VATIKAN, 28. listopada (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman večeras je u Vatikanu otvorio izložbu "Hrvati - kršćanstvo, kultura, umjetnost", održavši pritom prigodni govor koji donosimo u cijelosti.
VATIKAN, 28. listopada (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske
Franjo Tuđman večeras je u Vatikanu otvorio izložbu "Hrvati -
kršćanstvo, kultura, umjetnost", održavši pritom prigodni govor
koji donosimo u cijelosti.#L#
"Uzoriti gospodine državni tajniče, preuzvišena gospodo i
Ekscelencije, dame i gospodo,
Velika mi je radost i ponos da Vam se danas mogu obratiti i
pozdraviti Vas ovdje, u ovoj velebnoj dvorani, u srcu Vatikanskih
muzeja, u svečanoj prigodi kada Hrvatska dragocjenim povijesnim
dokumentima i umjetničkim djelima, biljezima blistave
postojanosti nastalim u rasponu većem od 13 stoljeća, predstavlja
svoj duhovni, kulturni i umjetnički prinos kršćanskome zapadnom
svijetu.
Jedinstven je taj povod, uzvišeni su mjesto i vrijeme u kojem se
događa: snažno nas prožima spoznaja o njihovu zajedničkom smislu u
dugotrajnom povijesnom kretanju.
Ovo je mjesto, naime, dvorana pape Siksta V. kojemu zahvaljujemo
utemeljenje Kaptola i Zavoda svetog Jeronima 1589. godine u Rimu,
gdje su se odgajali brojni hrvatski svećenici i intelektualci, i
gdje je desetljeće kasnije, 1599. godine, bila osnovana Akademija
hrvatskoga jezika koja je povjerena znamenitom hrvatskom
jezikoslovcu, isusovcu Bartolu Kašiću.
Ovo je vrijeme osvita Velikog Jubileja - Svete godine, kada u
zalasku stoljeća možemo točnije utvrditi doseg ostvarenoga, kada
možemo bolje prepoznati smisao zbivanja koja su prethodila i,
možda, jasnije predvidjeti smjer onih koja će se dogoditi. Za nas
Hrvate, pak, ovo je i vrijeme dovršetka duge prošlosti pune napora,
žrtava i odanosti okrunjenih 13. siječnja 1992. godine kada je
Vatikan bio među prvima koji su priznali samostalnu hrvatsku
državu, demokratsku Republiku Hrvatsku.
Tom su povijesnome činu prethodili mnogi drugi, a neki su od njih
bili sudbonosni za duhovnu i političku vlastitost hrvatskoga
naroda.
Kada 879. godine papa Ivan VIII., kao vrhovni crkveni i politički
autoritet kršćanske Europe, hrvatskome knezu Branimiru priznaje
zemaljsku vlast nad cijelom Hrvatskom, on time daje poticaj
europskim državama i vladarima da Hrvatsku prepoznaju kao
nezavisnu i suverenu državu. A kada 925. i 928. godine, na za Hrvate
prevažnima splitskim sinodama, papa Ivan X. bude uspostavio
jedinstvenu crkvenu pokrajinu, i time sljubio Dalmaciju s
Hrvatskom u jedinstveni hrvatski duhovni i kulturni prostor, tada
će biti postavljeni temelji za izrastanje hrvatskoga naroda
onakvog kakav je danas - nikad u sebe zatvoren, na razmeđu dviju
europskih ekumena, dviju kultura i civilizacija, ujedno most i
razdjelnica, ali uvijek unutar Zapada i nikada izvan njega. Zato
nam je iznimno stalo do toga da ova izložba rasvjetljuje duboke
slojeve bića, vlastitosti i životnoga kretanja hrvatskoga naroda.
Umjetnička djela, knjige, povijesni dokumenti i spomenici koji su
ovdje prikazani nama ne mogu biti dragocjeniji nego što jesu kao
znamen duhovnog, nacionalnog i kulturnog identiteta hrvatskog
naroda. Mnogi su od njih sada prvi put predstavljeni izvan
domovine, primjerice, prvi spomenik na ovoj izložbi, Višeslavova
krstionica iz kraja VIII., ili početka IX. stoljeća, koja svjedoči
o ranom pokrštenju Hrvata što je započelo sredinom VII. i bilo
dovršeno u IX. stoljeću.
