US 17. X. CSM EU OBRANA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 17. X. 1999. Zajednička europska obrana zabrinjava Sjedinjene Države "Godinama su Sjedinjene Države zahtijevale od svojih europskih saveznica da preprave svoje vojne snage i preuzmu veću ulogu u sigurnosti Kontinenta. Kosovo i Bosna, kažu kritičari, samo su posljednji primjeri prevelikog oslanjanja Europe na američku moć", piše Justin Brown. "No sada kad je zajednički europski vojni identitet sigurniji nego ikad, službenici reagiraju sve opreznije. 'Sjedinjene su Države oduvijek od Europljana tražile da se ujedine', kaže Lawrence Martin, stručnjak Centra za strateška i međunarodna istraživanja. 'No one postaju nervozne kad se čini da će se to dogoditi.' Snažnija europska obrambena organizacija razvija se na nekoliko usporednih staza. Najvažnija je možda uspostavljanje zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije na čelu s bivšim glavnim tajnikom NATO-a Javierom Solanom. Iako taj položaj nije vojna sastavnica, smatra se da je to njegov prirodni prethodnik. Novo je stajalište već vidljivo. Petnaestočlana Europska unija, stvorena kao gospodarski savez, nedavno je obustavila vojnu suradnju s Indonezijom, 48 sata od izbijanja krize u Istočnom Timoru. Iako Amerika općenito podupire snažniju europsku obranu, službenike zabrinjava da bi, razvije li se previše, ona mogla ograničiti njihovu globalnu moć u odlučivanju. Europska bi vojska mogla otuđiti glavne američke saveznice u lomnim dijelovima svijeta, kao u Turskoj, koja je u okolici Balkana. (...) Sudbina budućega europskog vojnog ustroja vjerojatno bi se okretala oko njezina odnosa s NATO-om, prekooceanskim savezom koji je pokrenuo zračne napade na Jugoslaviju i preuzeo neslužbenu ulogu europskog zaštitnika. Dok je NATO stvoren nakon Drugoga svjetskog rata radi suprotstavljanja sovjetskom bloku, Europska je unija ekskluzivan savez čiji je cilj dostizanje američke gospodarske moći. Američki dužnosnici inzistiraju na tome da europske snage trebaju nadopunjavati NATO i ne iscrpljivati njegove resurse, ne proturječiti njegovoj misiji niti nagaziti nekog njezina člana. (...) Unatoč zamkama, Sjedinjene će Države imati koristi od snažnijih europskih saveznica. One više neće trebati preuzimati toliko rizika i skupih dužnosti, a također bi se mogle riješiti svoje sve nepopularnije slike svjetskoga policajca. 'U svijetu ima mnogo problema', kaže vladin dužnosnik. 'U našem je interesu imati partnera sličnih nazora. To smanjuje naše troškove, i pruža veći osjećaj političke moći.' Zamisao o Europskoj uniji koja ima svoj sigurnosni i obrambeni identitet nije nova, ali je bila učvršćena tek ovog ljeta na sastanku na vrhu Europske unije. Razvoj je omogućilo dotjerivanje britanskoga razmišljanja. Iako su se Britanci prethodno gotovo isključivo ravnali prema Sjedinjenim Državama, oni sad stavljaju sve veći naglasak na prisniju suradnju s Europskom unijom. Smatra se da su Francuzi, druga nuklearna sila u Europi, sve vrijeme spremni razviti neovisniji vojni identitet. (...) Još jedan pokretač je vjerojatni raspad Zapadnoeuropske unije, kažu analitičari. Zapadnoeuropska unija je desetočlani obrambeni savez unutar NATO-a, koji ima ograničenu sposobnost vojne potpore. Nagađa se da će se on možda spojiti s Europskom unijom. Konačno, analitičari kažu da će Europa s gospodarskim jačanjem prirodno dobiti veći utjecaj u pitanjima sigurnosti. Taj će se trend vjerojatno sam pothranjivati, budući da će izgradnja vojnog saveza pomoći europskim gospodarstvima stvaranjem poslova i jačanjem obrambenih industrija.' Dok Europa dobiva više gospodarske moći, Sjedinjenim će ju Državama biti teže omalovažavati', kaže Martin iz Centra za strateška i međunarodna istraživanja. No pred Europskom je unijom još dugačak put u razvijanju vojnih snaga. I još postoje pitanja o tome može li organizacija utemeljena na gospodarskim pitanjima izgraditi potreban konsenzus za rješavanje sigurnosnih problema. Europske su zemlje vojno daleko iza Amerike. Njihova je obrambena potrošnja usredotočena na zaštitu vlastitih granica, a ne na brzo djelovanje u drugim dijelovima svijeta. Njima nedostaje precizno navođeno oružje. Unatoč tome što je njihovo združeno gospodarstvo veliko otprilike kao američko, oni na obranu troše upola manje. Jedan bi problem mogle biti zemlje Europske unije koje nisu članice NATO-a, poput Irske ili Švedske. Te zemlje imaju drukčije vanjskopolitičke interese. Na posljetku, interesi Europske unije mogli bi se sukobiti s interesima zemalja NATO-a. Turska, primjerice, ima dugu suparničku tradiciju s članicom Europske unije Grčkom te se smatra da ima sferu utjecaja na Balkanu - a to je mjesto koje bi obrambeno krilo Europske unije trebalo pažljivo promatrati."