ŠV 7. X. WEW: POPULISTI (OPET) MARŠIRAJU

ŠVICARSKA DIE WELTWOCHE 7. X. 1999. Populisti ponovno nadiru "Raspoloženje fin de sieclea ide im na ruku. Nastupaju kao junaci, očaravaju publiku vatrenim govorima i izriču narodu bliska obećanja, koja gotovo i nije moguće ispuniti: populisti poput Blochera (predsjednik SVP - Schweizerische Volkspartei - Švicarska narodna stranka - op. prev.) i Haidera dosegnuli su danas zenit svojih karijera ali nisu jedini u svom cehu. Berlusconi, Fini, Le Pen, Netanjahu, D'Amato i Ross Perot nestali su u međuvremenu s novinskih stupaca. Populist Jeljcin koji je 1991. otjerao Gorbačova ustupio je mjesto političaru, opsjednutom očuvanjem vlasti. No, u međunarodnoj političkoj areni ima dovoljno potomaka populista, koji svojim govorima uglavnom iz udobne uloge oporbe olako ispunjavaju ispražnjene retke i minute u medijima. U zapadnoeuropskim zemljopisnim širinama danas u prvom redu Joerg Haider uspješno pogađa težnje naroda teatralnom razmetljivošću, gestikulacijom, fokusiranjem na politiku prema strancima i brojnim obećanjima. Kao što je u Austriji slučaj s OVP, tako je i u Švicarskoj sudbina jedne stranke izravno povezana sa sudbinom jedne osobe: riječ je o SVP i Christophu Blocheru. 'Stranka naroda' pokazuje začuđujuću homogenost. Tko danas prijeđe u redove SVP, učinit će to jedino zbog Blochera i njegove politike. U New Yorku pak gradonačelnik Rudolf Giuliani svojim neuvijenim napadom na izložbu 'Sensations' u Brooklynskom muzeju još jednom pokazuje da je populizam provjereno sredstvo u predizbornoj kampanji. U Hrvatskoj Franjo Tuđman već godinama puše u nacionalističko populistički rog dok u Srbiji Vuk Drašković mijenja svoje političke prijatelje gotovo podjednako često kao i čarape. Na istoku Europe vrebaju novi demagozi - kao što svjedoče, primjerice, Žirinovski u Rusiji i Torgyan, vođa seljaka u Mađarskoj. Populizam je odavno pustio korijenje i u mladim demokracijama Latinske Amerike: primjerice, ekvadorski populist Abdala Bucaram obožavatelj je argentinskog predsjednika Carlosa Menema. Obojica su muslimanskog podrijetla a danas izjavljuju pripadnost katoličkoj vjeri; obojica su od danas do sutra zaboravljali svoja predizborna obećanja i izvodili temeljite političke zaokrete. No, njihov patos nadmašuje danas venecuelanski predsjednik Chavez, koji drži da će se njegova zemlja 'uzdići iz pepela poput Feniksa'. Danas je općepoznata činjenica da se populisti ne nalaze samo desno od političkog centra, a to vrijedi i za uvjerenje da ih je moguće naći samo u oporbi. Ljevičarski populist Gregor Gysi i njegova nerealna obećanja najbolja su potvrda prvog pravila dok su bivši španjolski premijer Felipe Gonzales i njemački kancelar Gerhard Schroeder u nešto blažem obliku uspjeli (odnosno uspjevaju) ujediniti obje karakteristike. U svakom slučaju, jezični kritičar Joachim Baumann naziva Schroedera populistom par excellence, konstatirajući u vezi s njegovom upotrebom formula oslovljavanja sljedeće: 'Uoči izbora za saveznu skupštinu 1998. govor kandidata za kancelarsku dužnost Gerharda Schroedera toliko je bio natopljen 'prijateljicama i prijateljima', 'građankama i građanima' - važan mu je bio svaki glas - da je prebacivanje na simultani prijevod američke tv-postaje CNN bilo pravo olakšanje'", napominje na kraju članka Beat Suter.