IT-13.XI.-CORRIERE- TUĐMAN

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 13. XI. 1999. Hrvatska pred zaokretom: Tuđman na kraju života, nema nasljednika "To je u malom agonija Tita i Jugoslavije, agonija 'oca domovine' koji je ostavlja na milost dubokoj krizi i bez zamjenika. Čovjek koji je sanjao zauzeti mjesto u povijesti, posljednje dane provodi u zagrebačkoj klinici Dubrava uz članove obitelji. Pored uzglavlja je zemlja istodobno puna tjeskoba i zahvalnosti, nesigurnosti i očekivanja. Stanje predsjednika Hrvatske, Franje Tuđmana, već godinama oslabljeno tumorom čije se postojanje sve do jučer nijekalo, pogoršano je zbog posljedica operacije na crijevu. Liječnička izvješća, koja govore o upali potrbušnice i unutarnjem krvarenju, prate pogoršavanje političkoga stanja, rizike institucionalne krize, pokop jednog povijesnog razdoblja koje se produljilo samo zbog fizičke izdržljivosti njegova vođe i prezriva odnosa prema mogućnosti promjene, kao što je i svojstveno poredcima. Potvrda postojanja krize je odluka o odgađanju ranijeg raspuštanja Sabora, predviđenoga da bi se omogućili parlamentarni izbori 22. prosinca. Produljenje diktira potreba da se osiguraju institucionalne fukcije koje bi 'ad interim' preuzeo predsjednik Sabora Vlatko Pavletić. Pretpostavka je da će se u siječnju održati i predsjednički i parlamentarni izbori, no u međuvremenu borba za nasljeđivanje postaje grčevita, s mračnim sjenama na stabilnosti zemlje i osjetljivim odnosima sa susjednim zemljama, poglavito Bosnom i Hercegovinom. Izabran aklamacijom u vrijeme rata jer je ostvario i obranio neovisnost zemlje, Tuđman je u vrijeme mira gledao kako raste nezadovoljstvo. Njegova stranka HDZ, prva postkomunistička stranka u Jugoslaviji koja se raspadala, nije postavila temelje za izgradnju suvremene demokracije europskih ambicija, nego je u biti stvorila poredak koji se držao na korupciji i nepotizmu. Nacionalizam koji je bio funkcionalan u postizanju neovisnosti, nametnut agresivnošću srpskoga susjeda, poprimio je pretjerane razmjere koji su naškodili vjerodostojnosti zemlje, građanskim slobodama, suradnji s Haaškim sudom za ratne zločine, i poštivanju manjina. Hrvatska je etnički gotovo čista zemlja, gdje je teško živjeti sa srpskim prezimenom, a nije uvijek lako ni s talijanskim ili bosanskim. No poglavito su korupcija i gospodarska kriza jako povećali nezadovoljstvo u društvu ponosnom na nacionalne vrjednote, ali koje više nije bilo spremno prihvaćati alibije rata, pretrpljenih razaranja i vojnih troškova kako bi se opravdalo nezaposlenost procijenjenu na 25 posto, izrazito visoke životne troškove i prijelaz na tržišno gospodarstvo koji je obogatio jako usku oligarhiju. Tuđman je djelomice olakšavao te izopačene mehanizme (dovoljno se sjetiti imenovanja njegova sina na mjesto načelnika tajnih službi i financijskih aktivnosti povezanih s ljudima iz njegove stranke), a djelomice ih je i trpio, jer je bio uvjetovan 'hercegovačkim lobijem', moćnim krugovima hrvatskih nacionalista, povezanih s dijasporom, koji su financirali ratove i pridonijeli postizanju neovisnosti. Društveno protivljenje, štrajkovi i rast oporbenih stranaka do sada nisu proizveli alternativu, pa i zato što je režim izmislio mehanizme za njihovo blokiranje. Ovoga puta stranke, koje su se udružile u dvije koalicije, vode u ispitivanjima javnoga mišljenja, no zamisao da se izbori održe uoči Božića čini se još jednim 'escamotageom' režima koji računa na blagdane i povratak u domovinu nacionalističke dijaspore. Pogoršanje Tuđmanova stanja sve dovodi u pitanje. Prevladavanje političke krize još ovisi o vrhu HDZ-a i najbližim Predsjednikovim ljudima. Mogao bi nadvladati umjereniji i europskiji pravac predsjednika vlade Zlatka Mateše i ministra vanjskih poslova Mate Granića, svjesnih potrebe da se okrene stranica, ili koncept režimskih 'jastrebova', među kojima su Vladimir Šeks i Ivić Pašalić", piše Massimo Nava.