RDW 6. XI. PREGLED TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 6. XI. 1999. Njemački tisak se u svojim subotnjim izdanjima bavi ukupnim dojmom nakon puta kancelara Schroedera po Kini. 'Frankfurter Allgemeine Zeitung' piše da s ponudom Kini da se priključi zemljama G-8, i to bez dogovora Schroedera s ostalim zemljama članicama, umjesto zahvalnog oduševljenja domaćina dobio je - košaricu. O tome ćemo razmisliti, izvukao se premijer Rongji. Za njemačko gospodarstvo je Kina iako zanimljiv partner, ali prvotni optimizam zamijenjen je realističnom procjenom tamošnjeg tržišta. U razgovoru s kineskim partijskim vođama o demokraciji i pravnoj državi je potrebno - i to bez obzira govorilo se s uzdignutnim prstom ili ne - dugo zadržati dah. Nešto se jest poboljšalo proteklih godina. No put do poštivanja svih ljudskih prava je u Kini još dug. A pomoći toj zemlji pri izgradnji pravne države - inicijativa koju je povela još prethodna njemačka vlada - je put koji još najviše obećava očekivane promjene, smatra 'Frankfurter Allgemeine Zeitung'. 'Leipziger Volkszeitung' piše da se Pekingom kotrlja više debelih mercedesa nego kroz Stuttgart. U usporedbi s neboderima na horizontu Šangaja, neboderi poslovnog centra Frankfurta taman su dovoljni da ih se izlože u Disneylandu. Nije ni čudo stoga, što se Schroeder na svom putu po Kini u prvom redu predstavio kao poslovan čovjek. I to s uspjehom. Za radna mjesta u Njemačkoj - Schroederov najvažniji ispit u unutarnjoj politici - ovaj vanjskopolitički prilog će svakako dobro doći. A da bi ih i stvorio, velika je napast onda zatvoriti i oba oka pred mračnim stranama današnje Kine: politička samovolja koja je u gruboj suprotnosti s novom gospodarskom slobodom, piše 'Leipziger Volkszeitung'. Druga tema je obljetnica nestanka istočnonjemačke države. 'Darmstaedter Echo' piše da su Nijemci stvarno čudan mali narod. Tu su jedan jedini put u njihovoj povijesti uspjeli dobiti pravu revoluciju. I sada se svi ponašaju kao da o tome ne treba trošiti previše riječi. I deset godina nakon pada zida mnogima se čini kao najvažnija zadaća trljati sol u živu ranu. Stalno govore što još nije postignuto, gdje još škripi, koje su pogrješke načinjene. Oni imaju svakako pravo - ali i nemaju. Zar doista nema niti jednog razloga biti ponosan, sretan ili barem zadovoljan, pita se 'Darmstaedter Echo'. Povodom ove njemačke unutarnje teme zanimljiv je članak i u jednim inozemnim novinama - današnjem 'Salzburger Nachrichten', gdje se smatra da je četiri desetljeća podjele Nijemce jače razdvojilo nego što su sami spremni priznati. Prije svega je srastanje potpuno upravljano iz Bonna. DDR - to je bila siva diktatura s jadnom privredom - ukratko, osuđena na bijedno postojanje. Doista, ova mentalno i materijalno opustošena zemlja imala je malo toga donijeti u procesu ujedinjavanja. No oni ljudi, koji su sa svojom građanskom hrabrošću uspjeli do kraja provesti jedinu revoluciju u Njemačkoj, oni su bili i te kako vrijedan kapital. Rutinski su ih u zapadnim političkim krugovima odmah, zbog njihova idealizma, strpali na lijevo krilo. I tako je njemačka politika 1989. propustila jednu priliku: solidna, prosperirajuća Savezna Republika mogla je iskoristiti trenutak pada zida da zastane za trenutak, da se sasvim otvoreno i kritički sama preispita i da provjerenu demokraciju upotpuni i s porcijom građanskog sudjelovanja. Ali - ništa od toga se nije dogodilo, piše u austrijskom listu 'Salzburger Nachrichten'. Posljednja tema pregleda tiska je konferencija na vrhu o klimi u Bonnu. Tamošnji je 'General-Anzeiger' ocjenjuje još jednom mamutskih konferencijom, iz koje ništa ne ispadne. Napast da se i nakon pete konferencije o klimi u Bonnu izvuče takav zaključak i da se čovjek pita za smisao svih tih konferencija je doista velika. Ali prvi dojam vara. Naravno, nema nikakvih spektakularnih koraka koji bi bili sjajni za debele naslove u novinama. Ali - nema niti pomaka unazad. A u stvarnosti, ovoj seriji konferencija o zemaljskoj atmosferi nema nikakve alternative. A kad ne bi bilo barem tih redovitih susreta na najvišoj političkoj razini, tada bi i međunarodna zaštita klime već odavno bila pokopana po nekakvim birokratskim ladicama širom svijeta, drži 'General-Anzeiger'. (RDW)