US 16.X.WP NJEMAČKA U AM.STILU

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 16. X. 1999. Njemačka u američkom stilu "Tijekom ljeta, njemačka je vlada dovršila svoju selidbu iz tromoga, bezazlenoga Bonna u Berlin, koji je nekad bio mrijestilište državne i nacističke megalomanije. No politika koju Schroederova koalicija socijaldemokrata i zelenih tamo slijedi ne može biti dalje od tradicionalno teutonske. 'Berlinska republika' djeluje iznenađujuće američki po svom vanjskopolitičkom i domaćem pristupu", piše Robert Gerald Livingston, utemeljitelj Američke zaklade za istraživanje suvremene Njemačke na Sveučilištu Johns Hopkins. "Schroeder i njegov ministar vanjskih poslova Joschka Fischer ispunjavaju službene nade Washingtona za Njemačku, koje sežu desetljećima unatrag, zauzimanjem širokog gledišta prema dužnostima njihove zemlje u svijetu izvan srednje Europe. Njima je uporaba vojne sile kao vanjskopolitičkoga instrumenta postala jednako prihvatljiva kao i Amerikancima. Oni su poslali njemačke vojnike u inozemstvo, na Balkan, da se bore i zauzmu teritorij prvi put nakon 1945. Fischer je dao veću važnost ljudskim pravima u vanjskopolitičkom programu, navješćujući također da će Njemačka sudjelovati u 'humanitarnim intervencijama' kojima je Clintonova vlada naklonjena, poput one u Istočnom Timoru. On je prekinuo s politikom prijašnje vlade, aktivno zagovarajući članstvo u Europskoj uniji za Tursku, omiljenu američku saveznicu. Dosljedan tom padu provincijalizma i novi je zakon o državljanstvu prihvaćen prošloga ljeta. On odbacuje tradicionalni etnički temelj njemačkoga državljanstva i zamjenjuje ga građanskom osnovom, kao u Sjedinjenim Državama i drugim zemljama, poput Francuske. Zakon obećaje promicanje različitosti i tolerancije, tipično američkih vrlina. On bi čak Nijemce mogao dovesti do spoznaje da je Njemačka, poput Sjedinjenih Država, zemlja doseljenika. U drugim oblicima domaće politike Schroederova je vlada još izrazitije odmakla od prošlosti. Kancelar namjerava smanjiti vladu, promicati pojedinačnu odgovornost, ohrabriti poduzetništvo. Taj program iznenađuje, s obzirom da stiže od socijaldemokrata čija se stranka uvijek zalagala za birokratsku i socijalnu državu. Berlinski program podsjeća na Washingtonov iz devedesetih; uravnotežiti savezni proračun u osam godina; smanjiti stupanj saveznog uzajmljivanja; otplatiti vladin dug; skresati poreze, posebno u biznisu; smanjiti socijalnu pomoć. To će biti bolno. Vlada predlaže smanjenje proračuna od 7% za svako ministarstvo sljedeće godine, kao i dvogodišnje zamrzavanje mirovina (Njemačka ima univerzalan sustav koji financira vlada) i plaća državnih činovnika (kojih je u Njemačkoj mnogo). Namjera je smanjiti proračun za sljedeću godinu u visini od otprilike 16 milijarda dolara. Schroederovi pomoćnici predlažu da se Nijemci, poput Amerikanaca, više oslone na privatne mirovine kao nadopunu vladinog sustava. Kancelar, bivši član Wolkswagenove uprave, želi stvoriti okoliš koji podupire poduzetništvo poreznim smanjivanjem koji smanjuju trošak rada i tržišnu deregulaciju, koja je u polju telekomunikacija i energije već otišla prilično daleko. Prava reforma bit će velik udarac. Njemačkom je društvu konsensus važan; ono rado izbjegava rizik. Nijemci su skloniji kolektivizmu. Sumnjičavi su prema razlikama u bogatstvu i prihodima. (...) Vlada i dijelovi industrije također čeznu za tradicionalnim pristupom koji je, do 1993., donosio i iznenađujuće uspješno gospodarstvo i 'društveni mir', politički uvjet koji Nijemci najviše cijene. Stvarna reforma znači diranje u plaće, sate i radne uvjete. Schroederovi protivnici gunđaju da se radi o olakšavanju upošljavanja i otpuštanja, kao u Americi. Samo s više fleksibilnosti na tržištu rada vlada ima nekakve izglede da postigne jedan bitni cilj na koji se obvezala: znatno smanjenje (dovoljno prije sljedećih državnih izbora 2002.) nezaposlenosti sa sadašnje razine od 10% ili 11%. Iza žestokog suprotstavljanja pokušajima, primjerice, produžetka radnog vremena u tvornicama i trgovinama stoje moćni sindikati, koji su daleko važniji za izborne izglede nego što je to slučaj u Americi. Ljevičarski socijaldemokrati mnoge od takvih reforma osuđuju kao pogrješke socijalne pravde, koje zaslužuju osudu upravo zato što izgledaju tako američki. Glasači su zasad neprijateljski raspoloženi. Oni su Schroederovoj stranci udijelili bolne udarce na regionalnim i mjesnim izborima ove jeseni. Kad ćemo znati da Schroeder svejedno pobjeđuje? Možda kad Nijemci budu mogli kupovati do kasno u noć u trgovačkim centrima, baš kao što mogu Amerikanci."