US 8.XI.CSM KOSOVU NEDOSTAJE NOVCA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 8. XI. 1999. Postići mir na Kosovu "Kad smo nedavno posjetili Prištinu, glavni grad Kosova, iznenadila nas je živahnost prištinskih ulica. Malen, prilično lijep grad, smješten u balkanskim brdima, vraćao se, čini se, u kolotečinu. Albanska zahvalnost prema zemljama NATO-a zbog zaustavljanja Miloševićeve kampanje 'etničkog čišćenja' bila je također očita", pišu Michael O'Hanlon, viši suradnik washingtonskog Zavoda Brookings i Kori Schake, asistentica u posjetu političkom fakultetu sveučilišta Maryland. "Sve su to izvrsne vijesti. No ispod površinske vreve i aktivnosti, sigurnosna situacija ostaje krhka. Gospodarstvo je i dalje ustrojno slabo, a društvena stabilnost ugrožena. Na Kosovu još treba učiniti mnogo, a to će jednim dijelom zahtijevati skromne količine novca koje zemlje poput Sjedinjenih Država, na nesreću, nisu previše spremne omogućiti. Nakon što je potrošio milijarde dolara da pobijedi u ratu i zatim razmjesti 50.000 mirotvoraca na Kosovu, svijet mora platiti da osigura mir. Cijena? Samo mali dio cijene rata. Ne platiti bi značilo da nam je bilo više stalo da porazimo Miloševića nego da pomognemo kosovskim Albancima. To ne smije biti moralna računica koja pokreće humanitarne intervencije poput ove. Otkad je rat protiv Srbije završio, 10. lipnja, KFOR je u području ostvario izuzetna postignuća. Uspio je uspostaviti opću sigurnost na Kosovu, i tvrdi da je smanjio razine nasilja per capita ispod razine nasilja u mnogim američkim gradovima, djelomično razoružajući OVK, koji se borio protiv Srba prošloga proljeća, i pružajući humanitarnu pomoć. Međutim, brojne teške zadatke, ključne za uspostavu mira tek treba obaviti - a veći dio njih odnosi se na djelatnost policije. Od vojnika KFOR-a ne bismo trebali tražiti da preuzmu njihove zadatke. To uključuje ograničavanje zločinačke aktivnosti i stvaranje pravosudnog i kaznenog sustava. Tu je UN-ova misija na Kosovu, neovisna o KFOR-u, koja može preuzeti takve zadaće. No još nema dovoljno ljudi ni sredstava da to učini. Jedan primjer osvjetljava taj problem: za vrijeme Jugoslavije na Kosovu je bilo 10.000 policajaca. UN-ov mandat za Kosovo 1999. danas dopušta 3.000 članova policije, a glavni tajnik UN-a Kofi Annan zatražio je da se taj broj povisi na 5.000. No UN-ova misija na Kosovu (UNMIK) sada ima samo 1.700 djelatnika. Osim toga, još nema službenih fondova za isplatu kosovskih Albanaca koji rade kao liječnici, sestre, učitelji i drugi zaposlenici javnih služba. Mršavi fondovi, prikupljeni od carina na granicama, ne mogu se isplatiti jer nema održivog UN-ova mehanizma koji bi to obavio. Iako je Donji dom Kongresa u četvrtak odobrio sredstva za pomoć Kosovu, Senat još nije ništa učinio, a druge zemlje donatori još nisu osigurali svoj udio. Neisplaćivanje prihoda nosi rizik da pokušaji međunarodne zajednice na Kosovu izgube legitimnost. To je i jednostavno nepošteno prema albanskom pučanstvu pokrajine. I također počinje značiti prijetnju sigurnosti, jer razvojačeni vojnici OVK-a i mjesni upravitelji vide smanjenu vrijednost u suradnji s UNMIK-om. To bi moglo donijeti porast zločinačke aktivnosti. U američkom je interesu da počne prebacivati zadaće s vojnika KFOR- a na civile UNMIK-a, sad kad je uspostavljen sigurni okoliš. NATO i UN razvili su razboritu institucijsku podjelu rada koja održava sigurnost na Kosovu, istovremeno smanjujući teret vojnih snaga, no UNMIK treba više ljudi i novca. Sjedinjene Države imaju 8.000 vojnika u KFOR-u; to nije golem broj, ali je dosta velika obveza u razdoblju kad je američka vojska opterećena raznim zadaćama i u drugim mjestima, poput Perzijskoga zaljeva, Koreje i susjedne Bosne. (...) Ne dobije li UNMIK primjerena sredstva, američke će vojne snage na Kosovu i dalje biti zaposlene policijskim radom, a previše će Albanaca ostati siromašno ili doći u iskušenje da se preda životu kriminala. Rješavanje tog problema zahtijeva jednu osnovnu stvar: brzu infuziju novca. Isplata dohodaka UNMIK-ove policije, Kosovskog zaštitnog korupsa i mjesne policije do sljedećega ljeta stajala bi manje od 100 milijuna dolara. Za usporedbu, zračni rat koji je NATO vodio da zaustavi srpsko nasilje na Kosovu stajao je 5 milijarda dolara, a godišnji trošak KFOR-ove vojne nazočnosti uz njegovu sadašnju veličinu oko 5 milijarda dolara. Stoga sadašnje stanje nije ni dobra ekonomika ni dobar vojni posao. Niti pomaže narodu zbog kojeg smo otišli u rat."