US 7. XI. NYT BERL ZID

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 7. XI. 1999. Ništa iza zida "Zbog sloma Berlinskoga zida mnogi su pametni ljudi ispali veoma smiješni", piše David Fromkin, autor nedavno izišle knjige 'Kosovsko raskršće: američki ideali sukobljavaju se sa stvarnošću na balkanskim bojnim poljima'. "Propala pobuna istočne Njemačke 1953. i Mađarske 1956. uvjerila je većinu zapadnjaka da istočni Europljani ne mogu sami svrgnuti svoje sovjetske gospodare, kao i da Amerika, jedina zemlja koja se bila kadra suprotstaviti Sovjetskom Savezu, neće preuzeti rizike koje taj zadatak sa sobom nosi. A sve što smo znali o Rusiji i ljudskoj prirodi u politici, govorilo nam je da Kremlj neće dobrovoljno odustati od svog carstva. Samo je šačica mislioca, od Charlesa de Gaullea do sovjetskog disidenta Andreja Amalrika, prorekla raspad Sovjetskog Saveza. A čak su i oni smatrali da bi se to možda moglo dogoditi zbog pogubnih ratova s Kinom ili pritisaka muslimanskih sovjetskih država srednje Azije. Znam samo jednu osobu koja je zamalo pogodila: to je Raymond Aron, francuski filozof i liberalni antikomunist. U govoru o sovjetskoj prijetnji, koji je osamdesetih godina dao u londonskom Međunarodnom zavodu za strateška istraživanja, on je slušateljstvo podsjetio na Machiavellijevo opažanje u 'Princu' da 'su svi oružani proroci pobijedili a svi nenaoružani izgubili.' No što će se dogoditi, pitao je Aron, ako prorok, nakon što je osvojio i zatim vladao silom oružja, izgubi vjeru u vlastito proročanstvo? U odgovoru na to pitanje, rekao je Aron, leži ključ razumijevanja budućnosti Sovjetskog Saveza. Berlinski zid i drugi sovjetski zidovi, kako stvarni tako i metaforički, srušili su se jer više nitko u njih nije vjerovao dovoljno snažno. Čak ni sovjetske elite, koje su imale najviše koristi od sustava, nisu bile spremne pozvati policiju ili oružane snage u obrani svojih privilegija. Oružani proroci su, nakon što su izgubili vjeru u svoju religiju, predali oružje. Godišnjice su prigoda za osvrte i ponovne ocjene. Možda je najčudnija stvar u vezi s padom Berlinskoga zida to što smo precijenili značaj onog što se dogodilo. Zaneseni velikim nadanjima o onom što će sloboda donijeti bivšem sovjetskom bloku, pobrkali smo slom propale ideologije s pobjedom vlastitog sustava. Stoga smo bili iznenađeni i razočarani što su u sljedećem desetljeću rezultati bili šareni, što je napredak (u našem smislu riječi) uočljiv u nekim zemaljama, no u nekima jedva zamjetan. Bi li objašnjenje za to moglo sezati do sloma zida? Komunistički je svijet počeo truliti mnogo prije revolucije 1989. - krajobraz sovjetskog carstva bio je godinama posut Potemkinovim selima. Profesori su učenike poučavali onomu za što su i jedni i drugi znali da nije točno. Gospodarstvo je uvelike bilo varka: tvornice su se pretvarale da proizvode, poslodavci da plaćaju, radnici da rade. Pa ako se gubitak vjere koji je Aron uzeo kao polaznu točku, dogodio godinama prije nego što se zid srušio, tad su Sovjeti živjeli u velikoj prijevari. Oni nisu vjerovali ni u sebe ni u druge, kao ni u ustanove, politiku i filozofiju kojoj su tvrdili da služe. Zakon i vlada su izišli na zao glas i procvjetali su kriminal i korupcija. Marksistički idealizam je nestao. To je stvorilo zrakoprazni prostor koji se brzo ispunio cinizmom. Taj je cinizam bio mnogo snažniji od Berlinskoga zida. Je li stoga ikakvo čudo što događaji otprije jednog desetljeća nisu donijeli, uniformno i svugdje, idealizam vladavine zakona koji liberalna demokracija s gospodarstvom slobodnoga tržišta zahtijeva? Sva društva trebaju određenu količinu prisile, no Aron je bio u pravu kad je rekao da to nije dovoljno. Vjera u sustav također je nužna. Godine 1989. naši su neprijatelji odbacili svoju vjeru, no to ne znači nužno da su prihvatili našu. Nastavak izbornih uspjeha bivših komunističkih kandidata i stranaka u istočnoj Europi pruža dokaz kako je teško preobratiti ljude bivšeg sovjetskog bloka na zapadnu liberalnu vjeru. Pa ipak, upravo je takva pozitivna vjera u naše vrijednosti potrebna da bi te zemlje izgradile uspješna društva. Paradoks je da su nas gubitak vjere, cinizam, bezakonje i korupcija koji su oslabili i srušili zid 1989. spriječili da u potpunosti postignemo svoje ciljeve u desetljeću koje je uslijedilo, i da još uvijek čine zapreku na putu u budućnost koja obećaje više."