US 26. X. IHT HUSARSKA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 26. X. 1999. Upozorenje iz Bosne "Željko Kopanja, izdavač i urednik Nezavisnih novina iz Banje Luke, opravdao je naziv svojih dnevnih novina, najpopularnijega dnevnika u republici srpskoj. On je za svoju hrabrost i neovisnost platio strašnu cijenu. U petak je u njegovu autu eksplodirala bomba", piše Anna Husarska, istraživačica pri Centre d'Etudes et de Recherches Internationales. Kopanja je izgubio obje noge. Kolega je u ponedjeljak rekao da se njegovo stanje popravlja. Taj je napad, nema sumnje, kazna, a i upozorenje. U kolovozu i rujnu, Kopanja je objavio niz članaka o ratnim zločinima za vrijeme bosanskoga rata. Članci su izvješćivali o tome kako su bosanski Srbi ubili više od 200 Muslimana na grebenima Koričani kod planine Vlašić u blizini Travnika. Oni su govorili o aktivnostima skupine paravojnih jedinica bosanskih Srba iz Teslića. Bilo je to prvi put da su mediji republike srpske objavili tako podroban prikaz etničkog čišćenja koje su Srbi iz Bosne počinili protiv svojih bivših muslimanskih susjeda. Otkrića Nezavisnih novina vodila su ponovnom otvaranju slučaja Koričani u republici srpskoj. Željko Kopanja je čovjek iznimne hrabrosti. Ljeti 1996., u sklopu misije Međunarodne krizne skupine bila sam u Banjoj Luci da potpomognem pokretnje neovisnoga dnevnika. Izborna kampanja u Bosni tad se zahuktavala. Bila su to teška vremena, a neovisnost je bila opasna. Isprva nitko od novinara u republici srpskoj nije za to imao hrabrosti, iako su fondovi bili dostupni. Na posljetku se Željko odvažio. U kolovozu 1996. on je tjedniku Nezavisne novine, koji je pokrenuo godinu prije s financijskom pomoći tadašnjeg premijera Milorada Dodika, dodao dnevno izdanje. Uskoro je objavljivao priče o korupciji u republici srpskoj, ali je također otišao u Sarajevo da napravi intervju s tamošnjim vlastima. Isprva baš nisam bila oduševljena što je Željko stavljao gole žene na zadnju stranicu svakog izdanja svog tjednika, ali me je uvjerio da za napredak demokracije kod srpskog čitateljstva ne treba birati sredstva. Zadirkivao me je da mora privući svoje čitatelje golim ženama kako bi ih naveo da progutaju golu istinu. Tadašnje su vlasti republike srpske osuđivale tu golu istinu, i uz tehničku izliku, uspjele obustaviti tiskanje Nezavisnih novina u republici srpskoj. Željko je morao zatvoriti dnevne novine, a tjednik tiskati u Srbiji, zbog čeg je gubio vrijeme i novac. Zatim se polako ozračje u republici srpskoj počelo mijenjati, i s dolaskom umjerene vlade pod vodstvom Dodika, činilo se da je Željko zaštićen. I dnevnik i tjednik tiskali su se u Banjoj Luci. Njegovi su potezi imali potporu najviših vlasti. Dva su prijatelja radila u tandemu, jedan u vladi a drugi u medijima, kako bi republiku srpsku učinili modernim, prozapadnim entitetom. A sad, samo nekoliko dana nakon što se ministar pravosuđa iz Dodikove vlade vratio iz Haaga, odlučan u namjeri da počne službenu suradnju sa sudom za ratne zločine, dogodio se ovaj prljavi atentat. Tri godine je OESS promatrao aktivnosti medija u Banjoj Luci. Tisuće vojnika pod vodstvom NATO-a smješteni su u Bosni. Tu je i međunarodna policijska skupina. Zemlja je de facto protektorat kojim upravlja visoki predstavnik međunarodne zajednice. Bombaški napad nije samo tužno očitovanje nemoći međunarodne zajednice u Bosni. Na Kosovu se sprema sličan scenarij. Mjesnim se novinarima prijeti jer pišu članke u kojima se protive etničkom čišćenju. Na Kosovu, također, međunarodna je zajednica veoma prisutna i barem nominalno upravlja pokrajinom. Drugim riječima: riješimo li brige počinitelje etničkog čišćenja, umjesto da svoj mandat iskoristimo kako bismo ih uhvatili, oni bi mogli ušutkati glasove razuma naših mjesnih saveznika. Možda se ta pouka može izvući iz Bosne i primijeniti na Kosovu prije nego još jedan hrabri urednik bude osakaćen."