US-GB-FR-IT-KOMENTARI-Diplomacija-Tržište/cijene-Vlada US 12. X. NYT TALIJANIZAC. EUROPE SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES12. X. 1999.Talijanizacija Europe" (...) 'Zemlje u kojima je engleski materinski jezik' razlikuju se od
ostatka zapadnoga svijeta. Krenite od Magna Carte i američkog Ustava, koji su omogućili ustavnu vlast dok je Europa trpjela pod papama, carevima i kraljevima sunca. One misle drukčije: zemlje u kojima je engleski materinski jezik imaju Lockea i Jeffersona, dok Europljani imaju Hegela i Marxa. Kad sumnjaju, engleski će se govornici odlučiti za slobodu i tržište, dok će Europljani izabrati jednakost i paternalizam", piše Josef Joffe."To su najdublji kulturni korijeni reganizma i tačerizma, tih surovih pokreta osamdesetih godina koji su udarili regulaciju, potkresali socijalnu skrb i odbacili organizirani rad. O podrobnostima će se uvijek raspravljati, no ta je revolucija dala Americi punu zaposlenost, a Britaniji stopu nezaposlenosti upola manju od Europske unije.Istina, europska je nezaposlenost opala s 12% sredinom devedesetih na prosječnih 9% danas. No to nije dovoljno dobro budući da dobar dio toga napretka nije rezultat reforma usmjerenih na tržište, već
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
12. X. 1999.
Talijanizacija Europe
" (...) 'Zemlje u kojima je engleski materinski jezik' razlikuju se
od ostatka zapadnoga svijeta. Krenite od Magna Carte i američkog
Ustava, koji su omogućili ustavnu vlast dok je Europa trpjela pod
papama, carevima i kraljevima sunca. One misle drukčije: zemlje u
kojima je engleski materinski jezik imaju Lockea i Jeffersona, dok
Europljani imaju Hegela i Marxa. Kad sumnjaju, engleski će se
govornici odlučiti za slobodu i tržište, dok će Europljani izabrati
jednakost i paternalizam", piše Josef Joffe.
"To su najdublji kulturni korijeni reganizma i tačerizma, tih
surovih pokreta osamdesetih godina koji su udarili regulaciju,
potkresali socijalnu skrb i odbacili organizirani rad. O
podrobnostima će se uvijek raspravljati, no ta je revolucija dala
Americi punu zaposlenost, a Britaniji stopu nezaposlenosti upola
manju od Europske unije.
Istina, europska je nezaposlenost opala s 12% sredinom devedesetih
na prosječnih 9% danas. No to nije dovoljno dobro budući da dobar
dio toga napretka nije rezultat reforma usmjerenih na tržište, već
kraja europske krize koja je duga gotovo kao američki procvat.
Je li itko u stanju glumiti lady Thatcher? Njemački kancelar
Schroeder PRIČA poput svoje srodne duše Blaira, a francuski
premijer Jospin KATKAD priča poput Schroedera. 'Ljudi moraju
prestati od vlade i države očekivati da sve uzmu u svoje ruke',
rekao je on sredinom rujna.
No Jospin je također rekao:'Ne zalažemo se za 'socijalni
liberalizam' - što je šifra za slobodnije tržište koje zagovaraju
Blair i Schroeder. Iako su jospinisti privatizirali neke državne
kompanije, također su uveli 35-satni radni tjedan, koji neće
učiniti mnogo za konkurentnost Francuske.
Schroeder je u ozbiljnijoj nevolji jer je nakon mjeseci
nepostojanosti, prošle jeseni zauzeo oštro reformističko
stajalište smanjenja poreza, regulacija i socijalne skrbi.
Nagrada? Izgubio je od tada na svim regionalnim izborima. (...)
Pouka je da kontinentalni vođe ne mogu glumiti Reagana ili
Thatchericu. Prvo, zbog razmjernog izbornog sustava Europe,
koalicijske će vlade biti na vlasti odsad do vječnosti. A one ne
stvaraju moć već mrtvu točku.
Što je još važnije, Europljani ne vole promjene koje bi im mogle
oteti dio sigurnosti i prava. Dva nepisana člana njihova ustava
kažu: Bez promjene, molim, a ako je apsolutno neizbježna,
gubitnicima treba dati odštetu. Tako će glasači kazniti one koji,
poput Schroedera, plaho pokušavaju razoriti golemo zdanje
povlastica koje jede pola bruto domaćeg proizvoda Europe.
No ne plačite za nas, lady Thatcher. Pogledajte umjesto toga ispod
razine državne moći, i otkrit ćete čudesne vjetrove promjene.
Poslovi se smanjuju. Tržišta rada, iako službeno netaknuta,
pokazuju fleksibilnost u radnim pravilima. Zovite to
'talijanizacijom' kontinenta. Italija je imala nekih 60 vlada od
Drugoga svjetskog rata. Tako su Talijani naučili ne samo
podsmjehivati se svojoj vlasti, već i snaći se bez njih,
zanemarujući zakone, regulacije i ubirače poreza. Talijansko se
gospodarstvo davno odvojilo od države.
Druga su europska društva počela slijediti taj trend, iako bez
mafije i udomaćene korupcije. Uzmite kao primjer Njemačku. Državni
kolektivni pregovori koji rad čine jednako skupim u bogatom
Muenchenu kao i u osiromašenom Bremenu, postoje samo na papiru.
Kompanije postižu vlastite dogovore. (...)
Katkad gospodarska aktivnost ode u ilegalu, gdje nije ni regulirana
ni oporezovana. Nekih 15% njemačkoga bruto domaćeg proizvoda daje
'sivo gospodarstvo', što znači da ozbiljna stara Deutschland
mutira u sjevernjačku inačicu la bella Italie. Produktivni
dijelovi društva uče brinuti se sami o sebi, potaknuti krutom
stegom globalnog tržišta.
'Maknite mi se s puta', poruka je gospodarstva vladi. Predsjednik
General Electrica, Jack Welsh, prvi je to rekao. No da je Željezna
Lady slušala, čula bi višezvučni 'amen' - od Calaisa do
Kalabrije."