PARIZ, 15. listopada (Hina/Reuters) - Francuska humanitarna liječnička organizacija "Liječnici bez granica" (Medecins sans Frontieres) koja je konačno, nakon višegodišnjih pokušaja, u petak osvojila Nobelovu nagradu za mir, prije
gotovo trideset godina je probila led kao prva neovisna humanitarna misija u tom trenutku u svijetu.
PARIZ, 15. listopada (Hina/Reuters) - Francuska humanitarna
liječnička organizacija "Liječnici bez granica" (Medecins sans
Frontieres) koja je konačno, nakon višegodišnjih pokušaja, u petak
osvojila Nobelovu nagradu za mir, prije gotovo trideset godina je
probila led kao prva neovisna humanitarna misija u tom trenutku u
svijetu.#L#
Danas nezaobilazni čimbenik svjetske humanitarne scene, privatne
humanitarne misije bile su praktički nepoznate početkom
sedamdesetih kad su MsF utemeljili (1971.) liječnici zabrinuti za
žrtve građanskog rata u Bijafri.
Stroga ograničenja koja su imale etablirane organizacije poput
Crvenog križa nagnale su nekolicinu angažiranih mladih liječnika,
među kojima je bio i Bernard Kouchner, danas privremeni upravitelj
UN na Kosovu, na stvaranje novog pokreta koji ujedinjuje pružanje
humanitarne pomoći i zagovaranje ljudskih prava.
U godinama koje su slijedile, MsF se razgranao po svijetu i danas
ima 23 podružnice i svake godine šalje više od dvije tisuće
dragovoljaca u osamdesetak zemalja.
U MsF-u sebe opisuju kao "privatnu neprofitnu humanitarnu
organizaciju čiji je cilj pružanje medicinske pomoći stanovništvu
zahvaćenom krizom".
Ta je organizacija odigrala presudnu ulogu u najvećim ovogodišnjim
humanitarnim krizama - na Kosovu i Istočnom Timoru, gdje su njezini
liječnici posljednji od humanitarnih djelatnika napuštali ratom
zahvaćena područja i prvi se u njih vraćali nakon završetka
sukoba.
MsF je toliko puta bio nominiran za Nobelovu nagradu, ali u
konačnici i ostajao bez nje, da su se u organizaciji već i prestali
nadati u uspjeh. "Siguran sam da je nećemo dobiti", izjavio je
glasnogovornik MsF-a nekoliko minuta prije objavljivanja
dobitnika. "To jednostavno nije moguće... toliko smo puta bili
nominirani".
Iako najpoznatiji pod nazivom "francuski doktori", "Liječnici bez
granica" danas u svojem sastavu imaju liječnike iz 45
nacionalnosti. Godišnji proračun organizacije iznosi više od 250
milijuna dolara, pri čemu jednaki udio imaju privatne donacije i
službene institucije.
Iako su na njih u početku gledali kao na "liječničke hipije", MsF je
postao poznat krajem sedamdesetih kad je nagli porast broja
građanskih ratova i izbjegličkih logora u zemljama u razvoju
uzrokovao potrebu za brzom i učinkovitom liječničkom pomoći u bilo
kojem dijelu svijeta.
I odjednom su njegovi članovi pomagali ugroženim Šiitima u
Libanonu, angolanskim izbjeglicama u Zairu, Somalcima u Džibutiju,
saharskim izbjeglicama u Alžiru i Eritreji i izbjeglicama iz
Vijetnama, Kambodže i Laosa u Tajlandu.
Indokina je uzrokovala raskol u organizaciji, budući da su čelnici
MsF-a kritizirali Kouchnera zbog iznajmljivanja broda za
spašavanje Vijetnamaca, o čemu se nije unaprijed posavjetovao s
njima. Kouchner je izašao iz organizacije i osnovao konkurentsku -
"Liječnike svijeta" (Medecins du Monde).
Nakon sovjetske invazije na Afganistan 1979. liječnici MsF-a
zajedno su s mudžahedinima otišli u planine kako bi i njima i
seljanima zajamčili osnovnu medicinsku skrb.
To je tehnički bilo protuzakonito, jer za svoje aktivnosti nisu
dobili odobrenje vlade zemlje u kojoj su se nalazili, što je
predstavljalo dodatnu opasnost.
No upravo je to bio primjer pristupa poslu, bez obzira na opasnost,
po kojem su "Liječnici bez granica" postali poznati u cijelom
svijetu.
"Tamo su, više nego i u jednoj drugoj zemlji ili sukobu, 'Liječnici
bez granica' pokazali neotuđivost prava na liječničku skrb svih
žrtava rata", stoji u neslužbenoj biografiji MsF-a koju su napisali
Ronny Braumann i Joell Tanguy.
Nakon propasti komunizma u istočnoj Europi, MsF je počeo pružati
medicinsku pomoć i europskim zemljama s neodgovarajućom
zdravstvenom službom, pa je tako u Moskvi organizirao centar za
prevenciju AIDS-a, u Sibiru pokrenuo projekt liječenja
tuberkuloze, a u Albaniji kampanju cijepljenja protiv dječje
paralize.
Nakon što su ih Srbi protjerali s Kosova, ekipe MsF-a su samostalno
organizirale i vodile izbjegličke logore u Albaniji i Makedoniji, a
prilikom ulaska mirovnih snaga u Istočni Timor, MsF se izborio da
njima i dvjema drugim humanitarnim organizacijama bude dopušteno
biti u pratnji, kako bi mogli dostaviti humanitarnu pomoć.
(Hina) dam br