SI-E-PROMJENE-Politika SLO 11.XI.-DELO-BERLINSKI ZID SLOVENIJADELO11. XI. 1999.Berlinski zid u glavama"Godine 1989. Mihailu Gorbačovu, tadašnjem sovjetskom vođi, donijeli su na stol izvješća KGB-a i bivše istočnonjemačke tajne službe
Stasi, koja su govorila o skorom jurišu bijesnih istočnih Nijemaca na tamošnje ruske vojarne. Vodstvo KGB-a savjetovalo mu je tenkovski pohod na Berlin. No Gorbačov nije vjerovao kagebeovskim jastrebima. Radije je nazvao zapadnonjemačkog kancelara Helmuta Kohla i pitao ga za mišljenje. Kohl mu je rekao da juriša na rusku vojsku pouzdano neće biti. Da istočni Nijemci žele samo srušiti Berlinski zid, odgovorio je Gorbačovu. Time ga je umirio. Nalog koji su u KGB-u tako nestrpljivo čekali, nije došao. Ruska je vojska ostala u vojarnama. Tenkovi nisu krenuli na Berlin. Prag '68. nije se ponovio. Zid je pao. Podijeljena Europa počela se ujedinjavati.No Berlinski zid u biti nikada nije dijelio Europu na dva bloka. Dijelio je samo njemački narod. Istočna je Europa poslije Drugoga svjetskog rata uistinu bila grubo gurnuta u sovjetski lager, no Moskvi su sve to vrijeme bili odani samo (marionetski) politički vrhovi u tim državama, a narodi kao cjelina nikada. Bi li baltički
SLOVENIJA
DELO
11. XI. 1999.
Berlinski zid u glavama
"Godine 1989. Mihailu Gorbačovu, tadašnjem sovjetskom vođi,
donijeli su na stol izvješća KGB-a i bivše istočnonjemačke tajne
službe Stasi, koja su govorila o skorom jurišu bijesnih istočnih
Nijemaca na tamošnje ruske vojarne. Vodstvo KGB-a savjetovalo mu je
tenkovski pohod na Berlin. No Gorbačov nije vjerovao kagebeovskim
jastrebima. Radije je nazvao zapadnonjemačkog kancelara Helmuta
Kohla i pitao ga za mišljenje. Kohl mu je rekao da juriša na rusku
vojsku pouzdano neće biti. Da istočni Nijemci žele samo srušiti
Berlinski zid, odgovorio je Gorbačovu. Time ga je umirio. Nalog
koji su u KGB-u tako nestrpljivo čekali, nije došao. Ruska je vojska
ostala u vojarnama. Tenkovi nisu krenuli na Berlin. Prag '68. nije
se ponovio. Zid je pao. Podijeljena Europa počela se ujedinjavati.
No Berlinski zid u biti nikada nije dijelio Europu na dva bloka.
Dijelio je samo njemački narod. Istočna je Europa poslije Drugoga
svjetskog rata uistinu bila grubo gurnuta u sovjetski lager, no
Moskvi su sve to vrijeme bili odani samo (marionetski) politički
vrhovi u tim državama, a narodi kao cjelina nikada. Bi li baltički
narodi doista mogli zaboraviti sporazum Ribbentrop - Molotov, a
Poljaci pokolj u Katinu, Mađari ruske tenkove iz 1956., Česi krvavo
praško proljeće 1968.? Nikada. Socijalizam koji im je nametala
Moskva, bio im je strana pojava. U njihovim je genima unatoč
višedesetljetnom zapovijeđenom jednoumlju još živjela uspomena na
demokraciju i na nekada pune police u trgovinama.
Pravi zid koji je službeno pao prije deset godina, unatoč svoj
svojoj zlokobnoj simbolici, nije dakle bio u Berlinu nego puno
dalje na Istoku. Nekoć u glavama kremaljske partijske vrhuške
(iznimka je zapravo bio samo Mihail Gorbačov i šačica njegovih
istomišljenika), danas u glavama nove ruske političke elite, koja
unatoč velikim promjenama u Europi i vječnom zaklinjanju na
demokraciju, tenkovima gađa parlament i već drugi put u pet godina
počinje rat na sjevernom Kavkazu. A taj zid još nitko nije uspio
srušiti. Toga su svjesni i u Europi. To isto tako rječito dokazuju i
dugi redovi Rusa koji pred zapadnim veleposlanstvima traže vize.
Samo se s njima naime može preko zida koji još uvijek nije pao.
The European Magazine je lipnja 1996. objavio moj prijedlog da se
negdje na sredini Europe, najbolje u Njemačkoj, podigne spomenik
'padajućem zidu'. Kao simbolu promjena koje su poslije sloma
komunizma počele u Europi. Hugh Aldersey-Williams, londonski
suradnik revije Architectural Record, moj je 'Falling Wall'
proglasio prijedlogom nadasve odgovarajućem trenutku. 'Kipar bi
zacijelo imao problema, no to je izazov s kojim bi se unatoč svemu,
možda trebalo uhvatiti u koštac', dodao je arhitekt.
Da, svakako. No unatoč svemu, ipak tek kad u Europi budu uistinu
konačno porušeni svi zidovi. Berlinski naime nisu samo u
kremaljskim glavama, nego ih još uvijek brižno čuva i Zapadna
Europa koja je svojom elitnom Europskom unijom ponovno razdijelila
cjelinu na Europljane prvoga i drugog reda. Između elitne i
drugorazredne Europe još je zid koji na slavlju pod Brandenburškim
vratima opet (ne)namjerno nije bio zamijećen. Europa će te
pregrade, kako se čini, rušiti i u idućem stoljeću. U ovom koje
istječe, na njih je - vjerojatno i zbog Berlina - očito
zaboravljeno" - piše Branko Soban.