SLO 4.XI.-DELO-TUĐMANOV NASLJEDNIK?

SLOVENIJA DELO 4. XI. 1999. Ima li Tuđman nasljednika? "Pitanje o Predsjedniku i njegovoj bolesti, a osobito o tomu kako treba djelovati država ako se njezinu poglavaru dogodi nešto (ne)prirodno, u Hrvatskoj se bez prikladnog odgovora postavlja od donošenja božićnog ustava '90. koji je uveo takozvani polupredsjednički sustav. Uzimajući u obzir sve okolnosti u kojima djeluje neka vlast, najviše sličnosti sa sustavom prve hrvatske republike moglo bi se naći u petoj francuskoj koju je, kako znamo, utemeljio general Charles de Gaulle. No on je još prije dragovoljnog odstupanja s prijestolja našao rješenje da uz predsjednika senata u izvanrednim okolnostima oboljelog predsjednika mijenja premijer, dok u hrvatskom slučaju za nekoliko dana po ustavu i zakonima neće biti nikoga tko bi barem privremeno obavljao funkciju državnoga poglavara. Po ustavu je zapravo jedini Predsjednikov namjesnik predsjednik parlamenta, a on će, kako se predviđa, 12. studenoga postati obični građanin ako parlament bude raspušten i raspisani novi izbori za Zastupnički dom Sabora. Posve bi drukčije bilo da je Predsjednik pri snazi i zdravlju s kakvim se prije 17 dana predstavio stranim novinarima, kad je bilo kakvu pomisao na bolest koju odbija već dobre tri godine, proglasio neprijatljskim djelovanjem. Jer u njegovim su rukama neposredno i posredno sve grane vlasti koje je u Carskoj poslanici predstavio znameniti Franz Kafka. Zato se parlamentarna oporba nije bezglavo zalijetala kako bi zakonski i formalno popunila prazan prostor u zakonodavnoj grani vlasti, zapravo njezino zamrzavanje koje nastaje na kraju starog i na početku novog saziva donjeg doma parlamenta. Sada je drukčije, iako Predsjednikovi suradnici svim silama nastoje uvjeriti javnost da sam vrh vlasti djeluje posve normalno, odnosno, kako je izjavio šef Predsjednikovih ureda dr. Ivica Kostović, da Predsjednički dvori po novom rade i u bolnici i na staroj adresi na Pantovčaku - i hvala Bogu, da se Predsjednik poslije operacije brzo oporavlja. Doista se svi koji među hadezeovskim dužnosnicima nešto znače, u javnosti pretvaraju kao da se na političkoj pozornici nije dogodilo ništa potresno. Napredovanje bolesti predsjednika Franje Tuđmana javnost je registrirala kao najvažniji (također) politički događaj godine u Hrvatskoj. Na prvi pogled se uistinu može činiti da se radi o vježbi u značajnom hadezeovskom stilu, s lancem superlativa s kojima se nenormalne okolnosti prikazuju kao sasma normalne. Usporedno s tim procesom koji barem poznavatelje prilika odvraća od shvaćanja na prvi pogled i od svakodnevnog iskustva, teče još jedan, kao demontaža mogućnosti mišljenja i zapravo otvara onaj prostor shvaćanja kojega treba uzeti sasma ozbiljno. I najsvjesniji dio oporbe, koji stalno dokazuje da politički sustav u Hrvatskoj treba preoblikovati u parlamentarnu demokraciju, prihvatljiviju hrvatskom narodu od vlasti jednoga čovjeka, sada se možda kao najodaniji pristaše HDZ-a zanima za sudbinu hrvatskoga Predsjednika, jer daje bar nekakvo jamstvo za političku stabilnost prije izbora. Tuđmanov položaj, a osobito način vladanja, doveo je Hrvatsku u nezavidan položaj u međunarodnoj zajednici. Iznenađuje pak da zbog Predsjednika najviše drhću oni koji su od 1990. uglavnom igrali uloge statista u hrvatskoj politici, u parlamentu su uvijek bili nadglasani i nisu mogli spriječiti donošenje zakona i drugih akata koje su skrojili po hadezeovskom odnosno Tuđmanovom liku a ponajprije nisu mogli spriječiti takva zapletanja u balkanskom kotlu da s njihovom politikom imaju posla u Haagu, Bruxellesu, Strasbourgu i možda još ponegdje. Razvitak događaja u Hrvatskoj do izbora i poslije njih stoga je utoliko nepredvidljiviji" - drži Peter Potočnik.