US 21. X. IHT CLINTON I WILSON

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 21. X. 1999. Clinton i Wilson: priča o 2 ugovora "Woodrow Wilson i Bill Clinton dva su napredna, demokratska, internacionalizmu okrenuta predsjednika", piše Amos Perlmutter, profesor političkih znanosti na Američkom sveučilištu u Washingtonu. "Obojica vjeruju u ideal međunarodnoga poretka demokracije i kolektivne sigurnosti. Obojica su majstori u domaćoj politici. Obojica su doživjeli veliki neuspjeh u svojim najdragocjenijim vanjskopolitičkim ciljevima. U Wilsonovu slučaju bio je to Versajski ugovor i Liga naroda, a u Clintonovu Opći sporazum o zabrani nuklearnih pokusa. Za svakog od njih, odbacivanje ugovora bilo je politički ponižavajuće, a loše i za demokratsku stranku. Nijedan od njih nije se potrudio uključiti oporbenu stranku u svoju viziju, pa je tako propustio postići svoje najdraže ciljeve. Politika 'sve ili ništa', koju je provodio Wilson, izazvala je potpuno uklanjanje Versajskog ugovora i Lige naroda. (...) The New York Times sažeto je opisao Clintonov poraz: 'Propast ugovora o zabrani pokusa priča je o pogubno lošoj prosudbi senatskih demokrata, blagom zanemarivanju Bijele kuće i političkoj spletki senatskih republikanaca i drugih protivnika sporazuma.' Političke su posljedice u oba slučaja slične, no međunarodne su posljedice prilično različite. R. W. Apple Jr. iz The New York Timesa i neki povjesničari usporedili su poraz ugovora o zabrani pokusa s Wilsonovim porazom u propasti Versajskog ugovora. Apple je napisao da je poraz ugovora 'dalje oslabio već narušeni ugled Sjedinjenih Država kao globalnog moralnog vođe.' Od kad je Versajski ugovor uklonjen, dodao je on, 'nije odbačen nijedan tako dalekosežan sporazum.' To je tumačenje spekulativno i nepovijesno jer je svijet između 1919. i 1939. bio radikalno različit od svijeta današnjice. (...) Između dva svjetska rata, Sjedinjene Države ostale su izvan europskih sukoba. Svijet današnjice je globalan i integracionistički. Dok ulazimo u 21. stoljeće, Sjedinjene Države su na čelu hegemonijske i politički premoćne međunarodne sile. Nema Hitlera, Mussolinija ni Staljina. Usporediti strašan neuspjeh uklanjanja Versajskoga ugovora s ugovorom o zabrani pokusa - smiješno je. Veleposlanik Richard Butler, žestoki zagovornik ugovora o zabrani pokusa, kaže o nuklearnoj proliferaciji sljedeće: 'To je tapiserija. Ako se pokusi zabrane, tapiserija neće biti potpuna.' Propast Versaja ostavila je međunarodnu zajednicu bez zajedničke sigurnosne strukture: sustav je bio anarhičan. Ugovor o zabrani nuklearnih pokusa, s druge strane, posljednji je dio dobro utvrđenog sustava neproliferacije u izrazito integriranom međunarodnom sustavu. Tvrdnja da Sjedinjene Države gube moralno vodstvo politička je retorika. Slučajevi Bosne i Kosova to će samo dokazati. Tvrdnja da će Sjeverna Koreja, Irak i Iran biti ohrabreni zbog te odluke, iluzorna je. Oni ne bi potpisali i ratificirali ugovor čak i kad bi Sjedinjene Države to učinile. Oni su već prekršili svaki međunarodni dogovor koji se odnosi na proliferaciju i oružja masovnog uništenja. Nema sumnje, bitka u Senatu je ideološke naravi, kao što je bila i u Wilsonovo doba, između nacionalista i internacionalista. (...) Clinton i senatski demokrati za svoj ponižavajući poraz okrivljuju republikanske izolacioniste. Oni su u krivu. Republikanci su unilateralisti, suprotstavljaju se zauzdavanju američke moći ako nije u pitanju nacionalni interes. Najistaknuti republikanski internacionalisti, senator Richard Lugar, John McCain, Charles Hagel, George Voinovich i Kay Bailey Hutchison, nevoljko su glasovali protiv ugovora. Svi su oni u prošlosti glasovali za neproliferaciju i druge međunarodne ugovore. Da su Wilson ili Clinton bili mudriji u služenju finesama i iskorištavanju svoga političkog utjecaja da pridobiju republikance na sudjelovanje u stvaranju njihovih novih svjetskih poredaka, i Versajski ugovor i dogovor o zabrani nuklearnog testiranja bili bi ratificirani. (...) O ugovoru o zabrani nuklearnih pokusa nije se raspravljalo na temelju njegovih odlika. Poput Versaillesa, bila je to ideološka dvostranačka rasprava. (...) Na kraju se ispostavilo da je Wilsonov neuspjeh velika tragedija s dugoročnim posljedicama za međunarodni sustav. Clintonov neuspjeh, iako osobno ponižavajući, teško da je usporediv s Wilsonovim. On znači odgodu u jednom dijelu dobro utvrđenoga međunarodnog sustava neproliferacije."