BBC 8.XI.ISTRAŽIVANJE O MITU I KORUPCIJI

BRITANSKI RADIO - BBC 8. XI. 1999. Deset godina gospodarskih i političkih reforma u istočnoj Europi otvorilo je prostor i za neke nepoželjne aspekte kapitalizma, od kojih je jedan korupcija. Barem su tako pokazali rezultati istraživanja koja je među bivšim komunističkim zemljama provela Europska banka za obnovu i razvoj. No unatoč brojnim korupcijskim škandalima koji su potresali Hrvatsku prošle godine, u odnosu na druge istočnoeuropske zemlje ona, barem se tako čini iz ovog izvješća, i nije tako loše prošla. O tome prilog pripremila Snježana Kobeščak. "Godišnje izvješće o tranziciji Europske banke za obnovu i razvoj u kojemu se procjenjuje koliko su daleko zemlje u tranziciji otišle otkako su počele političke reforme u bivšem komunističkom carstvu, pokazalo je da se kao jedan od nasljednika izravne državne kontrole nad gospodarstvom pojavilo - podmićivanje. Slučajevi podmićivanja češći su u zemljama bivšega Sovjetskog Saveza od srednjoistočnih europskih zemalja. No u Hrvatskoj će mnoge iznenaditi otkriće da od 20 zemalja u kojima je istraživanje provedeno, hrvatska poduzeća troše najmanje od svog godišnjeg prihoda na mito. Hrvatska poduzeća na to troše 2,1 posto svojih prihoda, za razliku od najviših 8,1 posto u Gruziji, ili 3,4 posto u Sloveniji. Martin Reiser koji je sudjelovao u istraživanju objašnjava kako je ono provedeno: = Ove smo rezultate dobili ispitivanjem 3 tisuće poduzeća koja su registrirana u tim zemljama. Znači ne govorimo o stranim ulagačima već o domaćim poduzećima od kojih u nekima ima stranoga kapitala. Pitali smo ih niz pitanja u svezi s njihovim odnosom s vladama u tim zemljama. Jedno od pitanja je bilo - navedite koliko se novca troši na potkupljivanje vladinih dužnosnika kad se radi o uspješnoj prodaji vaših proizvoda. Drugo je recimo bilo - koliko često se od pojedinih tvrtki traži da potkupljuju ili koliko često oni sami potkupljuju. Prema rezultatima koji su dobiveni, manje tvrtke posebno su podložne tome, dok je kod većih podmićivanje nešto rjeđe. U siromašnijim zemljama mito se daje češće, ali i neke od naprednih srednjoeuropskih zemalja prilično su tome sklone, kao primjerice Poljska, Mađarska i Češka, u kojima su tvrtke u anketama jednostavno priznale: 'Da, mi podmićujemo'. = To je istina, ali anketa je tako sastavljena da se tvrtke ne osjete ugroženima. Pitanja su postavljena općenito, primjerice glasila su: Bi li tvrtke iz vaših privrednih grana potkupljivale. Nismo ih pitali izravno podmićujete ili ne, jer onda teško da bismo dobili poštene odgovore. Autor istraživanja također tvrdi da je visok postotak podmićivanja pokazao da je nekadašnje otvoreno upletanje države u odluke privrednih tvrtka sada zamijenjeno drugim, sofisticiranijim načinom interveniranja. Isto tako ispitanici su odgovarali i na pitanja koliko se država upleće u njihova poslovanja. Zanimljivo je da visoka razina državnog upletanja zabilježena i u prilično naprednim zemljama poput Mađarske. No kada napredne vlade interveniraju, onda to čine uglavnom samo u slučajevima kada se radi o kontroli stope nezaposlenosti ili određivanju plaća, kao što to čini, na primjer, Slovenija. Kada se radi o vladinim intervencijama u odnosu na druge zemlje, u Hrvatskoj se to događa relativno rjeđe. Možda rjeđe, ali samo u odnosu na druge zemlje, ističe urednica poslovnog priloga u zagrebačkom 'Jutarnjem listu' Branka Stipić. = U Hrvatskoj je razina utjecaja vlade na poslovanje tvrtka izuzetno velika. Ona se možda ne manifestira toliko kroz neke službene odluke i opet ne javno, koliko je ona latentno prisutna na svakom koraku. Primjer, kao što je poznato, u Hrvatskoj vlada golema nelikvidnost u poduzećima, nenaplaćena potraživanja su dosegla 25-26 milijarda kuna trenutno, a većina dužnika su državne institucije, poduzeća u državnom vlasništvu. Samim time postaje potpuno jasno da ako neko privatno poduzeće, koje je obavljalo poslove s državnim poduzećem ili nekom državnom institucijom ili ministarstvom, želi naplatiti dugove od tog ministarstva, da jednostavno jedna državna odluka može bitno utjecati na sudbinu tog poduzeća. Naime, država vrlo jednostavno može odlučiti hoće li ili ne tom poduzeću platiti svoj dug. I samim time to poduzeće može poslovati uspješno ili može biti pred bankrotom. No kako ističu u Europskoj banci za obnovu i razvoj, njihovo se istraživanje nije bavilo samo korupcijom i podmićivanjem već je pokušalo prikazati cijelu atmosferu koja u pojedinim bivšim komunističkim zemljama očekuje ulagače i kaže da ih u Hrvatskoj trenutno više od korupcije muče neki drugi aspekti poslovanja. Martin Reiser: = Ovo istraživanje pokušava obuhvatiti sve moguće dimenzije atmosfere za ulaganje, od kojih su državne intervencije, korupcija i podmićivanje samo jedna. Ne smije se zanemariti višedimenzionalnost cijeloga procesa. Na primjer, ono što se za Hrvatsku čini posebno problematičnim ovom istraživanju jesu financije, porezi i zakoni. Mora se istaknuti da se ovo istraživanje temelji na dojmovima koje imaju domaće tvrtke u istočnoeuropskim zemljama, a ne na nekim službenim podacima. Dojmovi naravno mogu varati, ali u Europskoj banci za obnovu i razvoj tvrde da su vodili računa kad su birali tvrtke koje su ispitivali, da bi one, što je moguće više, bile reprezentativni uzorak općeg stanja u gospodarstvu pojedine zemlje. (BBC)