IT-granice IT-31.X.-IL MANIFESTO-TRST ITALIJAIL MANIFESTO31. X. 1999.Laboratorij na granici, križanje naroda"Tršćanska granica prolazi svim općima mjestima njegova bivanja graničnim gradom. Luka istoka, predstraža i pozadina Balkana,
lonac etnija i vjera, neke su od predrasuda koje ovom zatvorenom i apatičnom gradu daju politički, kulturalni i gospodarski povod za brbljanje po građanskim salonima, nacional-populističkim skupovima, stranačkim sastancima, u člancima i televizijskim prilozima, nakon čega vrijeme ostaje kakvo je i bilo: vlažno, jako sparno, s nadom u buru.(...)Prelazak granice pretpostavlja njezino postojanje. No nemoguće je prijeći granice koje 99 posto Tršćana nosi u sebi i iza sebe, poput školske torbe učenika, premda je ovih sve manje. Učenika. Dakle samo se u onome čega više nema, tražeći po ovom gradu-laboratoriju, po staretinarnici bez granica kakva će Europa biti za nekoliko desetljeća, mogu nastaviti tražiti oni minimalni osjećaji slobode od shema, predrasuda, općih mjesta, ili, sveukupno, granica.Desetine pisama je povjesničar Galliano Fogar s bezgraničnim strpljenjem poslao 'Repubblici', Avvenireu', RAI-iju, kako bi
ITALIJA
IL MANIFESTO
31. X. 1999.
Laboratorij na granici, križanje naroda
"Tršćanska granica prolazi svim općima mjestima njegova bivanja
graničnim gradom. Luka istoka, predstraža i pozadina Balkana,
lonac etnija i vjera, neke su od predrasuda koje ovom zatvorenom i
apatičnom gradu daju politički, kulturalni i gospodarski povod za
brbljanje po građanskim salonima, nacional-populističkim
skupovima, stranačkim sastancima, u člancima i televizijskim
prilozima, nakon čega vrijeme ostaje kakvo je i bilo: vlažno, jako
sparno, s nadom u buru.(...)
Prelazak granice pretpostavlja njezino postojanje. No nemoguće je
prijeći granice koje 99 posto Tršćana nosi u sebi i iza sebe, poput
školske torbe učenika, premda je ovih sve manje. Učenika. Dakle
samo se u onome čega više nema, tražeći po ovom gradu-laboratoriju,
po staretinarnici bez granica kakva će Europa biti za nekoliko
desetljeća, mogu nastaviti tražiti oni minimalni osjećaji slobode
od shema, predrasuda, općih mjesta, ili, sveukupno, granica.
Desetine pisama je povjesničar Galliano Fogar s bezgraničnim
strpljenjem poslao 'Repubblici', Avvenireu', RAI-iju, kako bi
njihove novinare upoznao s poviješću ovih zemalja, jer Galliano ne
podnosi da zbog neznanja ovi nastavljaju svakom zgodom (ponajprije
glede fojba) pričati budalaštine, govoreći o desetinama tisuća
živih ljudi bačenih u fojbe, genocidu Talijana Istre i Dalmacije
samo zbog toga što su Talijani i razne druge smiješne stvari.
Njegova je borba neravnopravna, neznanje je bezgranična granica.
No Galliano čita, naljuti se, i opet piše, svakog puta ponovno
počinjući od abecede istine. (...)
Nema više trgovaca s Ponterossa koji glasuju za fašiste i govore
jugoslavenski, a koji su u zlatnim godinama Titove Jugoslavije
dinare u banku polagali u velikim plastičnim vrećicama. Svakoga su
se dana trgovci žalili i glasovali za Alleanzu nazionale i stranku
Forza Italia, dok nije izbilo ludilo granica, jezika i njihova
samoodređenja. Sada dolaze bogati Hrvati i Slovenci koji plaćaju
markama i ne žele lošu robu. Drukčiji razlog gunđanja, ali i to je
nešto za te trgovce prestrašene od slavenskokomunističke opasnosti
na 'njihovim' granicama (...)", piše Matteo Moder.