SLO 11.X.-DELO-KASNA BERBA

SLOVENIJA DELO 11. X. 1999. Kao kasna berba voća "Financijski sud ima možda pravo kad tvrdi da su prostori slovenskoga veleposlanstva u Zagrebu za nekih sto četvornih metara preveliki. No financijski revizori u istrazi navodnih nepravilnosti u slovenskoj diplomaciji nisu pojasnili pravu pozadinu, koja osobito u zagrebačkom slučaju nije tako jednostavna kako bismo mogli zaključiti po nabrajanju četvornih metara iznad dopuštene granice. Slučaj je zamršeniji nego što su (formalno) bili do petka zamršeni imovinsko-pravni odnosi između susjeda. U spomenutom slučaju radi se o posve običnoj dvorani za sjednice koju slovenski diplomati u Zagrebu doduše ne trebaju, ali su je zajedno s drugim prostorima veleposlanstva tako reći 'naslijedili' od bivše podružnice Ljubljanske banke. Ona je na početku financijskog spora među državama, u Hrvatskoj kao novčana ustanova izgubila licencu. Možda bi izgubila i više da njezinu imovinu nije zaštitila slovenska diplomacija na način da je sjedište nekadašnje podružnice LB - zajedno s prigovorenim četvornim metrima - promijenila u veleposlanstvo. Prava pozadina takozvane raskoši slovenskoga veleposlanstva u Zagrebu zapravo otkriva jednu od rijetkih sretnih zgoda iz imovinsko-pravnih odnosa između država. Ti su odnosi od prvih neovisnih dana do prošloga petka, kad su premijeri Janez Drnovšek i Zlatko Mateša na Brdu kod Kranja potpisali imovinski sporazum, teško teretili susjedske odnose. Nesređenost na tom području najviše su osjetili slovenski vlasnici nekadašnje društvene imovine u Hrvatskoj - od odmarališta do poslovnih prostora. Neki su ih uspjeli osigurati i promjenom imena, odnosno osnivanjem mješovitih poduzeća, kako bi mogli opstati na hrvatskom tržištu. Tako je, recimo, u neposrednoj blizini slovenskoga veleposlanstva u Zagrebu Slovenijales preko noći postao Croatiales, jer bi inače pravi vlasnik ostao bez prava raspolaganja koje mu je posebnom uredbom oduzela hrvatska vlada početkom srpnja 1991. Nedugo zatim nastavilo se rušenje domina i na drugim područjima, što kao izraz nemoći, a i nesposobnosti u političkom rječniku drže naslijeđem raspada bivše države. Iako za štošta i na jednoj i na drugoj strani granice nedostaje ponajprije zdrave seljačke pameti, to zacijelo ne opravdava jezične izlete u ime politike, kakvi su uporabljeni za osiguranje slovenske imovine u Hrvatskoj. I ne samo to. Kad se radi o odmjeravanju snaga i međusobnim optuživanjima zbog pravih ili nepravih dugova u svezi s Nuklearnom elektranom Krško - dakako bez aktualne austrijske žalbe - ostaju u pozadini problemi običnih smrtnika koji žive na granici i moraju do svoje kuće kroz Hrvatsku ili Sloveniju, a onda ih jedni ili drugi organi tretiraju kao zluihnetrebalo. Čini se da je ovaj put prevladao razum. Ne samo zbog sklapanja imovinskog sporazuma koji je više od osam godina čekao na rješenje tih odnosa među susjedima, nego zbog ozračja na Brdu u kojem nitko nije pretjerivao s obećanjima da će neriješena pitanja između država padati kao prezrele kruške i jabuke s drveća u kasnu jesen. U međuvremenu su i ili ponajprije parlamentarni izbori koji u Hrvatskoj vodećoj garnituri ne daju puno nade u pobjedu pa stoga nema ni sjetve obećanja kada će susjedi biti kadri natočiti čisto vino i zatvoriti knjigu s neriješenim pitanjima. Unatoč tomu vidi se da su premijeri Drnovšek i Mateša obavili zakašnjelu berbu voća. A to je već nešto, osobito ako uzmemo u obzir da su države imovinskim sporazumom oprale jedan od prvih grijeha koji je u mnogo čemu rodio još druge" - piše Peter Potočnik.