IT-HR-predsjednik-krize-imenovanja IT-13.XI.-CORRIERE- TUĐMAN ITALIJACORRIERE DELLA SERA13. XI. 1999.Hrvatska pred zaokretom: Tuđman na kraju života, nema nasljednika"To je u malom agonija Tita i Jugoslavije, agonija 'oca domovine'
koji je ostavlja na milost dubokoj krizi i bez zamjenika. Čovjek koji je sanjao zauzeti mjesto u povijesti, posljednje dane provodi u zagrebačkoj klinici Dubrava uz članove obitelji. Pored uzglavlja je zemlja istodobno puna tjeskoba i zahvalnosti, nesigurnosti i očekivanja. Stanje predsjednika Hrvatske, Franje Tuđmana, već godinama oslabljeno tumorom čije se postojanje sve do jučer nijekalo, pogoršano je zbog posljedica operacije na crijevu. Liječnička izvješća, koja govore o upali potrbušnice i unutarnjem krvarenju, prate pogoršavanje političkoga stanja, rizike institucionalne krize, pokop jednog povijesnog razdoblja koje se produljilo samo zbog fizičke izdržljivosti njegova vođe i prezriva odnosa prema mogućnosti promjene, kao što je i svojstveno poredcima.Potvrda postojanja krize je odluka o odgađanju ranijeg raspuštanja Sabora, predviđenoga da bi se omogućili parlamentarni izbori 22. prosinca. Produljenje diktira potreba da se osiguraju
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
13. XI. 1999.
Hrvatska pred zaokretom: Tuđman na kraju života, nema nasljednika
"To je u malom agonija Tita i Jugoslavije, agonija 'oca domovine'
koji je ostavlja na milost dubokoj krizi i bez zamjenika. Čovjek
koji je sanjao zauzeti mjesto u povijesti, posljednje dane provodi
u zagrebačkoj klinici Dubrava uz članove obitelji. Pored uzglavlja
je zemlja istodobno puna tjeskoba i zahvalnosti, nesigurnosti i
očekivanja. Stanje predsjednika Hrvatske, Franje Tuđmana, već
godinama oslabljeno tumorom čije se postojanje sve do jučer
nijekalo, pogoršano je zbog posljedica operacije na crijevu.
Liječnička izvješća, koja govore o upali potrbušnice i unutarnjem
krvarenju, prate pogoršavanje političkoga stanja, rizike
institucionalne krize, pokop jednog povijesnog razdoblja koje se
produljilo samo zbog fizičke izdržljivosti njegova vođe i prezriva
odnosa prema mogućnosti promjene, kao što je i svojstveno
poredcima.
Potvrda postojanja krize je odluka o odgađanju ranijeg raspuštanja
Sabora, predviđenoga da bi se omogućili parlamentarni izbori 22.
prosinca. Produljenje diktira potreba da se osiguraju
institucionalne fukcije koje bi 'ad interim' preuzeo predsjednik
Sabora Vlatko Pavletić. Pretpostavka je da će se u siječnju održati
i predsjednički i parlamentarni izbori, no u međuvremenu borba za
nasljeđivanje postaje grčevita, s mračnim sjenama na stabilnosti
zemlje i osjetljivim odnosima sa susjednim zemljama, poglavito
Bosnom i Hercegovinom. Izabran aklamacijom u vrijeme rata jer je
ostvario i obranio neovisnost zemlje, Tuđman je u vrijeme mira
gledao kako raste nezadovoljstvo. Njegova stranka HDZ, prva
postkomunistička stranka u Jugoslaviji koja se raspadala, nije
postavila temelje za izgradnju suvremene demokracije europskih
ambicija, nego je u biti stvorila poredak koji se držao na korupciji
i nepotizmu.
Nacionalizam koji je bio funkcionalan u postizanju neovisnosti,
nametnut agresivnošću srpskoga susjeda, poprimio je pretjerane
razmjere koji su naškodili vjerodostojnosti zemlje, građanskim
slobodama, suradnji s Haaškim sudom za ratne zločine, i poštivanju
manjina. Hrvatska je etnički gotovo čista zemlja, gdje je teško
živjeti sa srpskim prezimenom, a nije uvijek lako ni s talijanskim
ili bosanskim.
No poglavito su korupcija i gospodarska kriza jako povećali
nezadovoljstvo u društvu ponosnom na nacionalne vrjednote, ali
koje više nije bilo spremno prihvaćati alibije rata, pretrpljenih
razaranja i vojnih troškova kako bi se opravdalo nezaposlenost
procijenjenu na 25 posto, izrazito visoke životne troškove i
prijelaz na tržišno gospodarstvo koji je obogatio jako usku
oligarhiju. Tuđman je djelomice olakšavao te izopačene mehanizme
(dovoljno se sjetiti imenovanja njegova sina na mjesto načelnika
tajnih službi i financijskih aktivnosti povezanih s ljudima iz
njegove stranke), a djelomice ih je i trpio, jer je bio uvjetovan
'hercegovačkim lobijem', moćnim krugovima hrvatskih
nacionalista, povezanih s dijasporom, koji su financirali ratove i
pridonijeli postizanju neovisnosti.
Društveno protivljenje, štrajkovi i rast oporbenih stranaka do
sada nisu proizveli alternativu, pa i zato što je režim izmislio
mehanizme za njihovo blokiranje. Ovoga puta stranke, koje su se
udružile u dvije koalicije, vode u ispitivanjima javnoga
mišljenja, no zamisao da se izbori održe uoči Božića čini se još
jednim 'escamotageom' režima koji računa na blagdane i povratak u
domovinu nacionalističke dijaspore.
Pogoršanje Tuđmanova stanja sve dovodi u pitanje. Prevladavanje
političke krize još ovisi o vrhu HDZ-a i najbližim Predsjednikovim
ljudima. Mogao bi nadvladati umjereniji i europskiji pravac
predsjednika vlade Zlatka Mateše i ministra vanjskih poslova Mate
Granića, svjesnih potrebe da se okrene stranica, ili koncept
režimskih 'jastrebova', među kojima su Vladimir Šeks i Ivić
Pašalić", piše Massimo Nava.