NJ 9.XI.WELT:NJ.POLICAJCI PROTIV MILOŠ.

NJEMAČKA DIE WELT 9. XI. 1999. Savezni ured za kriminal prikuplja dokaze protiv Miloševića "Službeno registrirani dokazi IDC/52/SR nalaze se u malenoj plastičnoj vrećici - riječ je o naočalama s okvirom od kornjačevine i konveksnim staklima, o muškom ručnom satu s metalnim remenom i načetoj foliji s četiri preostale od nekadašnjih 12 pilula. Njemački policajci pronašli su te predmete na lešu u visokoj fazi raspadanja u masovnoj grobnici na Kosovu i pripremili ih za razgledanje. U blizini Orahovca 150 stanovnika jednog sela okupilo se kako bi utvrdilo kojem od nestalih rođaka i prijatelja pripadaju predmeti iz grobova - prsteni i cipele, ključevi i upaljači, vjetrovke i jedna zelena vunena čarapa. Rezultat nekadašnje misije pod vodstvom Saveznog ureda za kriminal: identificirano je i pod vlastitim imenom u zavičajnu zemlju zakopano 80 posto mrtvih. Četiri istražiteljska tima s ukupno 60 kriminalista, uključujući i šest žena, tri su mjeseca na Kosovu tragali za tragovima genocida. Na temelju mandata Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu prikupili su dokazni materijal za optužbu protiv Miloševića i njegovih krvnika zbog etničkog čišćenja: genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti na području bivše Jugoslavije. U podružnici BKA u Meckenheimu kod Bonna konci su povezani u mrežu i pripremljeni su dragovoljci iz nekoliko njemačkih saveznih zemalja. Traženi profil: sposobnost improvizacije, samodisciplina, vladanje engleskim jezikom i u prvom redu iskustvo u odnosima sa žrtvama i zločincima. Četrdesetosmogodišnji ravnatelj kriminalističkog odjela Klaus Wittling, šef stožera za pripreme, ureda za koordinaciju i operativnog odjela, izjavljuje sljedeće: 'Zbog socijalne zaštite u toj opasnoj operaciji na novom terenu za policiju došle su obzir samo stalno zaposlene kolegice i kolege'. Uz pomoć specijalne postrojbe Bundeswehra naučili su prepoznavati mine; upoznali su se s etničkom i povijesnom pozadinom rata na Kosovu; cijepljeni su protiv hepatitisa A i B, malarije, tetanusa i tifusa. Od Savezne službe za zaštitu granica dobili su neprobojne prsluke, radne odore i kacige i trenirali su upravljanje terenskim vozilima. 22. srpnja, mjesec dana nakon obustave NATO-ovih zračnih napada, prva ekipa otputovala je Bundeswehrovom letjelicom tipa Transall u glavni grad Makedonije Skopje, a činila ga je jedna službenica i devet službenika BKA, jedan pripadnik kriminalističke policije iz savezne zemlje Rheinland-Pfalz, dva stručnjaka za sudsku mediciju i po jedan odjelni pomoćnik iz Muenstera, Berlina i Hamburga. Vojnici Bundeswehra, uključeni u sastav KFOR-a, dočekali su istražiteljski tim u zračnoj luci i na temperaturi od 40 stupnjeva Celzijusa u hladu otpratili svoje sunarodnjake, koji će za vrijeme angažmana u inozemstvu biti podređeni jedino Međunarodnom sudu, u njihovo sjedište u Prizrenu. Izvidnica BKA dobro je obavila svoj posao: u hotelu 'Prizreni' rezervirane su spartanske sobe. Pedesetdvogodišnji ravnatelj kriminalističkog odjela BKA Peter Zumhof, voditelj operacije na terenu, pripovijeda: 'Hotel je imao jednu jugoslavensku zvjezdicu. Činjenica da je uvečer uglavnom iz slavina tekla samo hladna voda nije sama po sebi bila tako strašna; povremeni nestanak struje i rušenje naših računala bili su daleko neugodniji'. U svakom slučaju, mobilni telefoni s iridijem, neovisni o mreži, funkcionirali su i bez satelitskih antena. Istražiteljske momčadi drugih zemalja odvažile su se po nalogu haaškog suda stupiti na Kosovo bez oružja. Nijemci, koji tijekom izleta nisu uvijek imali pratnju komandosa, nisu se htjeli odreći svojih službenih pištolja tipa Sig Sauer i Heckler & Koch. Zumhof izjavljuje: 'Napokon, prioritet je bila sigurnost naših ljudi'. Protuminska služba KFOR-a uvijek ih je pratila - pa tako i u operaciji u blizini albanske granice. 