DE-IZBORI NJ 11.X.-TAZ-WALDHEIM EFEKT NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG11. X. 1999.Waldheim efekt"'Crvena zvona za uzbunu' koja je izraelski premijer Ehud Barak čuo zbog Haiderova izbornog uspjeha, izazvala su i u Beču vatrogasne akcije. Tamo
se 'odlučno odbija', činjenice se ispravljaju, proporcije relativiziraju, vrhunske se političare naziva i umiruje. Čini se kao da je izborni rezultat koji je Haiderovom SPOE-u donio sitih 28 posto glasova, objava rata ostatku svijeta ili barem Izraelu.Zašto austrijski političari dopuštaju da ih se toliko dojme nekvalificirane izjave na Jordanu? Ako se čak i šef zelenih osjeća prisiljenim uvjeravati inozemstvo da Austrijanci nisu nacisti, to svjedoči o duboko ukorijenjenom osjećaju krivnje. Da je Austrija bila prva žrtva a ne dragovoljni Hitlerov suradnik, tvrdilo se tako dugo dok to nije postalo dijelom austrijskog shvaćanja.Unatoč tomu svi znaju kako je doista bilo, ne samo tada za slavljenja Hitlera na Trgu junaka, nego i u ratnim zločinima u kojima su se austrijski časnici posebno isticali. Na žrtve se podsjeća samo kad netko tko je 1938. morao iseliti ili je preživio
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
11. X. 1999.
Waldheim efekt
"'Crvena zvona za uzbunu' koja je izraelski premijer Ehud Barak čuo
zbog Haiderova izbornog uspjeha, izazvala su i u Beču vatrogasne
akcije. Tamo se 'odlučno odbija', činjenice se ispravljaju,
proporcije relativiziraju, vrhunske se političare naziva i
umiruje. Čini se kao da je izborni rezultat koji je Haiderovom SPOE-
u donio sitih 28 posto glasova, objava rata ostatku svijeta ili
barem Izraelu.
Zašto austrijski političari dopuštaju da ih se toliko dojme
nekvalificirane izjave na Jordanu? Ako se čak i šef zelenih osjeća
prisiljenim uvjeravati inozemstvo da Austrijanci nisu nacisti, to
svjedoči o duboko ukorijenjenom osjećaju krivnje. Da je Austrija
bila prva žrtva a ne dragovoljni Hitlerov suradnik, tvrdilo se tako
dugo dok to nije postalo dijelom austrijskog shvaćanja.
Unatoč tomu svi znaju kako je doista bilo, ne samo tada za
slavljenja Hitlera na Trgu junaka, nego i u ratnim zločinima u
kojima su se austrijski časnici posebno isticali. Na žrtve se
podsjeća samo kad netko tko je 1938. morao iseliti ili je preživio
koncentracijski logor, dobije Nobelovu nagradu ili Oskara za
režiju. Te ljude se tada rado proglašava Austrijancima.
Zadnji državnik koji je s Izraelom mogao održavati negrčevit odnos,
bio je savezni kancelar Bruno Kreisky. Kao Židov i bivši emigrant,
bio je zaštićen od optužaba za antisemitizam kad je sedamdesetih
godina prijamom Jasera Arafata otvorio vrata priznanju Palestine.
Tada vlastita prošlost Austrije još nije bila tema.
No to je prošlo s Waldheimovom aferom. Obrada tamnih mrlja u
povijesti počela je tek nedavno, no već djeluje spektakularno.
Recimo kad austrijske banke prije nego njemačke nude aranžman o
pitanju ariziranih računa ili kad državni muzeji bez borbe predaju
nekoliko desetaka slika i drugih umjetnina iz Rotschildove zbirke.
Nitko ne želi da na njemu ostane optužba za ciničan postupak s
posljedicama rasnih zakona i politike uništavanja. I današnje
političare, sve redom rođene poslije 1943., zvona za uzbunu iz
Jeruzalema dovode u paniku" - piše Ralf Leonhardt.