US 12. X. NYT TALIJANIZAC. EUROPE

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 12. X. 1999. Talijanizacija Europe " (...) 'Zemlje u kojima je engleski materinski jezik' razlikuju se od ostatka zapadnoga svijeta. Krenite od Magna Carte i američkog Ustava, koji su omogućili ustavnu vlast dok je Europa trpjela pod papama, carevima i kraljevima sunca. One misle drukčije: zemlje u kojima je engleski materinski jezik imaju Lockea i Jeffersona, dok Europljani imaju Hegela i Marxa. Kad sumnjaju, engleski će se govornici odlučiti za slobodu i tržište, dok će Europljani izabrati jednakost i paternalizam", piše Josef Joffe. "To su najdublji kulturni korijeni reganizma i tačerizma, tih surovih pokreta osamdesetih godina koji su udarili regulaciju, potkresali socijalnu skrb i odbacili organizirani rad. O podrobnostima će se uvijek raspravljati, no ta je revolucija dala Americi punu zaposlenost, a Britaniji stopu nezaposlenosti upola manju od Europske unije. Istina, europska je nezaposlenost opala s 12% sredinom devedesetih na prosječnih 9% danas. No to nije dovoljno dobro budući da dobar dio toga napretka nije rezultat reforma usmjerenih na tržište, već kraja europske krize koja je duga gotovo kao američki procvat. Je li itko u stanju glumiti lady Thatcher? Njemački kancelar Schroeder PRIČA poput svoje srodne duše Blaira, a francuski premijer Jospin KATKAD priča poput Schroedera. 'Ljudi moraju prestati od vlade i države očekivati da sve uzmu u svoje ruke', rekao je on sredinom rujna. No Jospin je također rekao:'Ne zalažemo se za 'socijalni liberalizam' - što je šifra za slobodnije tržište koje zagovaraju Blair i Schroeder. Iako su jospinisti privatizirali neke državne kompanije, također su uveli 35-satni radni tjedan, koji neće učiniti mnogo za konkurentnost Francuske. Schroeder je u ozbiljnijoj nevolji jer je nakon mjeseci nepostojanosti, prošle jeseni zauzeo oštro reformističko stajalište smanjenja poreza, regulacija i socijalne skrbi. Nagrada? Izgubio je od tada na svim regionalnim izborima. (...) Pouka je da kontinentalni vođe ne mogu glumiti Reagana ili Thatchericu. Prvo, zbog razmjernog izbornog sustava Europe, koalicijske će vlade biti na vlasti odsad do vječnosti. A one ne stvaraju moć već mrtvu točku. Što je još važnije, Europljani ne vole promjene koje bi im mogle oteti dio sigurnosti i prava. Dva nepisana člana njihova ustava kažu: Bez promjene, molim, a ako je apsolutno neizbježna, gubitnicima treba dati odštetu. Tako će glasači kazniti one koji, poput Schroedera, plaho pokušavaju razoriti golemo zdanje povlastica koje jede pola bruto domaćeg proizvoda Europe. No ne plačite za nas, lady Thatcher. Pogledajte umjesto toga ispod razine državne moći, i otkrit ćete čudesne vjetrove promjene. Poslovi se smanjuju. Tržišta rada, iako službeno netaknuta, pokazuju fleksibilnost u radnim pravilima. Zovite to 'talijanizacijom' kontinenta. Italija je imala nekih 60 vlada od Drugoga svjetskog rata. Tako su Talijani naučili ne samo podsmjehivati se svojoj vlasti, već i snaći se bez njih, zanemarujući zakone, regulacije i ubirače poreza. Talijansko se gospodarstvo davno odvojilo od države. Druga su europska društva počela slijediti taj trend, iako bez mafije i udomaćene korupcije. Uzmite kao primjer Njemačku. Državni kolektivni pregovori koji rad čine jednako skupim u bogatom Muenchenu kao i u osiromašenom Bremenu, postoje samo na papiru. Kompanije postižu vlastite dogovore. (...) Katkad gospodarska aktivnost ode u ilegalu, gdje nije ni regulirana ni oporezovana. Nekih 15% njemačkoga bruto domaćeg proizvoda daje 'sivo gospodarstvo', što znači da ozbiljna stara Deutschland mutira u sjevernjačku inačicu la bella Italie. Produktivni dijelovi društva uče brinuti se sami o sebi, potaknuti krutom stegom globalnog tržišta. 'Maknite mi se s puta', poruka je gospodarstva vladi. Predsjednik General Electrica, Jack Welsh, prvi je to rekao. No da je Željezna Lady slušala, čula bi višezvučni 'amen' - od Calaisa do Kalabrije."