FR LIBERATION 4.11.UVODNIK O ČEČENIJI

FRANCUSKA LIBERATION 4. XI. 1999. Mrtvački ples "Kako upokoriti Kavkaz? Pitanje je staro koliko i sveta Rusija, a odgovor je uvijek bio isti: rusifikacijom, ako je moguće, u svakom slučaju silom. Nakon nekoliko careva, nakon Lenjina, Staljina i Jeljcina, red je na Vladimiru Putinu da se uhvati u mrtvačko kolo. No, mladi premijer kojeg je bolesni car 'dao' svom narodu, čini se puno odvažnijim i sustavnijim od svojih kratkotrajnih prethodnika, čije pogrješke ne želi opetovati. Dakle, manje izazivanja, kao i manje sudjelovanja na terenu, kako bi se smanjili ruski gubici. A puno više bombardiranja, gađanja granatama i raketama zemlja- zemlja. Točnost pri tome nije važna, civili plaćaju ceh za operacije, no Moskva se zbog toga ne brine. Kao što je jučer rekao ministar obrane Igor Sergejev, 'naša je zadaća čitavu Čečeniju osloboditi od terorista'. Nije rekao da je svaki Čečenac možebitni terorist, ali na takvo mišljenje navodi ponašanje njegovih postrojba. Takva politika spaljene zemlje koja se službeno prikriva borbom protiv terorizma, ima sve izglede da se završi kao regionalna katastrofa. 'Ponovno zauzeće' Čečenije, čak i ako se provodi iza zatvorenih vrata, nedvojbeno će se proširiti na susjedne republike - one u sklopu Rusije, kao i one koje su stekle neovisnost nakon raspada SSSR-a. Jednako je ugrožena i Gruzija, žrtva pokreta za odcjepljenje koje potiče Rusija. Zbunjenu šutnju Zapada pred tom novom kolonijalnom pustolovinom teško je razumjeti. Ponajprije zato što nasilje nad čečenskim narodom ne odgovara pravilima lijepog ponašanja koja je prihvatila nova Rusija, kako u sklopu Vijeća Europe, tako i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju. I zato što taj sukob, svojim postupcima i smicalicama, navješćuje nemogućnost uspostave demokracije u Rusiji. Kako zaboraviti da je jedino opravdanje za taj rat osigurati izbor ruskog premijera, odgojenog u KGB-u, a zatim i u ruskim tajnim službama, za predsjednika?", u uvodniku lista piše Jacques Amalric.