ESP/EL PAIS/4.11./SREBRENICA-DRVAR

ŠPANJOLSKA EL PAIS 4. XI. 1999. Srebrenica, Drvar "Bosna, kojoj su godinama bili okrenuti naši mediji, danas je uronjena u informativnu maglu. Objasnimo: neki bi iskreno prihvatili ideju da na glavnom poprištu postjugoslavenskih ratova pomalo počinje vladati normalna situacija. Da bi to potvrdili dodat će, primjerice, da je danas političko nasilje tek iznimno, da pogranične zapreke koje su odvajale dvije cjeline zamišljene u Daytonu nestaju te da se, milom ili silom, počinje razvijati gospodarstvo. Budući da je tako, reći će nam, samo najtvrdokorniji mogu tvrditi da je situacija danas, unatoč općem negativnom učinku kosovske krize, lošija nego prije četiri godine. No, ne smijemo zaboraviti ono što ostaje u pozadini. Iako su se unutarnje granice raspršile u dva entiteta - bolje bi bilo reći tri, s obzirom na status neovisne bande koja odgovara pohrvaćenoj zapadnoj Hercegovini - vladaju isti koji su vladali i čini se da nije bilo osjetnog napretka u upravljanju zajedničkim institucijama. Koliko god to malo bilo, zemlja je potonula u nesigurne vode jedinstvene privatizacije - proizvod nešto manje jedinstvenih oblika vlasništva koji su vrijedili u nekadašnjoj Jugoslaviji - i našla se pod utjecajem snažnih skupina često povezanih s mafijaškim krugovima koji rade po svojoj volji. Povežemo li ono što se naizgled može popraviti i ono što je očito za osudu, nameće se sljedeći zaključak: političko-institucionalna konstrukcija izgrađena u Daytonu počiva na čvrstom i djelotvornom planu stabilnosti - na nacrtu, da se razumijemo, uz pomoć kojega će se izbjeći novi rat - koja, nažalost, nema nikakve veze sa stvaranjem demokracije, a još manje s obnovom multietničkoga suživota. Najveći će optimisti odgovoriti da je taj prozaičan plan stabilnosti tek privremeno rješenje koje će, kako vrijeme bude prolazilo, biti odbačeno u korist ambicioznijih formula. Da bi se to opovrgnulo i da bi se razorilo neke ključne propagandne elemente, dobro se prisjetiti onoga što se nedavno dogodilo u dva bosanska mjesta: Srebrenici i Drvaru. Obje su se prije mnogo godina pretvorile, štiteći rezultate s općinskih izbora u rujnu 1997., u osamljen primjer onoga što su navodno postulirale međunarodne instancije. Opći plan koji je odgovorio na organizaciju izbora u Bosni vrlo je jednostavan: čekalo se da će ljudi glasovati tamo gdje su prije rata živjeli, a ne tamo gdje su, u većini slučajeva, pronašli utočište. No, ono što je moralo biti pravilo postalo je iznimka, a ono što je moralo biti iznimka pretvorilo se u opće pravilo: mnogi su se Bosanci odlučili glasovati tamo gdje su fizički boravili, tako da je, zapravo 'etničko čišćenje' provođeno u ratu dobilo dodatan poticaj. Nije nužno dodati da se, kako je poznato, prevelika većina izbjeglica nije mogla vratiti u svoj dom (...). Srebrenica i Drvar bili su jedine znatne iznimke u modelu koji smo iznijeli. Ako su se u Srebrenici, smještenoj u bosanskoj srpskoj republici, na općinskim izborima nametnule bošnjačke formacije, u Drvaru, smještenom u dijelu Federacije Bosne i Hercegovine s hrvatskom većinom, većinu je dobila srpska lista. Objašnjenje je bilo jednostavno: preživjeli Bošnjaci iz Srebrenice, koji trenutačno žive u Tuzli, Sarajevu i drugim mjestima, odlučili su glasovati na izborima u mjestu podrijetla, što se dogodilo i sa Srbima prognanim iz Drvara. Vijest, privlačna s toliko strana - zaboravimo da u Srebrenici i Drvaru izbore nisu dobile civilne i nadnacionalne stranke - ostavila je otvoren put beskrajnim problemima. Suočena s protivljenjem lokalnih vlasti, općinska se vijeća nisu mogla konstituirati, dok su vlasti entiteta određivale odgovarajuće financijske blokade. U travnju 1998. OESS je suspendirao srebreničku općinsku skupštinu i nametnuo privremenu upravu pod predsjedanjem međunarodnoga predstavnika. Srbina koji je bio pozvan da preuzme drvarsku vijećnicu, Hrvati iz tog mjesta izložili su linču. Spašen je u zadnji čas i morao se povući u splitsku bolnicu. Mnogi su se analitičari osjetili obveznima prigrliti novi pojam - 'općinska vlada u progonstvu' - koji bi na svakom drugom mjestu izazivao smijeh. Sve do tog trenutka su, ako hoćete, zgode i nezgode jedne više ili manje nekontrolirane avanturističke priče. Iznenađenje je došlo u kolovozu kad je OESS prihvatio politiku svršenog čina i odbio osnivanje općinskih vijeća u Srebrenici i Drvaru. Nije bitno to što je sam OESS najavio, što je bilo pomalo začuđujuće, da ta mjera ne donosi ni suspenzije ni otkaze ni opozive. (...) A ne smije se pridavati prevelika pozornost, napokon, smjeni - pretpostavlja se radi umirivanja prosvjeda - raznih hrvatskih predstavnika u drvarskom kantonu. Čitatelju ne može promaći da je program koji se branio od 1995. propao. Tko će se usuditi ubuduće tražiti od Bosanaca da glasuju tamo gdje su prije rata živjeli? Tko će moći tvrditi, ne trepnuvši, da se obnavljaju temelji multietničkoga suživota? (...) Imamo pravo sumnjati, napokon, da će sličnim postupcima biti uspostavljena stabilnost koja toliko nedostaje našim vođama. Mnogo je jednostavnije zaključiti da je put koji vodi do stvarne diobe jadne zemlje i dalje otvoren te da su razlozi za optimizam prilično slabašni", piše profesor političkih znanosti na madridskom Sveučilištu Carlos Taibo.