NJ 20. X. SZ: EU-GRANICE NJEZINA RASTA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 20. X. 1999. Granice rasta "Novi predsjedatelj Povjerenstva EU Romano Prodi ubrzava tempo. Skupina stručnjaka, koja je osnovana na njegovu inicijativu i obuhvatila je i bivšega njemačkog predsjednika Richarda von Weizsaeckera, već je predstavila izvješće o sustavnoj reformi EU i članice ga sada brižno proučavaju. Glavna preporuka stručnjaka: EU mora osuvremeniti svoje institucije i proceduru usklađivanja stajališta do g. 2000. Samo se na taj način europska zajednica može osposobiti za planirano proširenje na istok. Tom se zahtjevu vjerojatno nijedna vlada neće otvoreno suprotstaviti jer je primanje novih članica već dugo dogovorena stvar. No, nekoliko mjeseci nakon stupanja na snagu Amsterdamskoga sporazuma o EU - 1. svibnja ove godine - postavlja se temeljno pitanje koliko bi daleko reforma trebala ići. Može li se europska zajednica zadovoljiti tek s laćanjem detalja, neriješenih u Amsterdamu? Ili bi Europska unija sada trebala iskoristiti priliku i odmah izraditi pravi europski ustav? U svakom slučaju, europska zajednica uputila se s planiranom strukturnom reformom na rizičan put. Izuzetno ambiciozna reforma mogla bi pretjerano opteretiti njezine snage. Već je Amsterdamski sporazum razotkrio granice volje za postizanjem dogovora. Doduše, članice su smogle snage za prebacivanje brojnih odjela unutarnje i pravosudne politike u djelokrug zajedničkih institucija a poboljšani su i mehanizmi za donošenje odluka u sferi vanjske i sigurnosne politike. No, članice EU istodobno su postigle suglasnost o složenoj klauzuli o fleksibilnosti, koja omogućuje svakoj članici da odbija određene korake u procesu proširenja. Jedinstvo Europske unije, koje su prije 40 godina zamislili utemeljitelji Europske gospodarske zajednice, sve se više pretvara u fikciju. Pitanje je može li europski ustav pridonijeti rješavanju tih problema. I stručnjaci se mudro suzdržavaju od iznošenja mišljenja o toj osjetljivoj temi, iako predlažu snažnije raščlanjenje budućega temeljnog sporazuma EU - primjerice, jedan dio toga sporazuma trebao bi sadržavati osnovna prava građana a drugi smjernice i proceduralna pravila za rad institucija, koja mogu biti brže promijenjena. No, i taj je plan zapravo više predviđen za dugoročnu perspektivu EU. Članice danas uopće ne pokazuju zanimanje za tovarenje na vrat EU toga divovskog, novog sporazuma, oko čijeg bi se sadržaja zajednica godinama morala sporiti. Osim toga, prijeti i opasnost da mlaka institucionalna reforma pretvori EU u blokiranog diva. Po aktualnom voznom redu, prvi kandidati iz istočne i srednje Europe trebali bi biti primljeni u EU do g. 2003. U europsku zajednicu želi stupiti najmanje 10 država iz te regije. U Bruxellesu je u početku favorizirana strategija po kojoj se trebalo pregovarati samo s nekoliko izabranih kandidata dok su ostali, na neodređeno vrijeme, trebali biti gurnuti u čekaonicu, ali je pokopana na summitu EU, održanom u finskom gradu Tampereu. Europska unija ne može zabraviti svoja vrata želi li siromašnim rođacima na istoku pružiti političku i gospodarsku perspektivu u Europi. No, bude li se Povjerenstvo EU sastojalo od više od dosadašnjih 20 povjerenika, svaki prijedlog smjernica ili propisa suočit će se s prijetnjom propasti. Ministarsko vijeće s 25 ili čak 27 zemalja- članica, koje bi u važnim područjima moglo donositi odluke samo uz jednoglasan pristanak svih članica, demontirat će samo sebe u beskonačnim raspravama. Ta su pitanja zapravo trebala biti riješena već u Amsterdamu, ali nedostajala je odgovarajuća politička volja. Sada je EU prisiljen ispraviti propušteno uz veći vremenski pritisak. Pritom valja skrenuti pozornost na problem da smanjenje broja povjerenika nije moguće riješiti bez reforme važnosti glasova u Vijeću ministara EU. U tom je tijelu EU Njemačka, kao najveća članica s naviše stanovnika, preslabo zastupljena. Dok SRNJ sa svojih 81 milijun stanovnika može utjecati na odlučivanje sa samo 10 glasova, samo mala Belgija s 11 milijuna stanovnika raspolaže s pet glasova. 10 milijuna Grka također ima pravo na pet glasova u Vijeću ministara EU. Odrekne li se Njemačka ubuduće jednog od svoja dva povjerenička položaja, taj bi gubitak trebao biti nadoknađen bar u Vijeću ministara EU radi očuvanja ravnoteže utjecaja u europskoj zajednici. Rezime: EU će se morati još teško boriti sam sa sobom kako bi prihvatio odluku čak i o malim reformskim potezima, nužnim za proširenje EU na istok. Ubuduće će tijek europskog ujedinjenja biti još manje pravocrtan nego dosad. Naime, već gospodarski jaz između starih i novih članica utjecat će na stvaranje novih interesnih koalicija u EU, koje su, uostalom, već danas prisutne u obliku skupine Euro-11 (riječ je o sudionicama u Europskoj monetarnoj uniji, koje koordiniraju svoju gospodarsku politiku). Doduše, ta fleksibilnost ne smije rezultirati prerastanjem Europske unije u zajednicu a la carte, u kojoj svatko može po volji birati najbolje", naglašava na kraju komentara Andreas Oldag.