RFI 5.X. ČULIĆ O PRESUDI ŠAKIĆU

FRANCUSKI MEĐUNARODNI RADIO - RFI 5. X. 1999. 'Presuda Dinku Šakiću na 20 godina zatvora je prvi korak u otkrivanju istine što se dogodilo u Hrvatskoj tijekom II. svjetskog rata', izjavljuje za današnje izdanje riječkoga 'Novog lista' direktor jeruzalemskog Centra Simon Wiesenthal Ephrain Zurrof. 'Šakić nije jedini ustaša u Hrvatskoj', tvrdi Zurrof. Komentare večerašnje presude Šakiću izrečene u Zagrebu poslao nam je naš stalni dopisnik Marinko Čulić. "Dinko Šakić, bivši zapovjednik logora Jasenovac, jučer je osuđen na 20 godina zatvora, što je maksimalna kazna predviđena hrvatskim zakonom. Reagiranja su, naravno, podijeljena. Ravnatelj Centra Simon Wiesenthal Ephraim Zurrof, koji je prisustvovao izricanju presude, izjavio je da je ovo veliki dan za pravdu i za Hrvatsku, a pohvale ne štedi ni počasni predsjednik židovske organizacije B'nai B'rith Tomy Baer. Hrvatska je, po njemu, prva ekskomunistička zemlja istočne i srednje Europe koja je osudila jednog ratnog zločinca iz II. svjetskog rata. Dakako, Šakićevi poklonici ne dijele takve osjećaje. Skupina njih, koja je također prisustvovala izricanju presude, reagirala je zvižducima već u sudnici, a kasnije ispred zgrade sude vrijeđali su i zasipali lecima neke od nazočnih, ponajprije Zurrofa, dok je predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić dobio i udarac u glavu od jednog, kako ga je opisao, ostarjelog ustaše. Sam Šakić je presudu dočekao s već standardnim, ali sada ipak zaleđenim osmijehom i uz ironičan pljesak sucu Draženu Tripalu. Izlazeći zatim iz sudnice čak je prišao državnom odvjetniku Radovanu Šanteku i, kako je ovaj poslije ispričao novinarima, nazvao ga instrumentom Beograda. Šakić je dakle ljut i razočaran, očito se prevarivši u očekivanjima da mu suđenje u 'njegovoj Hrvatskoj' ne može donijeti ništa loše. Doista, što se dogodilo da sud izrekne presudu koju mnogi promatrači doživljavaju kao iznenađenje, pa i kako smo čuli, čak i razlog za aplauz Hrvatskoj. Odmah treba reći, nije se dogodilo ništa neočekivano, iako je dan uoči presude u bolje obaviještenim pravnim krugovima kolala pretpostavka o nešto nižoj vremenskoj kazni, od 15 ili čak 12 godina. Samo ponašanje Šakića i njegovih pristaša na sudu možda je najbolje objašnjenje o čemu se ovdje radi. Ti ljudi pripadaju soju ostrašćenih ustaša staroga kova, koji u svojoj uskogrudnosti i zatucanosti ne vide da se svijet oko njih promijenio i da čak i Hrvatska, gdje se oni unatoč svemu sasvim ugodno osjećaju, ne može otvoreno zaratiti s tom činjenicom. Štoviše, ti šakoljubivi ustaški dinosauri objektivno su balast i opterećenje u stanju kada se od Hrvatske sve energičnije traži da procesuira zločine i u jednom novijem ratu. Zato se od početka moglo predvidjeti da će suđenje Šakiću, bez obzira što on nije osuđen za genocid, što bi bilo jedino opravdano, završiti kako je završilo, ali će istodobno s drugih službenih mjesta biti emitirane poruke do kojih je režimu puno više stalo. To je da su se u NDH, istina, događala nečovještva i zločini, ali da ona sama nije bila zločinačka tvorevina, naprotiv bila je regularna država, kao i svaka druga, i nadasve izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda, kako je Tuđman izjavio još prije nepunog desetljeća." (RFI)