BEOGRAD: SRBIJANSKA OPORBA I PRIJEDLOG EU

PIŠE: Sonja Badel dopisnica HINE iz Beograda BEOGRAD, 12. listopada (Hina) - Veći dio predstavnika jugoslavenske oporbe, okupljen u Savezu za promjene, nije jučer otputovao na sastanak s ministrima EU u Luxembourg.#L# Savez za promjene koji trenutačno vodi glavnu bitku protiv vlasti Slobodana Miloševića organiziranjem svakodnevnih javnih prosvjeda, i još nekoliko oporbenih stranaka, među kojima i najveća -Srpski pokret obnove, odlučili su bojkotirati sastanak. Na to su se odlučili nezadovoljni navodno načinom njegove pripreme, "proceduralnim propustima", "prisiljavanjem" predstavnika oporbe da potpišu dokument s tog sastanka u čijem sastavljanju nisu sudjelovali. Oni koji nisu otišli u Luxemburg objasnili su svoju odluku stajalištem da ne pristaju na "diktate" i "ultimatume" EU. U mnogobrojnim izjavama rečeno je da je demokratskoj oporbi u SRJ dosta "političke potpore" međunarodne zajednice i da joj je potrebna konkretna pomoć - novac. Dragoslav Avramović, Zoran Đinđić, Goran Svilanović, Vladan Batić i drugi koji nisu otišli pokazali su neshvatljivo nepoznavanje načela na kojima funkcionira EU. Nitko naime od njih nije očekivao potpisivanje deklaracije koju su dobili na uvid uoči sastanka, jer je to dokument koji jednostrano donose ministri EU. U toj deklaraciji jasno je rečeno da sa sadašnjim režimom u Srbiji EU nema namjeru održavati bilo kakve veze. Demokratskim snagama u Srbiji prvi put se nudi formalizacija odnosa i daje se do znanja koje će sve prednosti Srbija uživati kad učini ozbiljan korak ka promjeni vlasti i demokraciji. U međunarodnim i domaćim političkim krugovima kruži priča da su se čelnici oporbe uplašili onog što im mogu učiniti domaći mediji i vlast. Državna propaganda i glasnogovornici režima rekli su već sve najgore što su mogli i skoro da nemaju više što dodati optužnici da su "izdajice, poslušnici i sluge NATO-a i SAD-a". Čelnicima oporbe ne može se osporiti hrabrost jer se svakodnevnim upornim argumentiranim kritikama vlasti izlažu raznim opasnostima. Što je onda navelo oporbenjake da ne odu u Luxemburg? Sudeći po njihovim izjavama izgleda da ih je najviše uzbudilo samo spominjanje Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu. U logičnoj formulaciji da je suradnja s Haškim sudom normalna i očekivana i da nitko od otpuženih za ratne zločine ne može biti na državnim dužnostima, oporbenjaci su vidjeli obvezu da oni sami moraju osigurati izručenje optuženih Haškom sudu. Rekli su, doduše, da nemaju ništa protiv suradnje s Haškim sudom, ali da to u ovom trenutku nije njihov prioritet, već su to demokratizacija zemlje, promjena sustava, gospodarska i humanitarna pomoć i zaštita Srba na Kosovu. U tome je upravo problem ovog dijela srbijanske oporbe. Ne shvaća se naime da je demokratizacija nemoguća ako se ne utvrdi odgovornost za ratove na tlu bivše Jugoslavije i ako se ne kazne zločinci. Odnos prema Haškom sudu vidi se najbolje iz brojnih govora čelnika Saveza za promjene u kojima se jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević optužuje zato što je izgubio sve ratove a ne zato što je uopće pokušao srpsko nacionalno pitanje rješavati ratom. Taj problem naglašava i priopćenje Srpskog pokreta obnove koji traži od međunarodne zajednice "prekidanje svih zločina prema srpskom i nealbanskom stanovništvu na Kosovu", a da nikad nisu osuđeni zločini prema albanskom stanovništvu. SPO traži da političke stranke budu "poštovane i tretirane" kao i političke stranke na zapadu, skidajući pri tom svaku odgovornost sa srbijanske oporbe za dugogodišnju velikosrpsku hegemonističku i ratnu politiku. SPO dalje navodi u priopćenju da parlamentarne stranke ne mogu biti stavljene "u istu razinu s marginalnim i neutjecajnim nevladinim organizacijama, raznim samozvanim skupinama i pojedincima". To se svakako prvenstveno odnosi na Helsinški odbor za ljudska prava i Fond za humanitarno pravo, nevladine udruge koje uporno zahtijevaju pokretanje odgovornosti za rat i pri tom imaju dokaze, posebno Fond za humanitarno pravo, ne samo o zločinima nad Srbima već i o zločinima koje su počinili Srbi. Prestavnici tih nevladinih udruga bili su u Luxemburgu. Bili su i čelnici drugih političkih stranaka, Nenad Čanak, Miodrag Isakov, Jožef Kasa,Dragan Veselinov, predsjednik sindikata "Nezavisnost" Branislav Čanak, čak i nekadašnji general bivše JNA Vuk Obradović, sada predsjednik Socijaldemokracije. Svi su izjavili da se pred demokratske snage u Srbiji ne postavljaju nikakvi ponižavajući zahtjevi, da je sastanak bio koristan, da je dao i prve rezultate- mazut za Pirot i Niš, da su imali mogućnost iznijeti svoje zahtjeve za skidanjem ili ublažavanjem sankcija, posebno embarga na naftu i da očekuju pozitivne odgovore EU. Nakon sastanka, direktorica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić izjavila je za Betu da je "optužnica protiv Slobodana Miloševića realnost i činjenica za sve u inozemstvu, ali očito dio oporbe ima problema to izgovoriti". "Zaboravilo se da se, poslije izolacije u kojoj je Srbija, a do koje je došlo i zbog zločina koji su počinjeni u ime srpskog naroda i srpske države, EU prvi put obraća demokratskim snagama, daje im šansu, ali i ističe da ta šansa ide s odgovornošću za promjene", rekla je Kandić. (Hina) bs sb