FR-US-oružje-Vlada-Organizacije/savezi-Izbori-Parlament FR-LIBERATION19.10.UVODNIK O AMERICI FRANCUSKALIBERATION19. X. 1999.Pogibeljan uzmak"Neodgovorna supersila: takvom se sada čine Sjedinjene Države na međunarodnoj pozornici.
Sjedinjene Države koje svatko vuče na svoju stranu, već prema prohtjevima zajedničkog života, koji čak nije ni miroljubiv, između demokratskog Predsjednika koji je izgubio ugled zbog svojih laži i republikanske većine u Senatu koja se više bavi politikantskom osvetom nego ustavnim ovlastima.Činjenica da Senat prošloga tjedna nije prihvatio sporazum kojim se zabranjuju nuklearni pokusi, otkrila je poraz koji se mogao predvidjeti nakon neslavnog epiloga afere Lewinsky: Bill Clinton nije samo hromo kljuse, kakvim postaje svaki američki predsjednik koncem drugoga mandata. Iako je na kraju mandata, njegovi ga politički protivnici žele poniziti, osramotiti i omalovažiti. To je na koncu uspjela učiniti šačica krajnje konzervativnih senatora (izolacionista) koji u siječnju nisu mogli uvjeriti svoje kolege da glasuju za njegov opoziv. Rezultat tog 'uspjeha' užasan je: SAD do siječnja 2001. vodi čovjek čiji potpis ne vrijedi, pa ni kada je stavljen na ugovor o
FRANCUSKA
LIBERATION
19. X. 1999.
Pogibeljan uzmak
"Neodgovorna supersila: takvom se sada čine Sjedinjene Države na
međunarodnoj pozornici. Sjedinjene Države koje svatko vuče na
svoju stranu, već prema prohtjevima zajedničkog života, koji čak
nije ni miroljubiv, između demokratskog Predsjednika koji je
izgubio ugled zbog svojih laži i republikanske većine u Senatu koja
se više bavi politikantskom osvetom nego ustavnim ovlastima.
Činjenica da Senat prošloga tjedna nije prihvatio sporazum kojim se
zabranjuju nuklearni pokusi, otkrila je poraz koji se mogao
predvidjeti nakon neslavnog epiloga afere Lewinsky: Bill Clinton
nije samo hromo kljuse, kakvim postaje svaki američki predsjednik
koncem drugoga mandata. Iako je na kraju mandata, njegovi ga
politički protivnici žele poniziti, osramotiti i omalovažiti. To
je na koncu uspjela učiniti šačica krajnje konzervativnih senatora
(izolacionista) koji u siječnju nisu mogli uvjeriti svoje kolege da
glasuju za njegov opoziv.
Rezultat tog 'uspjeha' užasan je: SAD do siječnja 2001. vodi čovjek
čiji potpis ne vrijedi, pa ni kada je stavljen na ugovor o
nuklearnom razoružanju. To je potpuno napuštanje doktrine koja je
na snazi od doba Eisenhowera, prema kojoj su sve važnije odluke u
svezi s najmoćnijim oružjem i njegovim ograničenjem, predmet
dogovora između demokrata i republikanaca. Uz uvjet, dakako, da se
predsjednik potrudi da stvori takav konsenzus, uvijek iznova
tumačeći parlamentarcima, zaštićenim od vjetrova s pučine, važnost
svojih prijedloga. On to nije htio učiniti za ovaj sporazum koji je
potpisao prije više od tri godine. Taj pogibeljni uzmak neće proći
nezapaženo u zemljama s nuklearnim oružjem i s 'tržištem u razvoju'
koji u tome vide otvaranje Pandorine kutije. Dapače, to neće proći
bez posljedica za sva važnija međunarodna pitanja, bilo da je riječ
o Bliskom istoku, Kini, Rusiji ili trgovinskim pregovorima koji će
započeti koncem studenog. Američka je riječ od sada dovedena u
pitanje", u uvodniku lista piše Jacques Amalric.