US-HR-IZBORI VOA 16.X. MARUNA O BUŠIĆU GLAS AMERIKE - VOA16. X. 1999.Prijenos posmrtnih ostataka Brune Bušića iz Pariza u Zagreb je demagoški predizborni potez vladajuće stranke - razgovor s političkim emigrantom i književnikom
Borisom Marunom vodio Željko Matić.- Gospodine Maruna, danas će na zagrebačkom groblju Mirogoj biti pokopani posmrtni ostaci Brune Bušića, kojega je UDBA ubila prije 21 godinu u Parizu. Kako je to izgledalo u Parizu i zašto danas nećete biti na Mirogoju? = Kada smo stigli u Pariz rano ujutro, prije dvadeset i jednu godinu, onda smo prije svega tražili, nakon vožnje čitavu noć iz Frankfurta u Pariz, mjesto gdje bismo popili kavu - da bismo uistinu naišli na kamione krcate vojnicima. Kada smo ih pitali što rade po ulicama - bili su momci, normalni francuski momci - odgovorili su da postoji nekakav problem, jer da danas u Pariz dolaze neke ustaše i da postoji mogućnost da nešto razore. Oni su nam također pokazali put prema mrtvačnici. Dan je bio siv, očajan, sipila je neka rosulja - što bi Hrvati rekli. Na sprovodu je bilo oko šest stotina ljudi. Neprestano sam se okretao i gledao okolo - tko je od ovih ubojica? Naše cure su, neke od njih, došle na sprovod obučene kao časne
GLAS AMERIKE - VOA
16. X. 1999.
Prijenos posmrtnih ostataka Brune Bušića iz Pariza u Zagreb je
demagoški predizborni potez vladajuće stranke - razgovor s
političkim emigrantom i književnikom Borisom Marunom vodio Željko
Matić.
- Gospodine Maruna, danas će na zagrebačkom groblju Mirogoj biti
pokopani posmrtni ostaci Brune Bušića, kojega je UDBA ubila prije
21 godinu u Parizu. Kako je to izgledalo u Parizu i zašto danas
nećete biti na Mirogoju?
= Kada smo stigli u Pariz rano ujutro, prije dvadeset i jednu
godinu, onda smo prije svega tražili, nakon vožnje čitavu noć iz
Frankfurta u Pariz, mjesto gdje bismo popili kavu - da bismo uistinu
naišli na kamione krcate vojnicima. Kada smo ih pitali što rade po
ulicama - bili su momci, normalni francuski momci - odgovorili su da
postoji nekakav problem, jer da danas u Pariz dolaze neke ustaše i
da postoji mogućnost da nešto razore. Oni su nam također pokazali
put prema mrtvačnici. Dan je bio siv, očajan, sipila je neka rosulja
- što bi Hrvati rekli. Na sprovodu je bilo oko šest stotina ljudi.
Neprestano sam se okretao i gledao okolo - tko je od ovih ubojica?
Naše cure su, neke od njih, došle na sprovod obučene kao časne
sestre da ih ne bi prepoznali. Ljudi su bili kamuflirani na razne
načine. Kada bih morao određivati tko je žalio za Brunom Bušićem,
svi bi ljudi stali na dvije ruke, na deset prstiju. Danas, kada ga
pokapaju na Mirogoju, sumnjam da bilo tko žali. Neka mi bude
oprošteno, ali tu nikakve ljubavi nema.
- Gospodine Maruna, Bruno Bušić će danas biti pokopan na Mirogoju uz
najviše državničke i - zanimljivo - vojne počasti. Vas gore neće
biti. Kako Vi uopće doživljavate taj današnji sprovod na Mirogoju?
= Doživljavam ga kao jedan demagoški gest, koji ide za tim da još
jednom baci prašinu u oči hrvatskoga naroda.
- Mislite li da je to u vezi s predizbornom kampanjom?
= Apsolutno. Zašto se čekalo deset godina? Ako je gospođa Kvaternik
mogla dovesti svoga muža, navodno najvećeg ustaškog razbojnika već
1992. ili 1993., zašto je trebalo ovoliko vremena proći da bi se
donio pepeo Brune Bušića?
(VOA)