IT-29.X.-PANORAMA-MAFIJE

ITALIJA PANORAMA 29. X. 1999. Albanija. Rastu male mafije "(...) Prošle je godine jedno istraživanje američkoga State Departmenta, koje je u kolovozu objavio Washington Post, upozorilo da je u stanju nestabilnosti na Balkanu jedna od glavnih opasnosti stvaranje niza država kojima upravljaju marionetske političke skupine u rukama mafija. Ista takva istraga Europske unije, došla je do istih zaključaka. Oba su izvješća, međutim, gotovo ostala tajna. Primjer koji vrijedi za sve: realpolitika Zapadu nameće da ima dobre odnose s crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem, protivnikom Slobodana Miloševića unutar ostataka jugoslavenske federacije, kojega SAD smatraju demokratom i liberalom. No Đukanović je osvojio vlast i obogatio se, tijekom razdoblja sankcija protiv Beograda, organizirajući preko teritorija svoje republike, koja je bila pošteđena rata, divovsko krijumčarenje cigareta, strojeva i goriva. Još danas, gotovo pet godina nakon prestanka sankcija, niti jedna zapadna vlada ne uspijeva uvjeriti Đukanovića da zaustavi krijumčarenje cigareta, koje iz crnogorske luke Bar prevoze vlasnici brzih čamaca koje su unovačili mafijaši iz Puglie, iz Sacre Corone Unite. Priličan broj talijanskih bjegunaca, velikih i malih bossova, živi u Crnoj Gori u faraonskim vilama. Unatoč desecima 'operativnih' sastanaka talijanskih istražitelja i sudaca s kolegama s druge strane jadranske obale, niti jedan crnogorski policajac nikada nije pokucao na vrata nekog talijanskog bjegunca kako bi ga uhitio. Kao da to nije dovoljno, druga crnogorska luka, Ulcinj, specijalizira se u izvozu teških droga (heroina, kokaina) koje dolaze iz Zlatnog trokuta, Kine, središnje Azije i Afganistana preko Turske, u pravcu zapadne Europe preko Italije. Crna Gora, mimo političkih simpatija koje pobuđuje njezin predsjednik, briljantan govornik, svjetski čovjek, mogla bi se smatrati 'mafijaškom državom' prema klasifikaciji koju za sumnjive režime daju američki državni ured i EU. U Haagu, Europol, tijelo koje koordinira inicijative policija zemalja EU-a koje se bore, između ostaloga, i protiv organiziranog kriminala i trgovine drogom, krajem rujna pozvao je na uzbunu. Potvrdivši strahove iz prošlogodišnjih američkih i europskih izvješća. U odnosu na 1998. stanje se pogoršalo. Rat na Kosovu doveo je do značajnijeg otvaranja granica na onome što se naziva balkanskom 'zelenom osi'. Odnosno, među zemljama u kojima živi potpuno muslimansko stanovništvo ili velike manjine islamske vjere. Os, koja kreće od albanske rijeke Shkumbin, sjeverno od Valone, obuhvaća gotovo cijelu Albaniju, sjeverozapad Makedonije, Kosovo, Sandžak (koji je djelomice srpski, a dijelom crnogorski) i dobar dio Bosne, sve do granica s Hrvatskom. Zelena os, glavni put otomanskog i islamskog prodora na Balkan, sve do rata na Kosovu bila je lišena jedne temeljne karike, Sandžaka, u kojemu je 55 posto stanovništva muslimansko, tursko-balkanskog podrijetla. (...) I na Sandžaku je rat na Kosovu porušio granice: desetci tisuća izbjeglica koje su tijekom sukoba pobjegle u Crnu Goru i Bosnu prošli su pravcem Novi Pazar-Pljevlja, koji je u prošlosti bio križanje svih trgovina iz pravca tursko-otomanskog istoka prema srednjoj i sjevernoj Europi. Kada se danas govori o 'trgovini' ne misli se na sukna i drago kamenje, nego na drogu, pranje novca i mafijaške organizacije. I upravo je na to mislio Europol bilježeći činjenicu da ponovna uspostava zelene osi znači ozbiljnu opasnost za zapadnu Europu, mnogo otvoreniju za prodor teških droga nego u vrijeme kolumbijskih kartela. Balkanom vlada kosovarska mafija. To je priča koja počinje početkom šezdestih godina, kada je Tito dopustio Jugoslavenima emigrirati. Kosovari su se, osim u Americi, poglavito smjestili u Njemačkoj i Švicarskoj. U prvo vrijeme bili su 'podružnica' srpske mafije, a potom su se, da se tako kaže, osamostalili, ostavši ipak povezani sa Srbima, tradicionalno dragocjenima, tih godina, za svaku vrstu 'transporta', od droga do prostitutka. Stanje se korjenito promijenilo tijekom tri balkanska rata u prvoj polovici devedesetih godina (Slovenija, Hrvatska i Bosna). Srpska mafija, čije su političke veze bile Milošević, njegova supruga Mirjana Marković i beogradska nomenklatura, bila je previše obuzeta zarađivanjem, koristeći se sankcijama, da bi se zanimala za ono što se događalo izvan jugoslavenskih granica. Rezultat je da je kosovska mafija već preuzela nadzor nad gotovo cjelokupnim prometom koji se odvija na Balkanu. (...) Kosovarska vlast nad balkanskim trgovinama, međutim, nije vezana samo uz interese kriminala. Veza između raznih zemalja zelene osi ima i političku pobudu. Vidjelo se to u dvije godine prije posljednjeg rata, novačenjem kosovarskih emigranata radi dobave oružja i novaca za OVK, oslobodilačku vojsku. Koja je, među inim, za svoje političke akcije imala potporu raznih muslimanskih zemalja, posebice Saudijske Arabije i Irana. Uspostavljanje mira u Bosni pratila je gradnja džamija, sirotišta i škola Kurana. A sada slični nacrti počinju i na Kosovu i u Albaniji. Prema jednom zapadnjačkom promatraču u Tirani, ne može se ne povesti računa o vezi između rastućeg utjecaja mafije i nacrta stvaranja velike islamske države u srcu Europe. Za sada je jedna stvar sigurna: rat na Kosovu odredio je ponovnu raspodjelu karata na cijelom Balkanu. U novom dijeljenju, međutim, tradicionalna albanska mafija, koja je još prije deset godina bila skromna opsega, a potom je izrasla zahvaljući pomoći i talijanskih kriminalaca (ali i grčkih i turskih), riskira da bude isključena. Ili da barem dobije sekundarnu ulogu. (...) Njen business traje i danas, ali je predodređen da izgubi na važnosti ako je istina da se pobjednička mafija, ona kosovarska namjerava zanimati poglavito za drogu i pranje prljavog novca. (...)", piše Bruno Crimi.