AU 28.X.-KZ-HRVATI ODLUČUJU

AUSTRIJA KLEINE ZEITUNG 28. X. 1999. Hrvati odlučuju o svojem putu u Europu "Stanovnicima Štajerske i Koruške Hrvatska je omiljena zemlja za odmor. Za politiku u Europi, slika države koleba. Vladavina predsjednika Franje Tuđmana, ponajprije među lijevima, slovi kao vrlo autoritarna do diktatorska. Građani Hrvatske osjećaju se Europljanima i za to imaju dobrih razloga. Oni i njihova zemlja su preko Austro-Ugarske Monarhije uvijek pripadali srednjoj Europi. 22. prosinca Hrvati biraju novi parlamnet. Ishod izbora odlučit će i o izgledima Hrvatske može li ili ne uskoro postati kandidatom EU. Za sada Tuđmanova stranka HDZ u parlamentu ima apsolutnu većinu. Njezin monopol vlasti želi prekinuti izborni savez šest oporbenih stranaka. No među njima samo reformirani komunisti koji sada nastupaju kao 'Socijaldemokratska stranka', kao i seljačka stranka te regionalna stranka za Istru, IDS, imaju realnih izgleda. Liberali su se raskolili na dvije stranke. Jedini nasljednik liberalnog naslijeđa, Dražen Budiša, sklopio je 'posebni savez' s reformiranim komunistima. Vjerojatno Budišin disidentski image bivšeg političkog zatvorenika iz Titove ere treba pomoći novopečenim socijaldemokratima u udaljavanju od njihove komunističke prošlosti. Međunarodna zajednica, posebno EU, Tuđmanovu vladu ocjenjuje kao 'poludiktatorsku' i 'nacionalističku'. Bruxelles zahtijeva donošenje izbornoga zakona, napredak u povratku Srba kao i pojačanu suradnju sa sudom za ratne zločince u Haagu. Za sada turistička zemlja Hrvatska, koju godišnje posjeti tri milijuna stranaca, nije ni na jednom popisu kandidata za EU. Pri tomu bruxelleski šefovi prema Zagrebu očito primjenjuju ovaj model: ako ode HDZ, može se pregovarati. Tuđmanov redoviti mandat traje do 2002. Pri tomu se u Europi ispušta iz vida da je Hrvatska za razliku od ostalih postkomunističkih zemalja vodila rat i neko vrijeme zbrinjavala do 700 tisuća izbjeglica. Cijela država i društvo još uvijek trpe posljedice toga rata koji je donio neovisnost od Jugoslavije. Postoje i domaće okolnosti koje Hrvatskoj otežavaju život. Hrvatska je država preskupa. Javni izdatci su previsoki, ima previše vojske i policije. Tečaj nacionalne valute kune je precijenjen, što stimulira samo uvoz. S jedne su strane visoki izdatci za obnovu u istočnoj Slavoniji, grad Vukovar još je posve razrušen. To enormno opterećuje proračun. S druge strane je hrvatsko gopodarstvo zbog zastarjelih struktura i previsokih proizvodnih troškova nedjelotvorno. Preskupa država i nedjelotvorno gospodarstvo stvaraju astronomske kupovne cijene, što pak ima za posljedicu da Hrvati po mogućnosti kupuju u Austriji ili susjednoj Mađarskoj. Četirimilijunska država ima 1,1 milijun umirovljenika i samo 930 tisuća zaposlenih te 300 tisuća nezaposlenih. Može se poći od toga da je polovica nezaposlenih nestala u 'gospodarstvu u sjeni'. No to istodobno znači da ne plaćaju porez. Ako se doda da Hrvatska godišnje izvozi robe u vrijednosti od samo četiri milijarde američkih dolara, postavlja se pitanje kako se mogu finacirati tako visoka hrvatska prosječna primanja koja sada iznose više od 850 njemačkih maraka. Za usporedbu: dva puta manja Slovenija izvozi tri puta više. 'Najškakljivije pitanje koje treba postaviti u ovoj izbornoj borbi glasi: može li oporba državu učiniti jeftinijom?', izjavio je Željko Ivanković, glavni urednik stručnog časopisa 'Banka' i dodao: 'U načelu da, ali i oporbeni su reformirani komunisti u socijalnim pitanjima jednako nemoćni kao i vladajući HDZ.' Drugim riječima: za Hrvatsku je 55 tisuća policajaca jamačno previše i mirne bi se duše njih 20 tisuća moglo umiroviti. No što s 20 tisuća novih mladih umirovljenika? Opće raspoloženje je turobno. Ljudi nisu motivirani, prevladava mišljenje da se poštenim i marljivim radom ništa ne može postići. Hrvatskom kruži sablast, sablast 'tajkuna'. Neki su se obogatili tijekom rata. Stanovitim ljudima koji su bili bliski s vladajućim HDZ-om, vlada je omogućila da se nekontrolirano bogate. Prvotno se time htjelo ojačati gospodarstvo. Željelo se proizvesti nacionalne moćnike. No 'tajkuni' su se pokazali neuspješnima, jer ništa ne izvoze i dane im političke pogodnosti iskorištavaju samo za vlastito bogaćenje. Danas su teret za državu, otpuštaju radnike. Imena 'tajkuna', primjerice Kutle, Todorić ili Josip Gucić, Hrvat s Kosova, u javnosti su omražena. u Veneciji i Tel Avivu nagrađeni film mladog hrvatskog filmskog stvaratelja Zinka Ogreste 'Crvena prašina' žigoše 'tajkunsko' gospodarstvo i inače je paradigma sadašnjeg stanja u Hrvatskoj: mladi vojnik vraća se iz rata. Sumnjiv tip koji se prije rata bavio krijumčarenjem, u međuvremenu je kupio tvornicu u kojoj radi mladi povratnik iz rata i jednoga dana pred okupljenim radnicima obznani: 'Svi ste otpušteni.' Prevareni vojnik povratnik uhvati oružje i kraj je krvav. Osim toga 'tajkun' govori hercegovačkim narječjem: 'tajkun' je jednako Hercegovac jednako vladajući HDZ. Hercegovina je dio Bosne. Tamošnji Hrvati slove kao naročito nacionalistički. Krvavo su se borili protiv Srba i Muslimana za vlastitu državu. Kad 'tajkuna' u filmu dotuku, u zagrebačkim se kinima glasno kliče" - izvješćuje Aleksandar Oršić.