US 22. X. IHT LEWIS NA KRAJU STOLJEĆA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 22. X. 1999. Napuštanje slijepe vjere u ljudski napredak "Zapanjuje razlika u načinu na koji se suočavamo s novim stoljećem sada i onda kad se to posljednji put dogodilo. Na rubu 1900. prevladavala je vjera u napredak i samo se on činio mogućim", piše Flora Lewis. "Eiffelov toranj slavio je nove uspjehe koji će se postići željezom i čelikom, a struja je obećavala svijetlu budućnost. Europa je vodila svijet i unijela optimističan i samouvjeren ton. Vjerovalo se da će čovječanstvo napredovati, ne samo zbog čuda znanosti već i poboljšanog razumijevanja društva i širenja dobre volje. Forum 2000., pod pokroviteljstvom češkog predsjednika Vaclava Havela, nedavno je dovršio svoje treće zasjedanje međunarodnog mozganja o onom što je ispred nas, eminentno multikulturalno razmatranje na temu 'Proces svjetske integracije - alternativne vizije'. Naslov upućuje na određeni stupanj optimizma ili barem nadu, no raspoloženje je oprezno, sumnjičavo. Sama konferencija, okupljanje istaknutih umova, podrazumijeva plemenitost duha, želju da se poboljša život onih koji pate. No dok se približavamo 21. stoljeću, te ciljeve ne prati uvjerenje da ih je moguće ostvariti. Niti postoji uvjerenje kojim putem treba ići da bi se to postiglo. Ružičasta zora 20. stoljeća veoma se brzo pretvorila u mrak. Prvo je uslijedila najmračnija katastrofa zaraćenoga svijeta, a činila se još gorom jer je stizala od tog samouvjerenoga svjetla civilizacije. U drugoj polovici stoljeća također je bilo strahota. Zatim je, desetljeće prije kraja, došlo do iznenadnog podizanja. Sa slobodom i bez prijetnji nuklearnim holokaustom, pred nama su mogli biti samo sretni dani. Tu nadu, međutim, sudionici Foruma ne dijele. Ashis Nandy, istaknuti indijski znanstvenik, zamoljen je da izloži stajalište svijeta u razvoju. Rekao je da zemlje u razvoju nemaju budućnosti. Nikakve. To je zato jer su ostavile svoju prošlost da uđe u sadašnjost koja je samo preslika prošlosti razvijenih društava, i jedino čemu se mogu radovati jest ono što vide u sadašnjosti razvijenih industrijskih zemalja, što je poznato i baš ne umiruje. On nije rekao jesu li razvijene zemlje dosegle kraj svojeg razvoja ili bi mogle očekivati važna poboljšanja. No pokazao je svijest da narodi tih društava ne vjeruju previše u dobru budućnost. Predstavljajući gledište 'zemalja u tranziciji' poljski urednik Adam Michnik pričao je o nostalgiji koju njegov narod osjeća. 'Oni žele živjeti poput više srednje klase u Manhattanu, imati socijalnu skrb komunističkog sustava i raditi koliko su navikli - znači, nimalo', rekao je Michnik. 'Dosta se postiglo, no dok mi slavimo, poljoprivrednici blokiraju ceste, medicinske sestre prosvjeduju na ulicama, a ljudi stižu u Varšavu da sruše vladu. To je druga strana demokracije.' Sergej Kovaljov, hrabri ruski glasnogovornik za ljudska prava, tužno je razmišljao o smjeru kojim njegova zemlja ide. 'Ljudi žele fašizam, i to ne samo vlast već i dosta građana, također', rekao je Kovaljov. On je za prvog rata u Čečeniji uspio probuditi protivljenje javnosti, a sad se čini pomiren s nasiljem i mržnjom. Rusi tvrde, rekao je, da je bombardiranje sela jednako opravdano kao NATO-ovo bombardiranje Srbije. Ljudi ne mare što iskorištavanje etničkih napetosti može ugroziti integritet Ruske Federacije. (...) Zaključna poruka trodnevne konferencije glasi da je, unatoč strašnim prognozama, vrijedno nastaviti raditi na postizanju pozitivne promjene. No nema slijepe vjere kakva je bila prije jednoga stoljeća. Možda je to dobar znak. Ovaj put se trudimo gledati kamo idemo."