Njima se potvrđuje uklopljenost hrvatskoga naroda, kao snažno
izraženoga slavenskog etničkog bića, u kontinuitet antičke kulture
i latinske tradicije zatečene u njegovoj čarobnoj domovini između
Podunavlja i Jadrana. Oni su svjedočanstvo o privrženosti Hrvata
njihovu narodnome jeziku i glagoljskom pismu kojim je pisan
Hrvatski glagoljski Misal, objavljen 22. veljače 1483. godine,
dakle, manje od 30 godina nakon Guttenbergova izuma tiskarstva, a
namijenjen uporabi u rimskome obredu. To je ujedno prvi takav misal
uopće koji nije tiskan latinicom i na latinskom jeziku.
Uporabu starohrvatskoga jezika i glagoljice u liturgiji papa
Inocent IV. dopustio je 1248. godine senjskom biskupu Filipu.
Znameniti europski humanist Marko Marulić, otac hrvatske
književnosti, uzvisit će hrvatski jezik do najviše vrijednosti
hrvatskog nacionalnog i kulturnog individualiteta svoga doba.
Blistava crkvena umjetnost, plastika, poezija od zlata i srebra
kao, primjerice, ona nenadmašna škrinja svetog Šimuna, zavjetni
dar hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete Kotromanićeve, slike i
skulpture od predromanike do sredine našeg stoljeća, simbolički
obilježenoga raspetim Kristom kipara Ivana Meštrovića,
svjedočanstvo su nadahnuća, vjere i odanosti koja se rađala i
razvijala u povijesnim europskim bdijenjima, u krvi i u ognju, u
neprekinutoj borbi za opstojnost naroda i za pravo na vjerski i
državni legitimitet.
Potpora Svete Stolice znanstvenom uzdizanju i djelovanju hrvatskih
umjetnika i znanstvenika, Jurja Julija Klovića, Bare Boškovića,
Bartola Kašića, Ruđera Boškovića, Fausta Vrančića, Stjepana
Gradića, bila je trajna i od povijesne vrijednosti za razvitak
hrvatskog nacionalnog bića. Mnoga su povijesna svjedočanstva o
tome kako su rimski pape podupirali hrvatska kulturno-povijesna
nastojanja u krugu zapadne i mediteranske civilizacije "Orbis
Romanus".
S radošću ističem da takvi prijateljski i političko-diplomatski
odnosi sežu sve do naših dana. Zagrebačkog je nadbiskupa Alojzija
Stepinca papa Pio XII. 1953. godine proglasio kardinalom. Nikola
Tavelić 1970. godine proglašen je za pape Pavla VI. svetim, a 1983.
za pape Ivana Pavla II. i Leopold Mandić.
Ekscelencije, dame i gospodo,
Ovakva velebna izložba kojom se Hrvatska pokazuje svijetu ne samo
da se održava u svojem prirodnom ambijentu - Vatikanu, već je i
kruna odličnih odnosa i razumijevanja koji povezuju Hrvatsku i
Katoličku crkvu. Zbog toga smo neizmjerno zahvalni Svetom Ocu što
nam je još jednom pružio prigodu da, kao mali narod Europe, pokažemo
svijetu svoju bogatu kulturnu baštinu i vjeru, koja je pratila sve
hrvatske bitke za očuvanje svoje crkve, za vlastitu državu i
nezavisnost.
Te odlične odnose i trajne povijesne veze hrvatskoga naroda sa
Svetom Stolicom, na osobit je način potvrdio Sveti Otac Ivan Pavao
II. time što je u četiri godine dvaput posjetio Republiku Hrvatsku:
prvi pohod 1994. godine u povodu 900. obljetnice utemeljenja
Zagrebačke nadbiskupije, a drugi 1998. godine kada je Sveti Otac u
hrvatskom nacionalnom svetištu Mariji Bistrici proglasio blaženim
i uzdigao na čast oltara zagrebačkoga nadbiskupa, mučenika Crkve i
vjere i svojega naroda kardinala Alojzija Stepinca. Veličanstveni
se susret Svetog Oca dogodio s vjernicima i u Splitu i Solinu, u
povodu 1700. godišnjice grada i sjećanja na solinske
starokršćanske mučenike. Čuvat ćemo te pohode u trajnome
sjećanju.
