NJ 9.XI.-RDW-STANJE U ZGBZ

RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 9. XI. 1999. 'Sumrak bogova' u Zagrebu "Mnogo toga podsjeća na zadnje tjedne Leonida Brežnjeva ili Josipa Broza Tita. Na pitanje koliko je bolestan Tuđman, osam godina predsjednik Hrvatske, nitko ne može odgovoriti. Pa i kako bi? Liječnička izvješća koja se pojavljuju gotovo svakodnevno, prije bude dojam da se manje radi o medicinskim činjenicama a više o političkoj simbolici. 'Gledajte', takvo je djelovanje na hrvatski medijski narod, 'otac nacije' živi. Još, moglo bi se dodati, jer Tuđman svojom zemljom već danima upravlja iz bolesničkog kreveta, a njegov ured - slikovito rečeno - sjedi u čekaonici. Tuđman boluje od upale debelog crijeva koja je prošloga tjedna liječena operativno. Već se ranije 77-godišnji Predsjednik rijetko pojavljivao u javnosti. Od 1996. kad se jaki čovjek Hrvatske u SAD-u liječio od raka želudca - kako je tada javljeno, nagađa se o Tuđmanovu zdravstvenom stanju, a s tim u vezi i o njegovoj sposobnosti vladanja. To što mu je sada - nekoliko tjedana prije parlamentarnih izbora u prosincu (22. XII.)- loše, u danim okolnostima ima dalekosežne posljedice na zadnju političku odluku u Hrvatskoj u ovom stoljeću. Od početka neovisnosti 1991. Tuđmanov HDZ (Hrvatska demokratska zajednica) vlada narodom od 4,5 milijuna ljudi. S njegovim imenom i HDZ-om u Hrvatskoj se povezuje odcjepljenje od Jugoslavije, međunarodno priznanje i ponovna uspostava teritorijalnog integriteta Hrvatske poslije okupacije velikog dijela zemlje između 1991. i 1995. od strane srpskih milicija i jugoslavenske vojske. Zbog toga Tuđman i u oporbenim krugovima uživa priznanje. No osam godina poslije stjecanja neovisnosti, Tuđmanov je nacionalni patos Hrvatima došao do grla. Pogled Predsjednika stalno je doduše usmjeren prema Zapadu, no mlada država unatoč svim verbalnim poricanjima, s obje noge čvrsto stoji na Balkanu. Nema nikakve dvojbe: Hrvatska je u shizofrenom stanju. S jedne se strane zemlja drži predvodnikom srednjoeuropskog standarda južno od Dunava, s druge strane redovito bojkotira regionalne suradnje zbog umišljenog straha da bi 'Zapad' mogao opet oživiti neku Jugoslaviju. Omiljeni ubitačni argument iz vremena rata, da bi se sve kritičare HDZ-ova smjera oklevetalo kao 'momke bez domovine'. No vremena su se promijenila. Demoskopi utvrđuju da logika rata više ne pali. Za HDZ se prvi put postavlja pitanje vlasti, jer 22. prosinca narod bi Tuđmanovu stranku mogao bez puno buke smijeniti. Bio bi to kraj HDZ-a, jer on više sliči političkom pokretu okupljanja nego stranci. Pod krovom HDZ-a okupljeni su bivši komunisti, eurocentristički liberali, ali i nacionalisti. Franjo Tuđman slovi kao povezni čimbenik. Od Berlina preko Bruxellesa do Washingtona ne bi se ljutili kad bi se HDZ raspao poslije poraza na izborima. Svakako se treba bojati da će dijelovi HDZ-a prije raspada odbiti demokratsku promjenu vlasti. U samodopadljivost nacionalističkog krila stranke naime ide da ne pravi razliku između stranke i države, baš kao ni prije komunisti. Pobjeda oporbenog saveza očekivana za 22. prosinca, mogla bi prema stanju stvari doći u opasnost samo Tuđmanovom smrću. Za razliku od svoje stranke, još uvijek uživa veliki ugled. No to bi njegovom smrću prije izbora moglo HDZ-u dobro poslužiti. Posljedice bi bile katastrofalne za zemlju. Tuđman nije obavio nikakve pripreme oko nasljedstva. U svakom je slučaju sve presudne ustanove države odavno stavio u ruke svojih hadezeovskih sljedbenika, među njima i pripadnika svoje obitelji. Sadašnji pat između umjerenih HDZ-ovih političara koji teže sposobnosti Hrvatske za EU, poput premijera Mateše ili ministra vanjskih poslova Mate Granića, i takozvanih 'Hercegovaca' - nacionalistički nastrojenog krila stranke kojim upravljaju političari iz hrvatskoga dijela zapadne Hercegovine - mogao bi se vrlo brzo okrenuti u korist nacionalista. Oni će teško biti spremni predati vlast stečenu u ratu, a i 'hrvatskim modelom privatizacije' obilježenim korupcijom i nepotizmom. Vanjskopolitički, Daytonski bi sporazum opet došao na dnevni red. Jer jastrebovi u HDZ-u ničemu ne teže više nego 'priključenju' hrvatskih područja u Bosni i Hercegovini. Zvuči paradoksalno, no Zapad je do sada prenisko procijenio Tuđmanov utjecaj na čvrstorukaše. Ipak je do danas uspijevao 'velike Hrvate' držati pod nadzorom. Ipak: Tuđmanovo je doba prošlo. Ono što je zemlji potrebno poslije njega, svršetak je vanjskopolitičke izolacije koja je nedjeljivo povezana s Tuđmanovim imenom" - piše Volker Wagener. (RDW)