'Nitko ne zna koliko ima mina i gdje vrebaju', ističe Zumhof. Sjeća se detonacija dviju mina, koje su petorici vojnika Bundeswehra nanijela dijelom i teške ozljede: 'Te opasne stvarčice nalaze se posvuda - a ne samo tamo gdje na njih upućuju srpski planovi'. Na groblju je 'uklonjeno 40 mina prije nego smo mogli početi s radom - mrtva ovca metar i pol od crveno-bijele upozoravajuće vrpce dokazuje da svaki korak krije u sebi golemu opasnost'. Kopanje po zemlji, često poduprto bagerima Tehničke pomoćne službe (THW) ni u jednom trenutku nije postalo obična rutina. Svaki novi humak prvo je izmjeren i fotografiran da bi potom uslijedilo pažljivo uklanjanje zemlje. Nakon 20 centimetara vojnici su svojim tragačkim uređajima tražili eksplozivna tijela. Mrtva tijela ležala su u dubini od katkad 30, a katkad 150 centimetara. Latentna opasnost prijetila je čak i među leševima, oprezno iskopanim uz pomoć grablji i zidarskih lopatica: ubojice su tamo mogle podmetnuti podmukle, smrtonosne eksplozivne zamke, istaknuto je. Njemačke policijske ekipe nosile su prilikom svojih akcija zaštitna odijela, rukavice i štitnike za usta. Otvorili su 226 grobova; mnogi od njih nalazili su se u blizini groblja gdje ih se nitko ne bi sjetio tražiti. Pod pojedinim humcima nalazile su se lešine životinja, ali istražitelji su uglavnom otkopavali ljudske leševe - ukupno njih 188 - 'i gotovo uvijek radilo se o muškarcima u dobi od 18 do 45 godina, sposobnima za vojnu službu, tijekom četiri do šest mjeseci pronađenih u visokoj fazi raspadanja', ističu istražitelji. Nepoznati mrtvaci - njih pet do šest dnevno - spremani su u plastične vreće i prevoženi otvorenim terenskim vozilima na obdukciju. THW olakšao je rad stručnjaka za sudsku medicinu i policajaca: u Orahovcu je preuredio staru tvornicu (...) Liječnici su procjenjivali dob mrtvih, utvrđivali njihov spol i najčešći uzrok smrti: metke u glavi i prsima. Katkad su spomenuti i ubodi bajunetom. Kriminalistički stručnjaci, koje su u 30-dnevnim turnusima mijenjali odmorni kolege iz Njemačke, dokumentirali su svaki korak u svojim istragama foto-aparatima, video-kamerama i zapisnicima u bilježnicama. Osim toga, organizirali su i makabreskne ali neizbježne izložbe: nakon dogovora s najstarijim seljanima, izlagali su stvari pronađene kod mrtvaca - često su posrijedi bili samo komadi odjeće. 'Ljudi su čekali u dugim redovima, razgledavali predmete u malenim skupinama i kada bi prepoznali neki od njih, potekle bi brojne suze a netko bi pretrpio i kolaps'. Polazišna točka policijskih ekipa bio je njihov mandat iz Haaga. Kod humanitarnih organizacija prikupljali su dobrovoljne novčane priloge kako bi omogućili pokop mrtvih. 'Običan lijes stoji 100 maraka, a rodbina nema toliko novca', tumači voditelj operacije Klaus Wittling, koji je dva puta posjetio ekipe na Kosovu. Wittling hvali rad svojih ekipa: 'Nije identificiran tek svaki peti mrtvac'. Misija je završila 31. listopada kada se u Njemačku vratila posljednja od ukupno četiri istražiteljske ekipe. 'Nakon nekoliko slobodnih dana kolege mogu odlučiti žele li nakon ove operacije dobiti psihološku pomoć', ističe Wittling. 'Trenutačno još nije moguće nazrijeti kakva će biti situacija nakon zime. Pripremamo se za povratak na Kosovo i za nastavak našeg rada - ako nas haaški sud pozove'", prenosi Hans-Werner Loose na kraju reportaže.