FR-LE MONDE 9.11.UVODNIK O PAPI

FRANCUSKA LE MONDE 9. XI. 1999. San Ivana Pavla II. "Papa je četiri puta spomenuo Kinu tijekom svoga devetog putovanja u Aziju. Kao da je, s pravoslavnom Rusijom - kojoj se približava prvi put posjetivši Gruziju u ponedjeljak 8. XI. - narodna Kina zadnji 'div' s kojim se kani odmjeriti. Osim dalaj-lame, tko još tako ustrajno traži vjersku slobodu za vjernike u Kini i u čitavom svijetu? Tko si može dopustiti, kao što je Ivan Pavao II. učinio u New Delhiju, da požuruje 'sve azijske vlade da prihvate i počnu provoditi politiku koja će svim načinima jamčiti vjerske slobode'? Nakon Kube, Papa više ne skriva svoj san o dolasku u Moskvu, Hanoj i Hong-Kong, koji je prvi korak prema Kini. Posjeti New Delhiju i Tbilisiju za njega su samo putokazi na cesti zadnjih marksističkih režima u Aziji i ruskog pravoslavlja koje mu još ne otvara vrata. Takva upornost nije rezultat želje poljskog pape da se obračuna s Istokom i s komunizmom. Pa ni beskrajnog divljenja koje osjeća prema zadnjim 'Crkvama šutnje' (Burma, Sjeverna Koreja, Kina), prema kršćanima i drugim progonjenim vjernicima od kojih traži da 'unatoč suzama' ostanu odani svojoj vjeri i svojoj zemlji. Za njega je vjerska sloboda temeljno ljudsko pravo, 'majka' svih sloboda. U Poljskoj je takav govor izazvao neočekivan požar na koji treba podsjetiti deset godina nakon pada Zida. No vjerski progoni nisu samo stvarnost totalitarnih režima. Oni su isto tako posljedica ekstremizma koji razorno djeluje. Od Bliskog istoka do kraja Azije, vjera prikriva i hrani većinu političkih, etničkih i jezičnih sukoba. Uime vjere, od Indonezije do Pakistana, primjerice, fanatici iskorištavaju svakojaka nezadovoljstva. Sam je Papa u vjerskom mozaiku Indije govorio o porastu hindustanskog ekstremizma koji se protivi tradiciji 'najveće demokracije na svijetu' s njezinim svjetovnim Ustavom. Unatoč onima koji ga optužuju za popustljivost i naivnost, Papa nastavlja dijalog s islamom i, kao u New Delhiju, sa starim azijskim tradicijama: budizmom, hinduizom i sikhizmom. Tako pridonosi 'kulturi mira' koju uvijek zagovara. No, čineći od 'pokrštavanja' Azije najvažniju zadaću 'trećeg tisućljeća', mogao bi potaknuti ekstremističke pohode protiv 'prozelitizma' Crkve. Osim ako ne bude do kraja poštovao unutarnju zakonitost međureligijskog dijaloga i odvažno promijenio zamisli i postupke koji kršćanstvo još žele prikazati kao jedini put spasa i obraćenja", piše u uvodniku lista.