Mnogi još ne znaju, ili zaboravljaju, da je hrvatski narod jedan od
najstarijih europskih naroda, da je od svih slavenskih naroda prvi
primio kršćanstvo, da je stoljećima stajao na kormilu
katoličanstva i svoje opstojnosti. Zaboravljaju da je, zajedno s
drugim narodima, dao Europi dio svojeg identiteta i pridonio obrani
kršćanstva (Antemurale Christianitatis) i razvitku današnje
zapadne civilizacije. Zaboravljaju, ili svjesno iskrivljuju, onaj
dio novije povijesne zbilje koja svjedoči o antifašističkoj borbi
hrvatskog naroda i duboko ukorijenjenim civilizacijskim
dostignućima i demokratskim stremljenjima.
Stoga ova izložba ima posebnu vrijednost. Simbolika njenog
održavanja, u vrijeme prijelaza u novo tisućljeće, pruža nama
Hrvatima iznimnu čast. Kada svijet obilježava taj događaj
prigodnim manifestacijama i svetkovinama, a političari
promišljaju i stvaraju novi međunarodni poredak, Hrvatska i Hrvati
svjedoče o svojoj povijesti i navješćuju svoju budućnost. Kao što
to pokazuje ova izložba, povijest dokazuje vjernost Hrvata
moralnim načelima katoličke vjere i zakonima Crkve, a budućnost
čvrsto jamči da će, u krvi stvorena, hrvatska država ne samo opstati
već se i razvijati u zajednici s onim zemljama s kojima tvori i
dijeli zajedničke civilizacijske vrednote.
Uvjeren sam da će ovu izložbu posjetiti mnogi žitelji drevnog Rima,
ali i mnogi namjernici iz svijeta, koji u Vatikanu traže, uz vjeru,
i svjedočanstva bogate kulturne baštine svijeta. Želio bih da svi
ponesu sa sobom sliku o burnoj, ali i ponosnoj hrvatskoj povijesti,
njenoj bogatoj kulturnoj baštini i visokoj umjetničkoj razini
hrvatskih stvaratelja. A nadasve, čvrstu poruku jedne države i
naroda koji želi dalje izgrađivati svoju porušenu zemlju nakon
okrutnog i nametnutog rata i stvarati uvjete za boljitak svih
njenih građana.
A tko je bolje mogao izreći takvo uvjerenje i dati nam ohrabrenje,
od samog Svetog Oca kada je, odlazeći iz Hrvatske, rekao: "Mnogo je
učinjeno i vide se plodovi. Nikoga ne smiju obeshrabrivati
preostale teškoće. Neka Bog udijeli Hrvatskoj mir, slogu i
ustrajnost u zauzimanju za opće dobro!"
Ekscelencije,
Dame i gospodo,
Svoje završne riječi i zahvalnost upućujem onima koji su prvi
izrekli zamisao o ovoj izložbi - Papinskom Hrvatskom zavodu svetog
Jeronima i monsignoru Antonu Benvinu, kao negdašnjem, i monsignoru
dr. Juri Bogdanu, njegovu sadašnjem rektoru.
Nadasve zahvaljujem na velikodušnoj potpori i pokroviteljstvu
Državnom tajništvu Svete Stolice i Vatikanskoj apostolskoj
knjižnici.
Zahvaljujem Hrvatskoj biskupskoj konferenciji na brižnosti koju su
iskazali tijekom priprema i ostvarenja ove izložbe i raduje me
nazočnost visokoga izaslanstva, koje predvodi monsignor Josip
Bozanić, nadbiskup zagrebački, predsjednik Hrvatske biskupske
konferencije i supokrovitelj ove izložbe.
Zahvaljujem Ministarstvu kulture Republike Hrvatske na čelu s
ministrom Božom Biškupićem, nositelju organizacije izložbe, a
napose brojnim stručnjacima i umjetnicima, zaslužnima za njezinu
vrsnoću i ljepotu.
Sa željom da se hrvatski narod i njegov doprinos povijesti, kulturi
i umjetnosti zapadnoga svijeta bolje shvati i prosudi onako kako
zaslužuje, predstavljam Vam izložbu "Hrvati - kršćanstvo, kultura,
umjetnost".
(Hina) pp