US 12. X. IHT US I UN

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 12. X. 1999. Kad bi se samo Sjedinjene Države i UN udružili "Za tragedije na Kosovu i u Istočnom Timoru uvelike je krivo nepotpuno razumijevanje realnosti tih područja. Stupanj sofisticirane tehnologije kojim Sjedinjene Države i Zapad općenito raspolažu smatra se dovoljnim da nadoknadi ravnodušnost ili nepoznavanje činjenica, a to je pogrješno", piše Clovis Maksoud, ravnatelj odjela koji se bavi proučavanjem problematike Juga na Američkom sveučilištu u Washingtonu i bivši izaslanik Lige arapskih država pri UN-u. "Pustošenje srpske vojske na Kosovu i razaranja u Istočnom Timoru samo su posljednji primjeri humanitarnih kriza koje se događaju kad se sirova sila odvoji od te važne spoznaje. Stoga postoji žurna potreba za stvaranjem mehanizama prevencije i pravodobnog upozorenja. Zašto ti bitni instrumenti za izbjegavanje sukoba nisu uvedeni, usprkos proliferaciji sukoba? Zašto je međunarodna zajednica nespremna omogućiti UN-u sredstva za koherentnu reakciju na različite ljudske tragedije i političke poremećaje koji su se pojavili poslije hladnoga rata? Radi se o tome da u globalnom upravljanju sukobima imamo dva važna čimbenika, a to su UN i Sjedinjene Države. Intervencija u slučaju humanitarne katastrofe je UN-ov raison d'etre. No UN-u nedostaju novci. Predanost njegovih članica nije dovoljna za ono što svijet očekuje od te organizacije. Sjedinjene Države imaju najveće mogućnosti za rješavanje kriza, uključujući mogućnost nametanja, bilo samostalno ili na čelu koalicije. No Amerika je selektivna kad dođe do toga kada, u kojim okolnostima i u kojem opsegu intervenirati. Sjedinjene Države ustraju na tome da budu svjetski vođa, no istodobno izbjegavaju ulogu globalnoga policajca. Ostatak međunarodne zajednice mora procijeniti kada će i zašto Sjedinjene Države djelovati. To stvara dojam dvostrukih standarda i nedosljednosti. Povrh toga, američke intervencije uvijek se promatraju u smislu američkih nacionalnih interesa, što dovodi do pitanja motiva i svrhe. Stoga se suočavamo s dilemom koju je moguće riješiti samo ponovnim određivanjem odnosa između Sjedinjenih Država i UN-a. Odnosi su posebno teški, s obzirom na međusobno djelovanje domaće politike Sjedinjenih Država i svjetske politike. To je bilo očito kad su Sjedinjene Države stavile veto na ponovni izbor glavnoga tajnika Boutrosa Boutrosa Ghalija, kad su namjerno zaobišle UN i rezolucije o arapsko-izraelskom sukobu, i kad su prkosile međunarodnom konsenzusu i unilateralno protumačile UN-ove rezolucije kako bi uspostavile zone zabrane leta u Iraku. Svijet poslije hladnog rata zahtijeva ispravljanje. S jedne strane imamo američku sklonost hegemoniji pa čak i nadziranju ponašanja svjetske zajednice. Jednako je opstruktivno prevladavajuće shvaćanje suvereniteta kao štita za sustavno kršenje ljudskih prava, pa čak i genocidnih navada. UN bi, preko svojih specijaliziranih agencija, trebalo osposobiti da se uhvati u koštac sa zadaćama izgradnje mira u situacijama poslije sukoba, kao i u mirotvorstvu i preventivnoj diplomaciji, što su zagovarali i Boutros Ghali i sadašnji tajnik Kofi Annan. Kad bi se ta promjena razborito provela, između UN-a i njegove najmoćnije članice mogao bi se razviti dopunjavajući i međusobno poticajni odnos, umjesto postojećih napetosti i neopravdanih sumnjičenja."