenim u krajini u kolovozu 1995. koje hrvatska javnost više pripisuje paravojnim postrojbama nego vojnoj hijerarhiji. S ICTY-jem je kao i sa svim drugim pitanjima zbog kojih je Hrvatska optužena: režim pomalo popušta, ali ne dovoljno brzo i ne u dovoljnoj mjeri. Tako se problem povratka izbjeglica rješava na 'etnički' način, izrazito nepravedan prema Srbima iz Hrvatske koji su morali pobjeći tijekom rata, a danas bi se htjeli vratiti u zemlju koja je i njihova. Ti si Srbi nemaju što predbaciti, inače se ne bi na to odvažili; ipak, povratak im je gotovo nemoguć. Javna je televizija naravno predvidjela vrijeme za nastup oporbe, no unatoč tomu, televizijski je program dostojan životopisa svetaca komunističkih režima; oporbeni je tisak predmet stalnog bockanja. Kada je riječ o izbornom zakonu, on je promijenjen: Hrvati iz Bosne više neće biti sramotno pretjerano zastupljeni u parlamentu kao do sada; ali će ipak glasovati, dok će zastupnici iz srpske manjine biti ograničeni na najmanji mogući broj. Ta igra mačke i miša s međunarodnom zajednicom na koncu je izmorila i samu Hrvatsku. 'Milošević i srpski ekstremisti iz krajine bili su neka vrsta opravdanja za hrvatski nacionalizam', tumači Eugen Pusić, umirovljeni sveučilišni profesor. No nacionalistička politika u Bosni bila je pogubna: Hrvati su izgubili status žrtve i u očima svijeta postali sudionici plana za etničko čišćenje'. Čini se da su mnogi Hrvati toga postali svjesni i da danas žive kao žrtve vlastita režima", piše posebna izvjestiteljica iz Zagreba Claire Trean.