DE-FINANCIJE-ORGANIZACIJA-Organizacije/savezi-Financijsko-poslovne usluge-Makrogospodarstvo NJ 11. XI. TAZ: MMF TREBA PREDAH NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG11. XI. 1999.Pravodobni oproštaj"Michel Camdessus izgubio je volju za rad i želi u
mirovinu dvije godine prije isteka svog mandata. Možda ni Svjetski monetarni fond nakon 13 godina više ne želi Camdessusa i možda vjeruje da će se zajedno s njime riješiti i kritike. Trenutak oproštaja zapravo je spretno odabran, i što se tiče MMF-a, i što se tiče Camdessusa: podaci o konjunkturi očituju uzlazni trend, čini se da su najgore monetarne krize riješene, a mračne prognoze o crnim petcima u financijskom svijetu ne obistinjuju se. Camdessus i MMF voljeli bi pripisati takve okolnosti svojim zaslugama.Šezdesetšestogodišnjega Camdessusa trebalo bi pustiti u mirovinu, ali predah bi dobro došao i MMF-u. Naime, ta organizacija s 2700 namještenika već gotovo 55 godina propisuje drugim zemljama mjere za strukturne prilagodbe koje ove ne poštuju zato što ih ne mogu ili zato što ih ne žele poštovati. Praktički sve siromašne članice prošle su nekoliko takvih programa, njihove su vlade lagale i varale i gomilale duhove kako bi se domogle novca. Takva je taktika funkcionirala samo ako su to htjele sama vlada i stanovnici - a ne
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
11. XI. 1999.
Pravodobni oproštaj
"Michel Camdessus izgubio je volju za rad i želi u mirovinu dvije
godine prije isteka svog mandata. Možda ni Svjetski monetarni fond
nakon 13 godina više ne želi Camdessusa i možda vjeruje da će se
zajedno s njime riješiti i kritike. Trenutak oproštaja zapravo je
spretno odabran, i što se tiče MMF-a, i što se tiče Camdessusa:
podaci o konjunkturi očituju uzlazni trend, čini se da su najgore
monetarne krize riješene, a mračne prognoze o crnim petcima u
financijskom svijetu ne obistinjuju se. Camdessus i MMF voljeli bi
pripisati takve okolnosti svojim zaslugama.
Šezdesetšestogodišnjega Camdessusa trebalo bi pustiti u mirovinu,
ali predah bi dobro došao i MMF-u. Naime, ta organizacija s 2700
namještenika već gotovo 55 godina propisuje drugim zemljama mjere
za strukturne prilagodbe koje ove ne poštuju zato što ih ne mogu ili
zato što ih ne žele poštovati. Praktički sve siromašne članice
prošle su nekoliko takvih programa, njihove su vlade lagale i
varale i gomilale duhove kako bi se domogle novca. Takva je taktika
funkcionirala samo ako su to htjele sama vlada i stanovnici - a ne
ako je to htio MMF.
Glad, pobune, krize, diktature često su bile posljedice prisilnih
mjera. Programi baš i nisu puno pomogli: broj kriza nije se smanjio
već se povećao. MMF sve više gubi dah jureći za njima - posebno od
1994. - i dijeleći novac, i prijekore: Meksiku 1994. (20 milijarda
dolara od Clintona, 17 milijarda dolara od MMF-a), Tajlandu 1997.
(58 milijarda dolara), Rusiji 1998. (22,6 milijarda plus kriza
1999.). U travnju ove godine Camdessus je izjavio da se čini da su
krize prošle. Od listopada ove godine Ekuador se nalazi na samom
dnu. Većina zemalja crne Afrike još nikad nije izišla iz stalne
krize.
Najsvježija je novost pokušaj MMF-a da borbu protiv siromaštva
prikaže kao (sekundarni) cilj, kao i njegovo glasno razmišljanje o
kontrolama u financijskom svijetu. Takvi su popravci besmisleni
ako kredo ostane isti - 'slobodan svijet za slobodnu trgovinu'; ako
vojni proračuni ne budu igrali nikakvu ulogu u nametnutim mjerama
štednje te ako u prvom redu nitko u toj zapovjednoj centrali u
Washingtonu ne bude morao snositi odgovornost za posljedice takve
politike. Camdessus je u takvoj politici i u njezinu kreiranju
sudjelovao 13 a MMF 55 godina. Krajnje je vrijeme za predah za
ramišljanje o Monetarnom fondu općenito i konkretno", zaključuje
Maike Rademaker.