FR-LE MONDE 2.11.LUTERANI I KATOLICI

FRANCUSKA LE MONDE 2. XI. 1999. Vjerski mir "U času kada su francuski biskupi zbunjeni uspjehom Halloweena i žale zbog 'širenja poganstva' u suvremenom društvu, povijesni sporazum ujedinio je u Augsburgu (Njemačka) katolike i protestante. Podjele između kršćanskih crkava, strašni vjerski ratovi kojima su one bile povod prije četiri stoljeća, prirodna su posljedica pada vjere, posvjetovljenja europskog društva i potrebe da se svijet 'ponovno začara', pa makar i po cijenu vještičjeg obreda! Sada su odbačene optužbe između katolika i luterana. No, je li trebalo čekati gotovo pet stoljeća kako bi 'papisti' i 'krivovjerci' zaboravili svoju neslogu glede 'otkupljenja', zbog kojega su negodovali Martin Luther i jansenisti, zbog mogućnosti zasluženog spasa koju je Rim nudio svakom grješniku, uključujući zvučni i posrnuli postupak oprosta od grijeha? Može li čovjek kupiti svoj spas ili on dolazi od samoga Boga? Nakon Drugog vatikanskog koncila, trebalo je proći još trideset godina mučnih pregovora tijekom kojih su se vagale riječi kako bi se riješio prijepor, suvremenom čovjeku jako nerazumljiv. Tako je ekumenizam činio korake naprijed i tapkao na mjestu. Početkom 60-ih potaknuo je golemu nadu. U Jeruzalemu, patrijarh Atenagora i papa Pavao VI. grle se i ukidaju anateme između pravoslavaca i katolika. Canterburyjski nadbiskup i rimski biskup razmjenjuju cjelove mira. G. 1983. Ivan Pavao II. prvi put ulazi u luteransku crkvu. No, pomirba između pravoslavaca, katolika, anglikanaca, protestanata i luterana bila je to manje uvjerljiva što se više brisalo sjećanje na prošle nesporazume. Tko još zna što u biti dijeli pravoslavne Grke od njemačkih luterana, novozelandske anglikance od francuskih katolika, američke baptiste od škotskih protestanata? Augsburški mir između luterana i katolika jest napredak, ali dolazi previše kasno. I ometen je drugim poticajima, kao što je novo ozakonjenje 'oprosta od grijeha', obećano hodočasnicima koji će u 2000. pohoditi Rim. Druga doktrinalna pitanja razdvajaju katolike i anglikance glede zaređenja žena. A, nakon pada Zida, na Istoku su se između pravoslavaca i katolika rasplamsali sukobi zbog ovlasti, koji, primjerice, sprječavaju Papin posjet Moskvi. Više nego bilo koji papa prije njega, Ivan Pavao II. ubrzao je hod prema ujedinjenju. No, centralizam Katoličke Crkve, njezino stajalište glede morala, usamljeni poticaji za pripravu kršćanskog jubileja 2000., pothranjuju napetosti koje imaju visoku cijenu za one čija je zadaća naviještati jedinstvo u svijetu", piše u uvodniku lista.