US 22. X. IHT GLOBALIZACIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 22. X. 1999. Američke pouke o globalizaciji "Kapitalizam ima mnogo prednosti za Sjedinjene Države. (...) On bez političkih problema dopušta prihvaćanje inozemnog kapitala, kao i inozemno vlasništvo nad američkim kompanijama. Teško je zamisliti Chryslerovo preuzimanje Daimler-Benza prije 15 godina bez velikih političkih i radničkih prosvjeda", piše Felix G. Rohatyn, američki veleposlanik u Francuskoj. "To također znači znatna američka ulaganja u inozemstvu, što ojačava američku predanost međunarodnim savezima i ustanovama poput Svjetske banke i MMF-a. Izravna ulaganja američkih kompanija u Europi vrijede više od 1 bilijuna dolara, a 4,5 milijuna Europljana radi za američka poduzeća. Izravna europska ulaganja u Sjedinjenim Državama otprilike su jednaka. Veća američka ulaganja u tehnologiju i visok rast koji iz toga proizlazi američkom su gospodarstvu donijeli još nešto. Visoka nagrada koju financijska tržišta daju za rast i vodstvo u tehnologiji dala su američkom gospodarstvu prednost koju svi ne prepoznaju. Na površini, američko i europsko gospodarstvo veličinom su otprilike jednaki: isti broj stanovnika, isti bruto nacionalni proizvod, isti životni standard. Postoji jedna važna razlika, međutim. Američka tržišna kapitalizacija gotovo je tri puta veća od veličine ukupne tržišne kapitalizacije europskih burza zajedno. To je rezultat složenoga učinka velikih ulaganja u industrije visokog rasta u posljednjih 50 godina. To je također rezultat golemoga rasta mirovinskih fondova i drugih institucijskih ulaganja. Ta golema banka kapitala u američkom gospodarstvu poslovnom svijetu daje veću fleksibilnost, snagu i gorivo za rast. (...) U američkom gospodarstvu postoje također očiti rizici: visok stupanj razvijenosti burze, špekuliranje na internetu, golem trgovinski deficit, visok stupanj potrošnje i niska razina štednje. Također, Amerikanci tek trebaju riješiti brojne socijalne probleme koji uključuju manjkav školski sustav, neriješene rasne probleme, veliku razliku u prihodima i bogatstvu, i nasilje. Svejedno, niska stopa nezaposlenosti, visoka stopa rasta, stabilna valuta i neumorne inovacije daju mi veliko pouzdanje u budućnost Amerike i njezinu sposobnost da nastavi napredovati u rješavanju socijalnih problema. To me dovodi do sljedećega pitanja: je li globalizacija zapravo amerikanizacija? Odgovor je, po mom mišljenju, niječan. Globalizacija nije američka politika; to je proces iza kojega stoji slom komunizma i provala zamisli i kapitala koji se brzinom svjetlosti prenose širom svijeta. Prije samo 15 godina Njemačka i Japan smatrali su se dominantnim svjetskim gospodarskim silama i modelima za 21. stoljeće. Amerika je posrtala s velikim proračunskim i trgovinskim deficitom i s ozbiljnim problemima u privatnom sektoru. Glavne američke kompanije, IBM, General Motors, American Express, Sears Roebuck, Eastman Kodak i druge, bile su jedna za drugom prisiljene otpuštati svoj menadžerski vrh i pokrenuti velik, bolan preustroj pod pritiskom njemačke i japanske konkurencije, kao i pritiskom američkih financijskih ustanova na korporacijsku upravu. Pošteno je reći da prije 10 godina nitko u Sjedinjenim Državama nije razmišljao o američkoj hegemoniji, a većina Amerikanaca vjerovala je da je globalizacija veća prijetnja nego korist. Amerika se prilagodila globalizaciji, vjerojatno bolje nego većina zemalja, što je rezultat svojstava njezina gospodarskog, političkog i kulturnog sustava. Tvrdim, međutim, da je američki sadašnji uspjeh posljedica globalizacije, a ne njezin uzrok. I nitko ne može jamčiti da je on trajan. Nekoliko europskih zemalja s veoma različitim tipovima kapitalizma - Britanija, Nizozemska, Švedska i Španjolska - trenutačno se također dobro prilagođavaju, unatoč znatnim razlikama u njihovu društvenom ustroju i ciljevima. Francuska se uspješno prilagodila globalizaciji. Izvrstan uspjeh francuskih kompanija privatnog sektora dokaz je njihove konkurentnosti. Trenutačno povoljna gospodarska klima u Europi i pozitivni učinci eura mogli bi dopustiti razinu rasta i ustrojne reforme nužne za smanjenje visoke nezaposlenosti, koja još obilježava mnoge europske zemlje. Američki model nije samo zamisao združena s kapitalom. To je složen niz ustanova koje određuju američki tip demokracije. (...) Ciljevi su individualne slobode i prigode. Jesmo li mi Amerikanci model za Europu? Samo Europljani na to mogu odgovoriti jer to pitanje uključuje društvene i političke odluke koje mogu donijeti samo Europljani. Širom svijeta slušamo glasove koji traže savršenu formulu, bilo da je to 'treći put' koji zagovaraju premijer Blair, kancelar Schroeder i predsjednik Clinton, ili druga rješenja. Europa ima sve čimbenike potrebne za stvaranje vlastitoga modela, dosljednog europskim vrijednostima i ciljevima. Sasvim sam siguran da će Europa, nakon što je uspjeha u uvođenju eura, donijeti potrebne odluke i dovršiti san Jean Monneta."