US-UGOVORI-Diplomacija-Organizacije/savezi-Vlada US 21. X. IHT CLINTON I WILSON SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE21. X. 1999.Clinton i Wilson: priča o 2 ugovora"Woodrow Wilson i Bill Clinton dva su napredna,
demokratska, internacionalizmu okrenuta predsjednika", piše Amos Perlmutter, profesor političkih znanosti na Američkom sveučilištu u Washingtonu."Obojica vjeruju u ideal međunarodnoga poretka demokracije i kolektivne sigurnosti. Obojica su majstori u domaćoj politici. Obojica su doživjeli veliki neuspjeh u svojim najdragocjenijim vanjskopolitičkim ciljevima.U Wilsonovu slučaju bio je to Versajski ugovor i Liga naroda, a u Clintonovu Opći sporazum o zabrani nuklearnih pokusa. Za svakog od njih, odbacivanje ugovora bilo je politički ponižavajuće, a loše i za demokratsku stranku.Nijedan od njih nije se potrudio uključiti oporbenu stranku u svoju viziju, pa je tako propustio postići svoje najdraže ciljeve.Politika 'sve ili ništa', koju je provodio Wilson, izazvala je potpuno uklanjanje Versajskog ugovora i Lige naroda. (...) The New York Times sažeto je opisao Clintonov poraz: 'Propast ugovora o
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
21. X. 1999.
Clinton i Wilson: priča o 2 ugovora
"Woodrow Wilson i Bill Clinton dva su napredna, demokratska,
internacionalizmu okrenuta predsjednika", piše Amos Perlmutter,
profesor političkih znanosti na Američkom sveučilištu u
Washingtonu.
"Obojica vjeruju u ideal međunarodnoga poretka demokracije i
kolektivne sigurnosti. Obojica su majstori u domaćoj politici.
Obojica su doživjeli veliki neuspjeh u svojim najdragocjenijim
vanjskopolitičkim ciljevima.
U Wilsonovu slučaju bio je to Versajski ugovor i Liga naroda, a u
Clintonovu Opći sporazum o zabrani nuklearnih pokusa. Za svakog od
njih, odbacivanje ugovora bilo je politički ponižavajuće, a loše i
za demokratsku stranku.
Nijedan od njih nije se potrudio uključiti oporbenu stranku u svoju
viziju, pa je tako propustio postići svoje najdraže ciljeve.
Politika 'sve ili ništa', koju je provodio Wilson, izazvala je
potpuno uklanjanje Versajskog ugovora i Lige naroda. (...) The New
York Times sažeto je opisao Clintonov poraz: 'Propast ugovora o
zabrani pokusa priča je o pogubno lošoj prosudbi senatskih
demokrata, blagom zanemarivanju Bijele kuće i političkoj spletki
senatskih republikanaca i drugih protivnika sporazuma.'
Političke su posljedice u oba slučaja slične, no međunarodne su
posljedice prilično različite. R. W. Apple Jr. iz The New York
Timesa i neki povjesničari usporedili su poraz ugovora o zabrani
pokusa s Wilsonovim porazom u propasti Versajskog ugovora. Apple je
napisao da je poraz ugovora 'dalje oslabio već narušeni ugled
Sjedinjenih Država kao globalnog moralnog vođe.' Od kad je
Versajski ugovor uklonjen, dodao je on, 'nije odbačen nijedan tako
dalekosežan sporazum.'
To je tumačenje spekulativno i nepovijesno jer je svijet između
1919. i 1939. bio radikalno različit od svijeta današnjice. (...)
Između dva svjetska rata, Sjedinjene Države ostale su izvan
europskih sukoba. Svijet današnjice je globalan i
integracionistički. Dok ulazimo u 21. stoljeće, Sjedinjene Države
su na čelu hegemonijske i politički premoćne međunarodne sile. Nema
Hitlera, Mussolinija ni Staljina. Usporediti strašan neuspjeh
uklanjanja Versajskoga ugovora s ugovorom o zabrani pokusa -
smiješno je.
Veleposlanik Richard Butler, žestoki zagovornik ugovora o zabrani
pokusa, kaže o nuklearnoj proliferaciji sljedeće: 'To je
tapiserija. Ako se pokusi zabrane, tapiserija neće biti potpuna.'
Propast Versaja ostavila je međunarodnu zajednicu bez zajedničke
sigurnosne strukture: sustav je bio anarhičan. Ugovor o zabrani
nuklearnih pokusa, s druge strane, posljednji je dio dobro
utvrđenog sustava neproliferacije u izrazito integriranom
međunarodnom sustavu.
Tvrdnja da Sjedinjene Države gube moralno vodstvo politička je
retorika. Slučajevi Bosne i Kosova to će samo dokazati. Tvrdnja da
će Sjeverna Koreja, Irak i Iran biti ohrabreni zbog te odluke,
iluzorna je. Oni ne bi potpisali i ratificirali ugovor čak i kad bi
Sjedinjene Države to učinile. Oni su već prekršili svaki
međunarodni dogovor koji se odnosi na proliferaciju i oružja
masovnog uništenja.
Nema sumnje, bitka u Senatu je ideološke naravi, kao što je bila i u
Wilsonovo doba, između nacionalista i internacionalista. (...)
Clinton i senatski demokrati za svoj ponižavajući poraz okrivljuju
republikanske izolacioniste. Oni su u krivu. Republikanci su
unilateralisti, suprotstavljaju se zauzdavanju američke moći ako
nije u pitanju nacionalni interes. Najistaknuti republikanski
internacionalisti, senator Richard Lugar, John McCain, Charles
Hagel, George Voinovich i Kay Bailey Hutchison, nevoljko su
glasovali protiv ugovora. Svi su oni u prošlosti glasovali za
neproliferaciju i druge međunarodne ugovore.
Da su Wilson ili Clinton bili mudriji u služenju finesama i
iskorištavanju svoga političkog utjecaja da pridobiju
republikance na sudjelovanje u stvaranju njihovih novih svjetskih
poredaka, i Versajski ugovor i dogovor o zabrani nuklearnog
testiranja bili bi ratificirani. (...)
O ugovoru o zabrani nuklearnih pokusa nije se raspravljalo na
temelju njegovih odlika. Poput Versaillesa, bila je to ideološka
dvostranačka rasprava. (...)
Na kraju se ispostavilo da je Wilsonov neuspjeh velika tragedija s
dugoročnim posljedicama za međunarodni sustav. Clintonov
neuspjeh, iako osobno ponižavajući, teško da je usporediv s
Wilsonovim. On znači odgodu u jednom dijelu dobro utvrđenoga
međunarodnog sustava neproliferacije."